Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Žrtva, ne problem
Svi ste zasigurno čuli za biljku ambroziju. Nekoć „božanski nektar“, danas tu riječ izgovaramo s gađenjem. Jer ambrozija više nije božanski nektar – ona je „najgori korov Europe, alergen broj jedan“, biljka koju nadležne službe love kao da je biološko oružje.
I dok su je Grci smatrali hranom Olimpa, odnosno pićem koje je Zeusu i ostalim bogovima omogućavalo da ne stare, ne umiru, da ostanu vječno snažni i savršeni, danas je milijuni ljudi svake godine u kolovozu i rujnu proklinju zbog kihanja, suzenja i gušenja koje im ona izaziva.
Homer u Odiseji opisuje kako junaci mažu ambrozijom tijelo kao parfemom, kako bogovi peru kosu ambrozijom, kako se od nje tkaju božanske haljine i sandale. U indijskoj vedskoj tradiciji zvala se amrita – isto piće besmrtnosti koje su bogovi čuvali od ljudi. Tantal, smrtnik koji je smio jesti s bogovima, pokušao je ukrasti taj dar i podijeliti ga ljudima – pa je za kaznu dobio vječnu muku: glad i žeđ usred obilja koje ne može dosegnuti.
Ali što ako je priča obrnuta?
Što ako pelud ambrozije nije napadač – nego posljednji alarm organizma? Što ako je to prirodni mehanizam detoksikacije – organizam na silu izbacuje nagomilane otrove iz zraka, vode, hrane, lijekova, cjepiva, kemikalija kojima smo okruženi? U suvremenom svijetu punom zagađenja, proces čišćenja tijela postaje vidljiv, bolan, dramatičan – i mi ga zovemo “alergijom na ambroziju”. I „liječimo“ ga kortikosteroidima i antihistaminicima…
Što ako ambrozija nije problem, već žrtva propagande farmaceutskih divova koji zarađuju milijarde na simptomatskom liječenju. Umjesto da čistimo tijelo i okolinu, mi gušimo simptome tabletama. Umjesto da priznamo da je unutarnja ravnoteža narušena desetljećima lošeg života i konzumerizma – mi krivimo biljku. I prijavljujemo je institucijama da je unište.
Ironija je gotovo savršena – biljka koja je u mitovima simbolizirala besmrtnost – danas se proglašava opasnošću po život. Bogovi su je jeli da žive vječno. Mi je dišemo i patimo – jer smo zaboravili kako živjeti u ravnoteži s prirodom.
Možda Tantal nije bio kažnjen zato što je ukrao ambroziju bogovima. Možda je kažnjen zato što su ljudi kasnije dopustili da im tu ambroziju – u obliku znanja o prirodnom čišćenju i iscjeljenju – ukradu oni koji od bolesti zarađuju.
Sljedeći put kad te uhvati napad kihanja u rujnu, zapitaj se: Je li krivac ambrozija – ili je ona samo glasnik koji viče ono što ti tijelo već dugo pokušava reći?
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
