Financial Times potvrdio da chemtrails nisu teorija zavjere već „dio borbe protiv klimatskih promjena“!

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Ponestaje „teorija zavjera“…

Financial Times priznao je da raspršivanje chemtrailsa nije teorija zavjere kako nas mainstream uči godinama, već se radi o poduhvatu koji „pomaže u suzbijanju klimatskih promjena“.

U novom članku objavljenom u ponedjeljak pod naslovom „Geoinženjering je vrijedan rizika – pod uvjetom da ga pravilno reguliramo“, Financial Times tvrdi da će umjetno snižavanje temperature Zemlje putem geoinženjeringa pomoći u sprječavanju buduće katastrofe uzrokovane klimatskim promjenama.

Iako se u tekstu članka, kojeg u nastavku donosimo u cijelosti, lamentira o geoinženjeringu kao o nekom „budućem“ poduhvatu, svima koji imaju koliko-toliko dobar vid i mogućnost da usmjere pogled na nebo iznad njih, jasno je da je ovaj poduhvat u tijeku već duže vrijeme.

Članak Financial Timesa

Ako se ispune sva globalna obećanja i obveze vezane uz klimatske akcije, doživjet ćemo porast od 2,4 do 2,6 °C do kraja stoljeća. To je puno niže od povećanja od 4°C bez klimatskih mjera, ali i mnogo više od predviđenih 1,5°C prema Pariškom sporazumu.

Što je još gore, premašivanje ovog cilja izgleda neizbježno, jer je svijet prošle godine dosegao prosječnu godišnju temperaturu od 1,45°C iznad predindustrijske razine. Brzo smanjenje emisija, snažniji napori prilagodbe i povećano uklanjanje ugljičnog dioksida i dalje su ključni za ograničavanje najgorih učinaka globalnog zatopljenja. Ali s rizicima koji su već visoki i alarmantno rastu, ne možemo si priuštiti ignoriranje postojećih metoda. To uključuje kontroverzne kao što je geoinženjering – konkretno, modifikacija sunčevog zračenja (SRM), koja uključuje reflektiranje malog dijela sunčeve svjetlosti natrag u svemir kako bi se Zemlja ohladila. Tijekom proteklih nekoliko mjeseci, SRM je dobio na snazi ​​u znanstvenim krugovima, međunarodnim medijima i među različitim klimatskim dionicima.

SRM je vrlo eksperimentalan i nije bez klimatskih, zdravstvenih i etičkih rizika. To uključuje tehnike kao što je ubrizgavanje aerosola u stratosferu koje bi uključivalo ispuštanje sićušnih čestica u gornju atmosferu za raspršivanje sunčeve svjetlosti, oponašanje učinaka hlađenja viđenih nakon velikih vulkanskih erupcija ili posvjetljivanje morskih oblaka u kojem bi se morska voda raspršivala u zrak kako bi se povećala refleksija nisko ležeći oblaci. Ove bi metode potencijalno mogle brzo i jeftino smanjiti globalne temperature. One također mogu imati ozbiljne štetne posljedice i poremetiti regionalne vremenske prilike, oštetiti ozonski omotač i dovesti do kiselih kiša.

Značajna zabrinutost je da SRM ne rješava temeljni problem emisije stakleničkih plinova. Iako bi SRM mogao privremeno ohladiti Zemlju, ne bi smanjio razinu ugljičnog dioksida u atmosferi ili ikada u potpunosti vratio klimu u predindustrijsko stanje. Dodatno, SRM bi mogao stvoriti scenarij “prekidnog šoka”, gdje bi iznenadni prekid aktivnosti SRM-a doveo do brzog i potencijalno opasnog zagrijavanja. Rizik od zemalja ili privatnih subjekata koji implementiraju SRM dodatno povećava ovu zabrinutost.

Iako je SRM kontroverzan, naš zajednički neuspjeh da ograničimo globalno zagrijavanje na 1,5°C ostavlja nam malo izbora osim da ga istražimo i pažljivo procijenimo može li donijeti ikakvu korist i možemo li realno ublažiti sve njegove rizike. 

Da bi ovo kockanje uspjelo, potrebna su neka čvrsta načela. SRM se ne bi trebao smatrati zamjenom za smanjenje emisija i trebao bi se razmatrati tek nakon temeljitog istraživanja i pažljivog upravljanja. 

Prvo, to bi moglo doći samo kroz okvir globalnog upravljanja za upravljanje SRM-om. Trenutačno ne postoji obvezujući međunarodni okvir za reguliranje istraživanja ili primjene SRM-a. To povećava rizik od preranog ili nepromišljenog korištenja ovih tehnologija. Drugo, moratorij na implementaciju SRM-a i eksperimente velikih razmjera sve dok se ne uspostavi dovoljno znanstvenog razumijevanja i struktura upravljanja treba provesti u svakoj zemlji. Treće, potrebno je prošireno istraživanje o SRM-u, s fokusom na transparentnost (uključujući i resurse) i globalno sudjelovanje, uključujući zemlje u razvoju.

Skupština UN-a za okoliš-7 i COP30 sljedeće godine nude prave prilike za donošenje odluka o složenim rizicima i koristima SRM-a. Za više od godinu dana ima dovoljno vremena za široke konzultacije koje uključuju vlade, međunarodne organizacije, civilno društvo i druge dionike, kako bi se SRM-om postupalo s najvećom pažnjom, odgovornošću i suradnjom. Ovdje se ne radi o prečacima u klimatskim akcijama, a SRM bi trebao biti samo posljednje sredstvo. Ali odbacivanje mogućih odgovora na trenutnu hitnu situaciju globalnog zatopljenja bilo bi krajnje nemarno.

Provjeri/ft.com

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !