Pismo Rayu Kurzweilu koje ruši osnovne koncepte transhumanizma

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net

Nelogičnost i fantazija

Ray Kurzweil smatra se jednim od najpoznatijih mislilaca transhumanizma, teorije čiji sljedbenici žele proširiti granice ljudskih mogućnosti, bilo intelektualnih, fizičkih ili psiholoških, korištenjem tehnoloških procesa. Primjećuje iznimno ubrzan tehnološki razvoj i predviđa da će do 2045. godine biti postignuta umjetna inteligencija, s kojom bi čovječanstvo moglo postići besmrtnost. Johannes Duve iz Heidelberga temeljito je proučavao umjetnu inteligenciju i transhumanizam, posebno knjigu Raya Kurzweila “Sljedeća faza evolucije”, što je rezultiralo pismom autoru, koje je do sada ostalo bez odgovora. U nastavku je parafrazirana skraćena verzija, a originalni tekst možete pročitati ovdje.

Dragi Ray Kurzweil,

S dubokim poštovanjem prema vašem radu, želim se osvrnuti na ključne ideje iznesene u prva tri poglavlja vaše knjige Sljedeća faza evolucije. Kao netko tko je temeljito proučavao transhumanizam i umjetnu inteligenciju, posebno vaše vizije o tehnološkom proširenju ljudskih mogućnosti, osjećam potrebu iznijeti nekoliko kritičkih razmišljanja koja izazivaju temeljne premise vašeg djela.

Tko misli – ja ili moj neokorteks?

U svojoj knjizi tvrdite da misli i ideje ne producira “ja”, već neuronski moduli neokorteksa. Ova redukcija ljudske misli na puke biološke procese problematična je iz više razloga. Nikada nisam čuo znanstvenika koji bi rekao: “Moj neokorteks je smislio ideju.” Umjesto toga, znanstvenici govore: “Imam ideju” ili “Smatram.” Ova jednostavna činjenica ukazuje na postojanje mislećeg “ja” – subjekta koji promatra, povezuje i stvara. Misao počiva na dva stupa: promatranju i povezivanju opažanja u smislene koncepte. Vi, međutim, ignorirate to “ja”, svodeći ga na puku obradu informacija u mozgu.

Vaša teza, kako kažete, “iznosite tezu”, a ne “moj neokorteks iznosi tezu”, pokazuje nesklad između vašeg jezika i vaših tvrdnji. Ako svijest i misli proizlaze samo iz neuronskih modula, zašto onda koristite jezik koji implicira postojanje subjekta? Ovo je ključna kontradikcija: ako “ja” nije ono što misli, tko onda jest?

Svijest: funkcionalnost ili subjektivnost?

U trećem poglavlju pokušavate definirati svijest kroz dva koncepta: funkcionalnu sposobnost percipiranja vanjskog svijeta i subjektivno iskustvo (qualia). No, umjesto da istražite pitanje “Tko sam ja?”, svijest svodite na obradu informacija. Ovo je redukcionistički pristup koji briše razliku između budne svijesti, kakvu nalazimo kod životinja, i samosvijesti, svojstvene samo ljudima. Biljke imaju životne procese, ali ne i svijest; životinje posjeduju budnu svijest, ali ne i samosvijest. Samo čovjek može reflektirati o sebi kao subjektu. Strojevi, koliko god sofisticirani bili, nemaju ni jedno ni drugo – oni su puki alati, bez duše, bez “ja”.

Vaša vizija spajanja neokorteksa s vanjskim superračunalima putem nanotehnologije temelji se na pretpostavci da je svijest tek proizvod informacijskih procesa. No, strojevi ne posjeduju subjektivnost, niti mogu doživjeti qualia. Njihovi “govorni” outputi samo su simulacija ljudskog jezika, stvorena da zavara slušatelja. Vaša ideja o prijenosu svijesti na digitalni supstrat ignorira činjenicu da svijest nije samo obrada podataka – ona je intrinzično povezana s individualnim, živim “ja”.

Tezejev brod i iluzija besmrtnosti

Vaša analogija s Tezejevim brodom, gdje zamjena svih dijelova broda ne mijenja njegov identitet, služi kao metafora za zamjenu biološkog tijela digitalnim supstratom. No, ova analogija ne uspijeva. Brod je materijalni objekt, definirani izgledom i funkcijom, dok je svijest nematerijalna i subjektivna. Zamjena dijelova tijela ne znači očuvanje “ja” – ono što vi nazivate sviješću nije samo zbir neuronskih procesa, već nešto dublje, neuhvatljivo za materijalistički okvir.

Vaša vizija besmrtnosti temelji se na ideji da se svijest može digitalizirati i sačuvati. No, čak i ako bismo mogli stvoriti savršenu digitalnu kopiju vašeg neokorteksa, to bi bila samo imitacija – ne vi. Kao što je primijetio moj prijatelj nakon čitanja ovog pisma: “Ako strojevi postanu toliko napredni, zašto bi prihvatili svijest nezrelog ljudskog bića? Vjerojatnije je da bi je jednostavno izbrisali.”

Zaključak: Fantazija ili stvarnost?

Transhumanizam, kako ga vi predstavljate, počiva na nizu neutemeljenih pretpostavki: da je svijest samo obrada informacija, da se može prenijeti na strojeve, i da će to rezultirati besmrtnošću. No, ova vizija zanemaruje temeljno pitanje: tko je taj koji misli, promatra, stvara? Bez odgovora na to, transhumanizam ostaje fantazija – privlačna, ali lišena temelja u stvarnosti.

S poštovanjem,
Johannes Duve

Provjeri/fassadenkratzer.de

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !