Upravljanje percepcijom i selektivna empatija: Zašto se svijet zaustavlja zbog Zarutske i Kirka?

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net

Manipulacije

Ovih dana, mediji i društvene mreže preplavljeni su vijestima o dva tragična ubojstva koja su potresla SAD: ubojstvo 23-godišnje ukrajinske izbjeglice Iryne Zarutske na vlaku u Charlotteu i atentat na pro-Tumpovog aktivista Charlieja Kirka tijekom govora na sveučilištu u Utahu. Zarutska je ubijena 22. kolovoza 2025. nožem od strane Decarlosa Browna, beskućnika s dugim kaznenim dosjeom, u navodno nasumičnom napadu. Kirk je, pak, ustrijeljen danas, 11. rujna 2025., u incidentu koji se opisuje kao ciljani politički napad, što je izazvalo lov na osumnjičenog i osuđivanje od strane političkih lidera. Videa s ubojstvima obaju slučaja vrlo brzo su postala viralna, s reakcijama američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je zahtijevao smrtnu kaznu za Zarutskinu ubojicu i osudio Kirkovo ubojstvo kao dio vala političkog nasilja. Brojni poznati, influenceri i političari poput Elona Muska i drugih brzo su se uključili, pretvarajući ove tragedije u simboličke bitke protiv “ljevičarskog terora” ili “neuspjeha imigracijske politike”.

Ali zaustavimo se na trenutak i zapitajmo se: zašto baš ovi događaji? Zašto se čini da se cijeli zapadni medijski aparat zaustavio kako bi pokrio ova dva ubojstva, dok se u drugim dijelovima svijeta – poput Gaze ili Ukrajine – svakodnevno događaju masovna ubojstva, bombardiranja i genocidne razmjere nasilja, a da to jedva izazove val solidarnosti? Je li ovo još jedan “poguranac” u željeni smjer, gdje se hipnotizirane mase vode prema određenom dijelu perceptivnog spektra, dok se „veće istine“ guraju u sjenu?

Tragedije koje se uklapaju u narativ

Počnimo s činjenicama. Iryna Zarutska, mlada Ukrajinka koja je pobjegla od rata u svojoj domovini tražeći sigurnost u Americi, ubijena je u javnom prijevozu. Njezin ubojica, Brown, bio je poznat policiji zbog prethodnih nasilnih djela, ali je pušten na slobodu – što je brzo iskorišteno za kritiku “meke” kaznene politike. Video snimke napada brzo su se proširile, izazivajući bijes i pozive na reformu. Slično, Charlie Kirk, osnivač Turning Point USA i bliski saveznik Trumpa, ubijen je usred govora, što je povezano s rastućim političkim nasiljem u SAD-u, uključujući prethodne „atentate“ na Trumpa. Društveni mediji eksplodirali su optužbama da je ovo djelo “ljevičarskih ekstremista”, s postovima koji povezuju ova ubojstva u širi obrazac terora.

Ovi slučajevi nisu samo tužni; oni su savršeno prilagođeni za političku manipulaciju. Ne želim ulaziti u „teorije zavjera“ po kojem se ova ubojstva nisu niti dogodila, a koje su također preplavile društvene mreže, tvrdeći da se radi o još jednom psyopu i da su na djelu glumci i visokotehnološki hologrami. Ono što je sigurno je da se Zarutskino ubojstvo, bilo ono lažirano ili stvarno, sada koristi za pojačavanje anti-imigrantskog sentimenta i kritiku “otvorenih granica”, unatoč činjenici da je ubojica američki državljanin, a ne imigrant, što ide na mlin Trumpovom guranju digitalnog identiteta za sve Amerikance. S druge strane, Kirkova smrt, pak, hrani narativ o “progonu konzervativaca i desničara”, stvarajući dodatni strah i polarizaciju.

Selektivna empatija: Gaza, Ukrajina i zaboravljeni mrtvi

Sada postavimo ključno pitanje: zašto ova dva života – koliko god tragična bila – zaslužuju više medijskog prostora od tisuća ubijenih u Gazi? Od početka eskalacije sukoba u Gazi 2023., konzervativne procjene govore o preko 40.000 mrtvih, uključujući tisuće djece, žena i muškaraca, u bombardiranjima i gladovanjima koja su opisana kao genocidna od strane međunarodnih organizacija. Svakodnevno, obitelji su razarane, bolnice uništene, a svijet… pa, svijet se navikao. Malo koji tweet od predsjednika ili slavne osobe izazove globalnu empatiju za te žrtve.

Slično u Ukrajini: od invazije 2022., deseci tisuća civila su ubijeni, a rat i dalje traje. Zarutska je sama pobjegla od tog nasilja, samo da bi umrla u “sigurnoj” Americi – ironija koja bi trebala potaknuti duboku refleksiju, ali umjesto toga služi globalnoj mafiji za provođenje njihovih ciljeva. Zašto se ne zaustavljamo za svako dijete ubijeno u Mariupolju ili Rafahu? Jer se ti događaji ne uklapaju u zadani narativ.

Je li ovo hipnoza masa? Apsolutno. Ljudi su ponovo žrtve vlastitih emocija, vođeni prema određenim zaključcima: “Imigranti su opasni”, “Ljevica je teroristička”, dok se iza kulisa pozornice provode agende globalne mafije pogonjene ovakvim „pogurancima“. Oni u ljudima izazivaju upravo one emocije i reakcije koje su i željeli izazvati, ne budite naivni. Iako oni uzrokuju ove događaje, mi smo ti koji klikamo, dijelimo i reagiramo, hranjeni selektivnom empatijom. Vrijeme je za buđenje: prestanite biti hipnotizirani i tražite širu sliku. Jer postoji dobar razlog zašto žele u nama izazvati ove emocije i reakcije koje su, primjećujem, već izazvali kod velikog broja ljudi, pa čak i kod onih „poluprobuđenih“.

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !