Kako je uopće došlo do Ideje tzv. “poštenog novca”?

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net

“Ni rasa, ni masa, već kasa”, nepoznati autor

Nastavljamo naš esej o tzv. “poštenom novcu”. U današnjoj ću epizodi pokušati objasniti što me navelo na razmišljanje i kako je uopće došlo do Ideje.

Teorija funkcioniranja društva

Temeljne funkcije države u suvremenim se tzv. “demokracijama” najčešće definiraju kroz tri slijedeće funkcije:

• Zakonodavnu funkciju: donošenje ustava i zakona, koju obavlja parlament ili skupština.
• Upravnu (izvršnu) funkciju: izvršavanje i primjena zakona od strane predsjednika, vlade, ministarstava i drugih državnih tijela.
• Sudsku funkciju: rješavanje sporova, izricanje presuda i zaštita prava građana putem pravosuđa koje je nezavisno u svom radu.

Ove funkcije u teoriji osiguravaju pravni poredak, sigurnost, stabilnost i razvoj društva.

Ako pobliže pogledamo osnovne funkcije povezane s organizacijom života ljudi, njihovim međusobnim odnosima i ukupnom društvenom strukturom, nalazimo da osnovne funkcije društva uključuju:

• Socijalizaciju: Prijenos vrijednosti, normi, kulture, jezika i vještina s jedne generacije na drugu. Promicanje socijalne pravde i društvene pomoći kroz regulaciju odnosa među ljudima i njihove kooperacije. Ovo je temelj kontinuiteta i identiteta zajednice.
• Usklađivanje ponašanja: Kroz običaje, tradiciju, religiju, moral i pravne norme, društvo uspostavlja pravila ponašanja koja omogućavaju predvidljivost, sigurnost i suradnju među pojedincima.
• Određivanje položaja i uloga: Društvo organizira pojedince kroz različite uloge (majka / otac, učitelj, radnik, građanin, itd.) kako bi se zadaci učinkovito raspodijelili.
• Zadovoljavanje potreba: Osnovna svrha društva je organizirati se na način koji će zadovoljiti osnovne ljudske potrebe svojih članova – od fizičkih (hrana, sklonište) do emocionalnih i duhovnih. Zadovoljavanje osnovnih potreba pojedinaca i zajednice provodi se kroz regulaciju gospodarstva i javnih usluga.
• Društvenu stabilnost: Društvo mora osigurati pravdu, provođenje zakona i zaštitu ljudskih prava (pravosudni sustav).
• Solidarnost i podršku: Stvara osjećaj pripadnosti, međusobne potpore i zajedništva. Osiguravanje sustava socijalne zaštite za najranjivije članove društva (starije osobe, osobe s invaliditetom, siročad, nezaposlene). Osiguravanje mirovinskog sustava kako bi građani imali egzistencijalno osiguranje u starosti. Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
• Razvoj: Stvaranje uvjeta za kulturni, ekonomski i politički razvoj, zaštitu okoliša i održivi razvoj cjelokupnog društva.
• Zaštitu javnog dobra i infrastrukture: Izgradnja i održavanje infrastrukture koja je od vitalnog interesa za cijelo društvo (ceste, mostovi, vodovod, kanalizacija, električna mreža itd.).
• Sigurnost: Očuvanje unutarnje i vanjske sigurnosti (sigurnost građana, obrana zemlje).

Na taj način država osigurava uvjete za funkcioniranje društva, pravdu, sigurnost i blagostanje svojih građana.

Postavlja se pitanje: kako sve to osigurati? Temeljna infrastruktura za osiguranje svih gore navedenih premisa je zdravo gospodarstvo, kojim se upravlja uz pomoć slijedećih funkcija:

• Ekonomska stabilizacija: Vođenje monetarne i fiskalne politike za kontrolu inflacije, poticanje rasta, smanjenje nezaposlenosti. 
• Regulacija: Donošenje propisa koji reguliraju tržište, štite potrošače, sprječavaju stvaranje monopola i osiguravaju poštenu tržišnu utakmicu.
• Javne financije: Prikupljanje poreza i carina te njihova transparentna raspodjela za financiranje svih gore navedenih funkcija države.

Kako to izgleda u praksi?

Sve gore navedeno je vrlo lijepa teorija koja na papiru izgleda fantastično. A opet, obični su ljudi, u većini zemalja svijeta, ako ne i svim zemljama svijeta, ne samo razočarani već i duboko nezadovoljni djelovanjem tog sistema.

Ispada da se u praksi novac uvukao u sve pore društva, u sve funkcije države, uzurpirao cjelokupnu organizaciju društva i na kraju preuzeo kontrolu nad elementarnim djelovanjem ne samo pojedinih zajednica i država, već cijelog svijeta. Ako samo pogledamo gornje premise i suočimo ih s realnošću dolazimo do katastrofalnih rezultata:

• Socijalizacija: Novac je postao elementarna vrijednost društva koja je zasjenila sve ostale vrijednosti. I ne samo zasjenila – novac je preuzeo ulogu gospodara u definiciji vrijednosti koje prenosimo iz generacije na generaciju, od roditelja ka djeci.
• Usklađivanje ponašanja: Novac danas diktira sveukupno ponašanje u društvu. Ponašanje se definira količinom novca kojom netko raspolaže. Što više novaca, to slobodnije ponašanje, mimo svih normi: mimo običaja, tradicije, religije, moralnih i/ili pravnih normi.
• Određivanje položaja i uloga: Oni s manje novca se ponašaju (i osjećaju) kao robovi, dok se oni s puno i previše novca ponašaju kao robovlasnici.
• Zadovoljavanje potreba: Većini ljudi su uskraćene osnovne ljudske i životne potrebe, dok je manjina sebi osigurala zadovoljenje puno više potreba nego što ih realno može konzumirati.
• Društvena stabilnost: Takvo društvo je izuzetno nestabilno, što dovodi do svih mogućih i nemogućih devijacija u ponašanju, obavezama, odgovornostima pojedinaca te društva kao cjeline.
• Solidarnost i podrška: Osjećaj pripadnosti zajednici je nadomjestio osjećaj sebičnosti i svekolikog egoizma. Velika većina ljudi misli još samo na sebe, a premnogi isključivo na sebe. Nema više (samo)refleksije pojedinca o njegovoj ulozi u društvu. Društvo se doživljava kao poligon za realizaciju svojih (nezasitnih) potreba.
• Razvoj: Posljednjih godina ne samo da nema razvoja – svjedočimo nazadovanju društva u svim važnim segmentima: u kulturi, ekonomiji i politici.
• Zaštita javnog dobra i infrastrukture: Javno dobro je uzurpirano, javno postaje privatno, a infrastruktura se promatra kao bankomat za napajanje moćnih pojedinaca.
• Sigurnost: U takvom sistemu nema više sigurnosti: ni fizičke, ni socijalne ni duhovne. Većina ljudi ne zna što nosi novi dan i kakve nove tegobe će “začiniti” njihove već ionako preopterećene živote.

Pa dobro, kako smo dospjeli do toga? Pa, prije svega kroz sistem (suvremenog) kapitalizma koji je “evoluirao”, da ne kažem metastazirao, u rak-ranu koja razjeda društvo, pojedine države, te svijet u cijelosti.

Koje su teoretske “odlike” kapitalizma u odnosu na druga društveno-ekonomska uređenja?

U teoriji se kapitalizam kao društveno-ekonomski sustav razlikuje od drugih uređenja po svojim specifičnim “odlikama”:

• Privatno vlasništvo: Sredstva za proizvodnju u pravilu su u privatnom vlasništvu pojedinaca ili tvrtki, za razliku od društvenog ili državnog vlasništva u socijalizmu ili komunizmu.
• Tržišna ekonomija: Ekonomsku aktivnost primarno regulira tržište kroz zakon ponude i potražnje, a ne centralno planiranje države.
• Profitna orijentacija: Glavni cilj proizvodnje i poduzetništva je ostvarivanje profita i akumulacija kapitala, što potiče inovacije i konkurenciju.
• Slobodna konkurencija: Postoji sloboda ulaska i izlaska s tržišta, što rezultira natjecanjem među proizvođačima i ponuđačima usluga.
• Sloboda poduzetništva i izbora: Pojedinci imaju pravo započinjati i voditi poslovne aktivnosti uz minimalne državne intervencije, koje se svode na zaštitu prava i održavanje javnog reda.
• Postojanje klase kapitalista i radnika: Kapitalizam stvara društvenu strukturu u kojoj kapitalisti posjeduju sredstvo proizvodnje, a radnici svoje radne sposobnosti prodaju za plaću.

U odnosu na druga društveno-politička uređenja, kapitalizam se ističe naglaskom na individualnim ekonomskim slobodama, tržišnoj samoregulaciji i profitu kao pokretaču gospodarskih procesa. Druga uređenja, poput socijalizma, naglašavaju društveno vlasništvo i planiranje, dok kapitalizam preferira decentraliziranu kontrolu i tržišno odlučivanje.

Ove osnovne “odlike” kapitalizma definiraju ga kao sustav s jasnim ekonomskim i društvenim principima koji se razlikuju od kolektivističkih i planiranih sustava. 

Opet sve lijepo i krasno, da bolje ne može biti. Pa opet ne funkcionira onako kako piše. A da bi shvatili zašto ne funkcionira onako kako nas “uče” i objašnjavaju nam “veleumovi” kapitalizma – moramo prodrijeti do osnovnog problema kapitalizma. A to je funkcioniranje novca koje dovodi do sveopće korupcije: materijalne i moralne.

Korupcija je sastavni dio (suvremenog) kapitalizma

U praksi to nažalost ne funkcionira zbog elementarne “greške” koja je zapravo (ciljano) ugrađena u sistem novca, na kojem počiva (suvremeni) kapitalizam. Kao što smo vidjeli u prethodnim poglavljima – osnovni problem djelovanja novca predstavlja tzv. “kamatni” novac koji na tržištu novca ne postoji. Za vraćanje dugova bankama i otplatu kredita, na raspolaganju je jedino i isključivo tzv. “glavnički” novac. A tog je novca na tržištu novca naprosto premalo da se otplate svi plasirani krediti i zajmovi.

Zbog toga dolazi do nelojalne konkurencije među zajmoprimcima – u pokušaju da “pokupe” odnosno svojim trudim i radom “zarade” novac za otplatu svojih dugovanja. A kada nečega na tržištu nema u dovoljnim količinama ili ako je “predviđeno” da tog “nečeg” nema – onda dolazi do borbe i rata, domoći se tog “nečeg”, pogotovo ako je to “nešto” elementarno neophodno za održavanje života.

Što u konačnici dovodi do korupcije kakvu danas poznajemo i vidimo na djelu. Svim je ljudima implicitno jasno da je izuzetno teško “dočepati” se novca, ma kako vrijedno i predano radili. To je saznanje duboko ukorijenjeno u glavama ljudi i svijesti cijelih nacija. Pri čemu većini ljudi uopće nije jasno što je glavni, ako ne i jedini, razlog tom stanju – a to je nedovoljna količina tzv. “glavničkog” novca. 

Da bi pojedinac otplatio svoj dug banci – spreman je na sve: nepoštivanje općeprihvaćenih moralnih i zakonskih normi, nepoštivanje drugih ljudi i njihovih potreba, nepoštivanje čak i vlastitih normi, koje pak dovodi do ekstremnog otuđenja ne samo od svoje lokalne zajednice ili društva u cijelosti – već do devastirajućeg otuđenja od vlastitog poimanja “sebe” i vlastitih vrijednosti, koje se dnevno i u “hodu” prilagođavaju trenutnim potrebama.

Poanta Ideje poštenog novca

Poanta Ideje poštenog novca je u tome da u sebi mora implicitno i eksplicitno sadržavati slijedeće komponente:

• Spriječiti tzv. “loš” novac: mora spriječiti institucije kao što su banke da na tržište novca plasiraju “kvaran” novac odnosno novac koji to nije – a to je prije svega “kamatni” novac kakvog danas poznajemo. Institucija “kamata” se mora ukinuti, jer je to rak rana suvremenog sistema novca.
• Spriječiti i onemogućiti korupciju: mora učinkovito spriječiti, a po mogućnosti onemogućiti bilo kakav oblik korupcije, što se prije svega može riješiti sprječavanjem tzv. “lošeg” novca. Kada nezdravu konkurenciju maknemo iz jednadžbe novca, nestaje i korupcija.
• Regulirati količinu novca: mora spriječiti institucije kao što su banke da na tržište novca plasiraju pretjerano mnogo novca ili pak povlače s tržišta pretjeranu količinu novaca. Mora osigurati da je u svakom trenutku na tržištu novca tzv. “optimalna” količina zdravog novca: ukoliko ga nedostaje (likvidnost) onda ga treba “upumpati”. Ukoliko ga je previše (inflacija), onda ga treba “povući” s tržišta novca.
• Spriječiti i onemogućiti takmičenje za novcem: mora spriječiti “takmičarski” duh među zajmoprimcima da s tržišta novca “pokupe” jedini zdravi novac koji postoji, a to je onaj “glavnički” novac – a sve da bi bili u mogućnosti vratiti svoje tzv. “dugove” i kredite.
• Omogućiti i nagrađivati suradnju među ljudima: baš naprotiv, novi sistem novca mora omogućiti suradnju među ljudima i tvrtkama, gdje će svim građanima biti u interesu da svi ljudi oko njih napreduju – jer ih ne samo ničim ne ugrožavaju, već i (ne)posredno pune i njihovu “kasu”.
• Omogućiti poticaj ljudima: zdrav sistem novca mora biti poticajan za sve ili barem većinu građana neke države. Mora poticati ljude na rad i poštenje, na poštovanje tuđeg vlasništva, te svijest da su svi na istom “brodu” kojim treba upravljati pošteno i mudro.
• Uspostaviti zdrav odgoj: mora omogućiti zdrav odgoj djece i budućih radnika, a to je moguće samo sa ozbiljnim, racionalnim i odgovornim roditeljima – koji ne “trče” za novcem – pritom zanemarujući svoju obitelj i djecu.
• Promijeniti percepciju novca: a ono što je najvažnije – mora spriječiti da ljudi imaju pogrešnu percepciju o novcu. Tu ne mislim samo na obrazovanje mase ljudi o funkcioniranju suvremenog novca. Tu prije svega mislim na puno dublji problem odnosa do novca svakog pojedinca. Ljudi moraju prestati doživljavati sebe i svijet oko sebe kroz novac, a posljedično kroz količinu novca kojom oni “raspolažu”. Ljudi moraju početi doživljavati sebe i svijet oko sebe kroz kvalitetu života. Dakle “kvantitetu” treba zamijeniti “kvalitetom”. Ljude treba preusmjeriti da pogrešan doživljaj “blagostanja” kroz novac i količinu novca kojim raspolažu – na doživljaj uspjeha u životu u vidu: zdravog života, bez stresa, ispunjenje njihovih sposobnosti i talenata, kreativnosti, mira i ljubavi.

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !