Kako je to bilo…? – 2.dio

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net

Početak “naše” povijesti i stvarno rođenje Isusa Krista u 12. stoljeću

Prema Anatoliju Fomenku i njegovoj “Novoj kronologiji”, stvarno rođenje Isusa Krista, koje se smatra temeljem onoga što danas nazivamo Civilizacijom, dogodilo se sredinom 12. stoljeća, točnije 1152. godine. Mnogo toga je ostalo skriveno nama, “zaboravnim ljudima”. Fomenko sugerira da je znanje možda palo u zaborav zbog sukoba i međusobnih ubojstava među onima na vrhu “Piramide ZLA”, koji su možda eliminirali one koji su posjedovali dublje znanje. Ni jedna mogućnost nije isključena.

Prema Fomenkovoj kronologiji, Civilizacija već postoji, a njen glavni grad je Carigrad, koji se uvijek naziva Jeruzalem. Drugi Jeruzalem, prema Fomenku, nalazio se na području današnjeg Istanbula, gdje ostaci i danas postoje pod imenom Yoros. U tadašnjem Carigradu, prema pisanim dokumentima (uključujući i Bibliju), postojala je značajna podjela između nekoliko grupacija, čije su kontradikcije dovele do žestokih međusobnih sukoba. Ovi sukobi uključivali su:

• Političku borbu: Između moćnih obitelji Komnena i Angela, koje su bile u srodstvu, ali su se borile za prevlast u Carigradu.
• Rasnu podjelu: Između Latina i Slavena.
• Religioznu borbu: Između Farizeja i Saduceja.

Iako detaljni uzroci ovih sukoba nisu jasno definirani u dostupnim spisima, očito je da su trvenja postojala. Fomenko koristi šest različitih metodologija kako bi dokazao da je Isus Krist rođen 1152. godine. Za dublje istraživanje ove teme, dostupni su dijelovi Fomenkovih radova na chronologia.org, iako cijela knjiga nije objavljena.

Isus Krist u bizantskoj i ruskoj povijesti, te astronomsko datiranje

Prema Fomenku, u “službenoj” bizantskoj povijesti Isus Krist poznat je kao car Andronik I. Komnen (ili sveti Andrija Apostol Prvozvani). U ruskoj povijesti, on je prikazan kao veliki knez Andrej Bogoljubski, koji je veći dio svog života proveo u Vladimiro-Suzdaljskoj Rusiji prije krunidbe. Dakle, prema ovoj teoriji, biblijski Isus živio je u 12. stoljeću i bio je iz carske obitelji Komnena, te je preuzo svjetovnu vlast nad “Civilizacijom” (Carigradom/Jeruzalemom) u svojoj 31. godini.

Fomenko koristi astronomske podatke, posebice zodijake prisutne na artefaktima, kao ključni alat za datiranje povijesnih događaja. Preciznost ovih zodijaka ovisi o broju nebeskih tijela prikazanih na njima. Iako su zodijaci često zanemareni od strane “modernih znanstvenika” (primjerice, zodijak na plafonu Keopsove piramide), Fomenko ih smatra ključnima za točno određivanje vremena.

U slučaju Isusova rođenja, Fomenko tvrdi da je Betlehemska zvijezda bila eksplozija supernove u 12. stoljeću, čiji je ostatak današnja Maglica Rak u zviježđu Bika. Prema njemu, ova supernova pogrešno se datira u 11. stoljeće, dok on tvrdi da je to ključni dokaz za život Isusa u 12. stoljeću.

Odrastanje Isusa na Krimu

Prema Anatoliju Fomenku i njegovoj “Novoj kronologiji”, Isus Krist, identificiran kao car Andronik I. Komnen, rođen je i odrastao na Krimu, a ne u Jeruzalemu kako tvrdi konvencionalna povijest. Fomenko tvrdi da je Isusova majka bila Ruskinja s Krima, gdje je i umrla, a mjesto Isusova rođenja i odrastanja bio je rt Fiolent, poznat kao Betlehem iz Evanđelja, smješten na južnom dijelu Krima. Rt Fiolent stoljećima su posjećivali ruski carevi kako bi se poklonili ovom svetom mjestu (vidi više na Wikipediji).

Fomenko dokazuje da su mnogi autori iz “antike” nazivali Andronika-Krista Etrurcem, odnosno Rusom. U rusko-hordskim kronikama, Andronik-Krist opisan je kao veliki knez Andrej Bogoljubski, rođen u Rusiji. Ovo postavlja pitanje: zašto je Isus, kao član carske obitelji Komnena, odrastao na Krimu, a ne u Jeruzalemu?

Fomenko zaključuje da su sukobi u Carigradu (koji se u njegovoj kronologiji naziva Jeruzalem) – politički, rasni i religiozni – učinili Skitiju (današnju Rusiju) sigurnijim mjestom za Isusovo odrastanje. Tako je Isus, iako pripadnik carske loze, odrastao u provinciji, odnosno Skitiji, zajedno sa svojom majkom.

Fomenko ne objašnjava detaljno što je Isus radio tijekom svojih mladih dana u Skitiji, niti potvrđuje je li činio čuda ili liječio ljude, kako je opisano u evanđeljima. Međutim, na temelju artefakata koje analizira u svojim knjigama, Fomenko tvrdi da su “provincijalci” – Slaveni i Tatari iz Skitije – smatrali Isusa Bogom. Ruske kronike, prema Fomenku, jasno pokazuju da su Skiti (Rusi) tog vremena vjerovali da su “pokršteni direktno od Boga” i o tome ostavili pisane tragove.

S 30 godina, Isus se vraća u Carigrad i postaje svjetovni car Romejskog Carstva, odnosno preuzima prijestolje Carigrada-Jeruzalema, čime preuzima vlast nad tadašnjom “Civilizacijom”.

Isusova kratka vladavina i pogubljenje

Prema Anatoliju Fomenku, koji poistovjećuje Isusa Krista s Andronikom I. Komnenom, vladavina Andronika u Carigradu (koji Fomenko naziva Jeruzalemom) bila je burna i kratkotrajna, što potvrđuje čak i “službena” povijest u svojim besmilicima:

„… Andronikovu vladavinu karakteriziraju njegove oštre mjere. Odlučio je suzbiti mnoge zlouporabe, ali prije svega zaustaviti feudalizam i ograničiti moć plemića, koji su bili suparnici za njegovo prijestolje. Pokušao je reformirati propadajući politički sustav zabranjujući korumpiranje ureda, kažnjavajući korumpirane dužnosnike (često brutalno), ali iznad svega, pokušao je spriječiti moć feudalnih zemljoposjednika. Narod, koji je osjetio strogost njegovih zakona, u isto je vrijeme priznavao je i njegovu pravednost jer se osjetio i zaštićenim od pohlepe svojih nadređenih, koji su se iskvarili pod sigurnošću i raskoši vladavine Andronikovog predhodnika – Manuela I…“

Međutim, ove reforme nisu spriječile politička trvenja. Dio njegove rodbine, predvođen Isakom Angelom, organizirao je puč protiv Andronika, a posebno je zanimljivo kako „Akademija“ opisuje njegovo pogubljenje:

„… Isak Angel ga je predao gradskoj mafiji i tri je dana bio izložen njihovom bijesu i ogorčenju, ostavši za to vrijeme vezan za stup i pretučen. Odsječena mu je desna ruka, iščupani su mu zubi i kosa, iskopano mu je jedno oko i, uz mnoge druge patnje, kipuća voda bačena mu je u lice, što je kazna vjerojatno povezana s njegovom ljepotom i razuzdanim životom. Napokon su ga odveli na carigradski hipodrom i objesili za noge između dva stupa. Dva latinska vojnika natječu se čiji će mu mač dublje prodrijeti u tijelo, a on bi, prema prikazu smrti, bio raskomadan; njegovi ostaci ostali su nepokopani i bili su vidljivi nekoliko godina kasnije…“

Dakle, pogubljenje Andronika, kako ga opisuje “službena” povijest, iznimno je slično biblijskom opisu Isusova raspeća, a Fomenku je siguran da se radi upravo o tome. Niketas Hroniates, carski povjesničar iz tog doba, koji je pripadao frakciji Angela i nije volio Andronika, zabilježio je neobične detalje. Hroniates tvrdi, s dozom iritacije, da je Andronik godinu dana prije predvidio svoje pogubljenje, uključujući točno mjesto raspeća, te da je napisao pismo u kojem je izjavio da se sve događa u ime Boga. Fomenko postavlja pitanje o kakvom se Bogu radilo, sugerirajući da to nije bio Bog kakvog danas prikazuju abrahamske religije, posebice jer su, prema nekim izvorima (uključujući Bibliju), Farizeji vjerovali u zagrobni život, dok Saduceji nisu.

Ključni detalj je da se, prema dokumentima, na dan Andronikova ubojstva dogodila potpuna pomrčina Sunca, što je omogućilo Fomenku da točno datira događaj na jutro 20. ožujka 1185. godine. Ova pomrčina, zajedno s astronomskim zodijacima koji često sadrže zapise o eklipsama, jedan je od Fomenkovih ključnih alata za datiranje povijesnih događaja, pronađenih na brojnim arheološkim nalazištima.

Za kraj – par “kontroverzi” koje Debilana ne vidi i nema namjeru vidjeti

Anatolij Fomenko u svojoj “Novoj kronologiji” iznosi niz tvrdnji koje službena akademija, prema njegovim riječima, ignorira ili pokušava falsificirati. Evo nekoliko ključnih primjera uz povezane artefakte.

Torinsko sveto platno

Opis pogubljenja Andronika I. Komnena, kojeg Fomenko poistovjećuje s Isusom Kristom, nevjerojatno se podudara s detaljima iz Evanđelja, ali i s dodatnim informacijama iz spisa Nikete Hronijatesa te s analizom Torinskog svetog platna, u koje je Isus bio zamotan. Na platnu se vidi da je desna ruka figure neprirodno “zakačena”, poduprta lijevom rukom, dok na desnom oku postoji izražen ožiljak. Ovo se poklapa s opisom Andronikova mučenja, gdje su mu odsjekli desnu ruku i iskopali oko. Zanimljivo je da se na mnogim freskama iz 13. i 14. stoljeća, koje prikazuju Raspeće, vidi otrgnuta desna ruka, samo postavljena na križu, dok Isus još uvijek ima obje ruke.

Nakon detaljnog proučavanja, “Akademija” je zaključila da figura na Torinskom platnu:

1. Nije djelo ljudskih ruku.
2. Nije nastala ni na jedan nama poznat način.

Pitanje ostaje: kako je slika na platnu nastala? U emisiji „Na rubu znanosti“, autora i voditelja Krešimira Mišaka, spominje se da su znanstvenici pokušali datirati torinsko platno, koristeći ugljikovu metodu datiranja. Tri renomirana svjetska sveučilišta, bez međusobne komunikacije i bez unaprijed zadanih pretpostavki o vremenskom razdoblju od strane povjesničara, datirala su platno u razdoblje između 1260. i 1390. godine (!). Ovaj rezultat, koji je bliži Fomenkovu vremenskom okviru, poništen je 2004. godine kada je druga, “prihvatljivija” metoda datirala platno na starost između 1300 i 3000 godina, što je izrazito širok i nepouzdan vremenski raspon.

Brdo svetog Jošue (Isusa) sa svetištem na vrhu

Jošuino brdo (turski: Yuşa Tepesi), smješteno na anadolskoj obali Bospora u Istanbulu, Turska, važno je svetište s džamijom i grobnicom posvećenom Yushi (Svetom Jošui). Ovo brdo, visoko 202 metra, povijesni je orijentir za brodove iz Crnog mora, a sjeverno od njega nalazi se dvorac Yoros. Prema Fomenku, ovo brdo odgovara biblijskoj Golgoti, mjestu Isusova raspeća. Fotografije brda i stare slike Raspeća (dostupne ovdje) pokazuju sličnosti: prisutnost većeg brda, vode u pozadini i često tvrđave (Jeruzalem – Yoros u Fomenkovoj teoriji). Ove elemente, prema Fomenku, nije moguće pronaći u današnjem “lažnom” Jeruzalemu i Golgoti u Izraelu.

Unatoč ovim dokazima, “Akademija” ignorira ove artefakte i ne pokušava ih uklopiti u širi povijesni mozaik, te pod kontrolom “vrha Piramide” koji upravlja narativom, selektivno podučava samo ono što odgovara unaprijed određenoj “znanosti”. Ova praksa ogleda se i u drugim područjima, poput medicine, gdje se slične metode primjenjuju već godinama, pogotovo u doba plandemije.

Otvorena pitanja za raspravu i nagađanje

Na kraju ove opsežne epizode, koja se bavi Fomenkovom “Novom kronologijom” i njegovom teorijom o Isusu Kristu kao Androniku I. Komnenu, ostaje mnogo pitanja na koja nema jasnih odgovora. Ova pitanja, na koja ni službena “Akademija” ne nudi uvjerljive odgovore, već samo nudi pseudoznanstvenu jezuitsku laž, otvaraju prostor za raspravu i nagađanja.

Evo nekoliko ključnih pitanja bez jasnih odgovora:

• Kako je nastala ta prva Civilizacija u kojoj je Isus, prema Fomenku, postao car?
• Tko su zapravo Isus i njegova obitelj – Komneni?
• Tko su obitelj Angeli, koji su se sukobili s Komnenima u Yorosu (Carigradu/Jeruzalemu), osim što su, prema spisima, bili u rodbinskoj vezi s njima? Postoji li neka dublja povezanost izvan rodbinskih veza?
• Jesu li oni koji vladaju Civilizacijom ljudska bića ili su možda nešto drugo (npr. Elohim, Anunnaki, Chitahuri ili druga bića, ovisno o kulturnom kontekstu)?
• Odakle potječu njihova prva saznanja i znanja?
• Kako su došli do pozicije moći i stvorili prvu “Piramidu moći”, dok, primjerice, Bušmani i danas žive u plemenskim zajednicama s horizontalnom strukturom moći?

Ova pitanja ostaju otvorena za diskusiju, a svi zainteresirani pozvani su sudjelovati u raspravi. Anatolij Fomenko ne pokušava odgovoriti na ove teme, ali one pružaju prostor za široke špekulacije. Plan je da se na kraju ovog “serijala” pokrene završna rasprava s finalnim špekulacijama, temeljenim na svim prikupljenim idejama iz prethodnih epizoda.

U sljedećoj epizodi istražit će se daljnji razvoj “naše” Civilizacije nakon ubojstva Isusa.

Provjeri/kamen.freeforums.net

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !