Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Nastavljamo priču i slijedimo narativ postavljen u članku Koliko Hrvata bi se momentalno preselilo u OVU državu?, u kojem čitateljima, a prije svega intelektualcima i misliocima, te svim poštenim ljudima predstavljam Ideju, tzv. “blueprint”, za jedan bolji život cijele nacije, a koja počiva na ideji poštenog i zdravog novca.
U prošlom smo članku (Stravične posljedice tzv. “dužničkog” novca) zaključili s “raskrinkavanjem” postojećeg sistema novca kao duga iliti “dužničkog” novca. Vrijeme je da se krene na konkretno predstavljanje Ideje poštenog novca, pa počinjemo od prve pretpostavke:
Cjelokupno bogatstvo Države (gospodarstvo, ekonomija, financije, priroda i prirodni resursi, infrastruktura, …) privatizirano je, a isključivo Državljani kao fizičke osobe su suvlasnici cijelog tog bogatstva – u određenim, ne nužno proporcionalnim, udjelima. Društva, poduzeća, multinacionalne korporacije, banke, fondovi itd. nisu vlasnici ničega i zapravo – ne postoje, jer je njihov smisao postojanja nestao.
(Pre)mnogi Hrvati mnogo pričaju, a da pritom uopće na razmišljaju o onom o čemu pričaju. Najviše vole pričati o novcu, a da o novcu ne znaju praktično ništa, ne razumiju “mehaniku” novca, ne shvaćaju kakve sve negativne implikacije današnji novac ima na njihove male i skromne živote. A vole izgovoriti čuvenu rečenicu: “Imamo Hrvatsku”, o kojoj, izgleda, uopće ne razmišljaju. Jer Hrvati imaju štošta, o čemu bi trebali razmišljati: hrpu problema, hrpu kredita, hrpu minusa na bankovnim računima, … – ali Hrvatsku definitivno “nemaju”. Barem ne svi. A vole oko toga naplesti svu silu mitova i legendi. “Mala zemlja za veliki odmor” nije ništa drugo doli “mala zemlja za veliku pljačku”.
Slovenci su nešto (malo) bolji – jer puno manje pričaju, iako razmišljaju podjednako malo. Jer, kad danas “misliš” da imaš svoju, samostalnu i neovisnu republiku / državu – to nije razmišljanje. To je “papagajština”. Ne uzbuđujte se i ne vrijeđajte sad previše zbog te izjave – posve je ista situacija i u svim ostalim zemljama Europe, pa i svijeta.
A Ideja poštenog novca promovira upravo to – da Hrvati (zaista) imaju Hrvatsku, Slovenci Sloveniju, Talijani Italiju, … i tako redom. Upravo ono što svi ti (silni) Hrvati, Slovenci, Talijani … u svojim glavama “zamišljaju” i “sanjaju”. Doduše, zasad poprilično maglovito. Zato i predstavljamo Ideju koja ima razbiti tu maglu i postaviti novu šahovnicu.
Ideja nije ni socijalistička, ni komunistička, ni nacionalistička, ni “lijeva” ni “desna” – već kapitalistička. I to tako izraženo kapitalistička da bi se taj novi kapitalizam mogao nazvati i turbo kapitalizmom – da kojim slučajem nije taj izraz već u upotrebi, s mnogim negativnim konotacijama. Zato ćemo tu vrstu kapitalizma nazvati “osobnim”, “direktnim”, “neposrednim”, “individualnim” kapitalizmom. Ideja predstavlja, bez imalo lažne skromnosti – vrhunac kapitalističke misli.
Osnovno pravilo tzv. osobnog / individualnog kapitalizma je da su isključivo građani odnosno državljani – drugim riječima fizičke osobe – vlasnici cjelokupnog bogatstva države. Na taj način svaki Hrvat postaje odgovoran za to bogatstvo i njegovo upravljanje. Potreba po tzv. političkom “delegiranju” odgovornosti, kakvo danas poznajemo u tzv. “demokratskim” društvima, preko političkih stranaka i grupacija, u potpunosti nestaje. Nema više delegata i delegacija jer nisu potrebni. Postoje samo fizičke osobe, nepatvoreni Hrvati, koji upravljaju Hrvatskom i cjelokupnim hrvatskim bogatstvom.
Kad već živimo u nominalnom kapitalizmu – hajdemo to kapitalizirati tako da svi postanu kapitalisti. Ovdje se ne radi o rušenju kapitalizma. Baš naprotiv, ova je Ideja nadogradnja, oplemenjivanje, razvoj i unapređenje kapitalizma kakvog danas poznajemo. Svi građani odnosno državljani Hrvatske postaju kapitalisti, dioničari, te suvlasnici svoje države. Na kraju krajeva radi se samo o materijalizaciji gornjeg citata koji do dana današnjeg nitko u Republici Hrvatskoj nije zabranio: “Imamo Hrvatsku”.
Osnovna premisa te Ideje da državljani kao fizičke osobe ne samo posjeduju svekoliko hrvatsko bogatstvo, već i da odgovorno upravljaju njime, počiva na pretpostavci da “kritična” masa Hrvata posjeduje te ključne sposobnosti: naime odgovornost i racionalnost. Ne postoje nikakve statističke analize ili bar tabele grubih podataka o tome koliko Hrvata je (ne)odgovorno i (ne)racionalno. To vjerojatno nitko ne zna.
Možda su najbliže tom saznanju Facebook, Google i drugi svjetski informatički moćnici, koji uz pomoć računalnih algoritama i umjetne inteligencije mogu svrstati svakog Hrvata u jednu ili više kategorija: glup / pametan, odgovoran / neodgovoran, racionalan / neracionalan, itd. Naprosto zato što imaju dovoljno podataka o “korespondenciji” svakog od njih, njihovim navadama i uzorcima ponašanja.
Odgovorno i posve samouvjereno tvrdim da Hrvatska ima sasvim dovoljan broj inteligentnih, racionalnih, odgovornih i radišnih ljudi. Kako to znam? Pa vrlo jednostavno. Kada u zemlji ne bi bilo dovoljno tih normalnih ljudi onda bi prva posljedica bila nedostatak osnovnih “servisa” države: ne bi bilo vode u cijevima i slavinama, u električnim utičnicama ne bi bilo struje, gradovi bi se valjali u smeću, semafori bi prestali raditi, vlakovi i autobusi bi vozili bez voznog reda ili uopće ne bi vozili, avioni bi sami od sebe padali s neba, trgovine bi zjapile prazne i opustošene, … Zemlja bi izgledala kao jedno veliko smetlište, jedno veliko bojno polje.
A to se, na svu sreću, ne dešava – što je direktni dokaz da Hrvatsku obitava velik broj odgovornih, racionalnih i radišnih građana. Tim bi se građanima Ideja vrlo dopala, bez pretjeranog marketinškog “masiranja”. Treba je samo pročitati, razumjeti i početi sanjati. A Ideja je tu, pred vama, svima nadohvat ruke, a bogami i glave. Nije bogohulna, nije komunistička, nije Jugo-nostalgičarska, nije ni “ustaška” ni “četnička”, nije pedofilska, nije iracionalna, nije šovinistička, nije feministička, nije nepravedna, nije kriminalna i nije koruptivna – nije ništa od svih tih loših osobina koje Hrvate prate kroz stoljeća.
Svi oni pošteni, radišni i racionalni Hrvati koji zaista vole Hrvatsku, a prije svega sebe i svoje najmilije (a nije ih malo), dočekat će Ideju poštenog novca raširenih ruku. Svi oni manje pošteni, manje radišni i manje racionalni Hrvati ostat će, kao i uvijek, čekajući na konačni ishod, pa će se onda pridružiti “pobjednicima”. A oni nepošteni, neradnici, neracionalni, pa i oni (pri)glupi Hrvati – oni nemaju izbora – morat će se prilagoditi. Nakon jedne, najviše dvije generacije, što je otprilike 50 godina – Hrvatska će se riješiti svih tih i takvih “neupotrebljivih” Hrvata, tog posebnog “soja” koji je oduvijek bio “uteg” oko hrvatskih nogu. Jednostavno će postepeno izumrijeti da njihovo mjesto zauzmu Hrvati nove generacije: obrazovani, inteligentni, radišni i odgovorni.
A kako će Hrvati tu Ideju realizirati? Dragi moji, pojma nemam. Niti se osjećam sposobnim a niti pozvanim da o tome razmišljam, a još manje predlažem. Jer nisam ni diplomat ni predstavnik tzv. “visoke” politike, nisam vojskovođa, nisam “specijalac” za posebne vojne operacije, nisam ni Bog ni svemoćan. Ideja poštenog novca je samo posljedica promišljanja pojedinca koji ima dovoljno znanja, mudrosti, iskrenosti i dovoljno ljubavi prema svim ljudima (svijeta). Ajde, ruku na srce, nešto malo više prema Hrvatima.
Možda je doduše moguće izvesti neku novu tzv. “privatizaciju”, po uzoru na Tuđmanovu privatizaciju koja je izvedena 1991. godine, tijekom Domovinskog rata. Sudeći po geopolitičkoj situaciji u Europi i svijetu – mi jurimo u novi rat, koji će možda biti svjetskih razmjera. Možda je to prilika da se tijekom tog rata ili odmah nakon njega izvede implementacija Ideje poštenog novca i da se država transformira iz običnog u tzv. “individualni” kapitalizam. To, dragi moji, prepuštam vama. Kao što rekoh u jednom članku – ja sam samo glasnik novog doba.
Svatko tko zna čitati, razmišljati i sanjati može pojmiti predloženu Ideju i percipirati to buduće društveno-ekonomsko uređenje bez ikakvih većih problema. Radi se doduše o ideji kakvu još nitko do sada nije predložio ili predstavio, barem koliko je meni poznato. Možete vi sad reći da je puno lakše teoretizirati nego to sprovesti u djelo – s čime se u potpunosti slažem. Ne kažu badava ljudi: put do pakla popločen je dobrim idejama.
Ali kada malo bolje razmislite – u individualnom kapitalizmu nema greške. Svatko se bori za sebe i svoj komadić pogače, a da pritom ne ugrožava i ne iskorištava nikog oko sebe, pri čemu ni sam nije iskorištavan ili iskorišten.
Možemo sa 100 postotnom sigurnošću reći da se ta varijanta (individualnog) kapitalizma nikako neće dopasti (današnjim) hrvatskim političarima, bankarima i svim onim parazitima koji jako dobro žive na grbači hrvatskog naroda. O tome nema niti najmanje dvojbe. Jer ideja “njihovog” kapitalizma koju nam serviraju – uopće i nije neki kapitalizam. Već besramno i bezdušno izrabljivanje hrvatskih građana i državljana. Ovo naše današnje društveno-ekonomsko uređenje puno više liči na tzv. “koncentrat” kapitalizam, u kojem je vlasništvo kapitala i novca u rukama male, koncentrirane, skupine ljudi – fizičkih osoba. A funkcionira kao tzv. “oligarhijski komunizam” – gdje “vlasnici” Hrvatsku koriste kao samposlužni bankomat.
Implementacija Ideje naići će na veliki otpor, dok će Ideja sama biti okarakterizirana sa svom bulumentom negativnih izraza i atributa koje ti paraziti već poduže upotrebljavaju u svojem svakodnevnom obraćanju naciji. Što vas nikako ne smije i neće odvratiti od daljnjeg promišljanja, sanjanja – a nekoć i organiziranja.
Što je poanta današnjeg članka? Prije svega odgovor na pitanje ŠTO, a djelomično i ZAŠTO. Današnji članak svakako ne nudi odgovor na pitanje KAKO (to postići). Kada jednog dana bude dva-tri milijuna Hrvata promišljalo tu Ideju – odgovor na pitanje KAKO – doći će sam od sebe. Ustanovili smo i da kapitalizam, sam po sebi, ne mora biti izrabljivački, ukoliko svi sudjeluju u njemu – na ravnopravnoj osnovi, racionalno i odgovorno.
Ostajte mi zdravo do slijedećeg nastavka.
Legenda:
Prvi dio: komprimirano predstavljanje Ideje: Koliko Hrvata bi se momentalno preselilo u OVU državu?
Drugi dio: Besmisao novca, kamata i prekomjernog bogaćenja
Treći dio: Stravične posljedice tzv. “dužničkog” novca
Četvrti dio: današnji članak
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
kratki odlomak iz predstave njemačkog kabaretista Volkera Pispersa, od prije 11 godina, (to je još bilo za vrijeme takozvane dužničke krize)
o sistemu novca…
youtube.com/watch?v=yARNVwliTQ0
sadržaj govora iz videa (prevedeno, nadam se, razumljivo):
_____________________________________
» ….. dužničku krizu se može sutra rješiti s jednim potezom
sve probleme s novcem možete rješiti… ali probleme sa resursima ne možete rješiti.
svjetski resursi su ograničeni nasuprot gluposti investicionih bankara.
novac se može proizvesti u količinama koliko hoćeš…
novac je ništa, to je fantazija !
vi sebi umišljate da za štampani papir koji imate u novčaniku, sljedećeg tjedna možete kupiti nekoliko žemlji?
vi vjerujte u to?
ali može se desiti da pekar narednog tjedna vam kaže: nee, tiskani papir to mi je glupo, dajte mi vaš ručni sat! Za to ćete dobiti nekoliko žemlji.
takvo što se već dešavalo…
novac može od danas do sutra potpuno izgubiti na vrijednosti, jer to uopće nije nikakva vrijednost.
to je samo dogovor.
Novac se može proizvesti u količinama koliko hoćete, treba ga samo štampati,…ali ne mora se čak ni štampati.
novac koji je danas u ovako velikim količinama, u stvarnosti uopće ga toliko nema u kovanicama i novčanicama.
samo 10% od cjelokupnog novca u eurima postoji u kovanicama i novčanicama, ostatak je uknjiženi novac.
Sasvim važna veličina: uknjiženi novac je ono što se nalazi (ubilježeno) na računima. zato se taj novac “žirira”
Izraz “žiro račun”, vam je poznat ?
oni to bilježe u knjige i onda je novac tu.
u Europi ne postoji institucija, koja kaže, koliko novca smije postojati. Nitko nije odredio kolika je maximalna količina novca. nikakva organizacija, nijedna vlada.
Banke mogu stvarati novac od ničega…
i zato problem dužničke krize nije u tome, da je tu uništen stvarni novac, jer da se tu radilo o stvarnom novcu, to bi proteklo sasvim drugačije,..
Jer ako vam pozajmim stvarni novac, dakle novac koji sam sebi uštedio…….
…moram naravno objasniti mladim ljudima….
…štedjeti.. štedjeti nije onako kako kaže Schäuble (opaska: tadašnji njemački ministar financija), da se pravi manje novih dugova, nego što je planirano, štedjeti je: da manje potrošiš, nego što si zaradio.
…Ako vam pozajmim 10.000 eura od moje ušteđevine, jer vi možda imate neku poslovnu ideju i onda vi dođete nakon jedne godine i kažete mi; žao mi je, ali nije uspjelo i sve je propalo, ja vam to nikad ne mogu vratiti. I ja kažem; to je glupo, to je vrlo vrlo frustrirajuće, ali što ćeš, novac je propao, ne može se ništa učiniti, ali nije toliko strašno, jer imam još dovoljno novca, inače vam ne bi pozajmiljivao….jer ja ne pozajmljivam novac koji uopće nemam, pa nisam ja banka!
Ali banka može pozajmiti ne samo novac koji joj ne pripada, i koji nije sama pozajmila, već i novac koji uopće ne postoji. I to treba najprije shvatiti… kako se novac crpi iz ničega…
Grubo pojednostavljeno… banke mogu pozajmljivati desetorostruko više nego što zaista imaju u ulozima.
Dakle, ako ste uplatili 1000 eura od vaše ušteđevine na vašu štednu knjižicu, onda vam banka može pozajmiti 10.000 eura. Onda se sigurno s pravom pitate: odkud banci 9000 eura? kojih uopće nema.
Novac nastaje tako, da onaj koji pozajmljuje, obeća da će ga nabaviti za godinu dana . on podpiše ugovor za kredit. U kojem piše, da će on za godinu dana nabaviti 10.000 eura, plus kamate i vratiti pozajmljeni novac. Iako tog novca uopće nije bilo.
Cijeli novac koji je u opticaju nastaje od izdavanja kredita.
…Tako dakle, kada on dođe nakon jedne godine i kaže,- propalo, ne mogu vratiti kredit. Iako je “vratiti” u vezi sa ovim smiješan izraz, ali banka ne može to tako prihvatiti – da je novac propao, nestao.
..Već će banka reći; čekaj malo, ne može to tako da je novac nestao,.. onda ćemo nestati i mi (banka), a mi ne možemo nestati, mi smo relevantni za sistem, osim toga mi dugujemo od prije još 1000 eura, … i kako vi to zamišljate, treba li da se banka zatvori da idemo raditi da bi vratili dugove?
pa nismo zato postali bankari da idemo raditi.
…što onda čini banka? banka mu onda pozajmi 11.000 eura. da on može vratiti onih 10.000 eura, plus kamate, plus mala zelena da mi s tobom i dalje pravimo poslove.
Ali banka mu taj novac ne isplati na ruke, već ubilježi u svojim knjigama da on sada ima 11.000 eura duga.
prije toga, sa onih 10.000 eura mogao je ići u kupovinu. Sa ceduljom na kojoj je obećao da će za jednu godinu dana nabaviti 10.000 eura, mogao je ići u kupovinu….ali mogao je i sam osobno napraviti takvu cedulju…
Mogao je i sam ispuniti takvu cedulju, u kojoj obećava da će za jednu godinu nabaviti 10.000 eura….
… ali pokušajte sa time (sa vlastitom ceduljom) ići u kupovinu….
….ali sa ceduljom koju vama je ispunila banaka, to možete .
Dakle u prvoj godini, banka treba da dobije 10.000 eura i 1000 eura duga.
Sada banka treba da dobije 11.000 eura i 1000 eura duga.
Dakle banka je sada u bilansi u boljoj situaciji, nego godinu ranije, iako je on bankrotirao.
Raste tečaj dionica.
i sve to je dio bruto-socijalnog produkta; bilansa banke.
Onda nakon jedne godine banka kaže,- što je sada s našim novcem? on kaže;- pa šta će biti? nije nikad ni stigao do mene, opet se direktno vratio natrag..
banka kaže, u redu…i banka mu onda daje 12.000 eura, od toga mora vratiti 11.000 eura plus kamate, pa onda 13.000, pa 15.000….itd. i jednoga dana onda on banci duguje 20.000 eura.
Sada ima dug od 20.000 eura, iako mu je prvotno propalo 10.000 eura, ali je u stvarnosti postojalo samo 1000 eura.
Onda banka kaže,- sada moramo malo povisiti kamate, da bi brže mogao ponovo stati na noge.
i banka kaže.–; rejtinška agencija..- to je ova sprijeda, kaže,- ti izgledaš mešto malo blijedo……od toga će se sve pretvoriti u dionice, prodajmo dugove koje imaš..
Dugovi se mogu preprodati na “tržištu obveznica”. Državne obveznice su dugovi.
onda banka kaže; evo ovdje, kod ovog gospodina je iznos duga preko 20.000 eura,…
on izgleda nešto malo blijedo,– kaže rejtinška agencija, što nudite za to?
Onda dođe tip, koji kaže, ja nudim 8.000 eura,– on je “hedge fond”..
hedge fonds? je li vam to poznato?
To su organizacije koje skupljaju novac od ulagača, i uz to još pozajme desetorostruko više od banaka i s time prave biznis.
onda banka kaže; što? 8.000 eura za 20.000 eura duga! onda mi pravimo 12.000 eura minusa!
To je onda 60% gubitka u bilansi, kako da to objasnimo dioničarima?
….Pa dobro, ako drugačije ne ide.. onda moramo,… ali to je gorka pilula. ali ako sve bude u redu, banka dobija 8.000 stvarnih eura… onih 1000 eura može tako i tako vratiti… i sada banka ima 7.000 eura u plusu, kojih je ranije pisala samo na cedulji.
i ona tih 7000 eura ne mora oporezovati, jer je u bilansi napravila 12.000 eura gubitka!
I vi bi rado došli na ovakvu poslovnu ideju zar ne?
I hedge fond također želi povratiti svoj novac.
Pravi se velika galama…
..mi ćemo dati sve pozatvarati!.. Toranj dugova!…dok se ne pronađe rješenje..
Ali javnost kaže ..polako…mi sada ne možemo pustiti da sve propadne, naći ćemo neko rješenje,… kako to zamišljate.?
…dakle sve ne moramo dobiti natrag, 20.000 eura je nemoguće vratiti, ali rez duga je u redu.
Da, kaže hedge fond, u redu, rez dugova,…50%:50%…
onda hedge fond dobije 10.000 eura, i tako je i on zaradio 2.000 eura
banka je zaradila 7.000 eura, hedge fond 2000 eura i tko na kraju treba da položi novac na stol?
vi! vi ste poreski obveznici, čestitam!
ovo što je ovde pokazano kako se radi u tisućama, banke su radile u milijaradma eura.
države stalno nanovo moraju pozajmljivati novac, zato jer ne mogu vratiti dug i uz to još i kamate.
to rade i njemci također. preko 30 godina, pa nismo vratili ni jedan jedini euro, od svih tih dugova, koje smo nagomilali, svake godine uzimamo nove dugove, ali jednog dana taj novac mora biti stvoren. U stvarnom gospodarstvu netko mora taj novac zaraditi, stvoriti, novac koji banke bilježe u svojim knjigama.
A to je radno stanovništvo, poreski obveznici.
to je igra koju oni igraju. I ima 5 godina, da mi u Europi ne činimo ništa drugo, nego da i dalje hranimo taj parazitski klatež
mi spašavamo taj sistem!…«
“… Ideja poštenog novca je samo posljedica promišljanja pojedinca koji ima dovoljno znanja, mudrosti, iskrenosti i dovoljno ljubavi prema svim ljudima (svijeta). Ajde, ruku na srce, nešto malo više prema Hrvatima…”
OK.
I zasigurno je izuzetno bitno o ovom tzv “novcu” i pričati…
To je kako ja to gleam sada – jedno od najvažnijih pitanja ovog materijalnog Matrixa – sa kojim se vec generacijama upravlja “gojimskom sferom života”…
A šta je novac…?
Evo kratkog isječka iz genijalnog filma o – stvarnom dogadjaju – u malom austrijskom gradiću zvanom – Wörgl:
https://vimeo.com/887774005
Dakle – mnogi su i ranije ne samo razmišljali o ovoj temi, nego su je čak i implementirali, i pokazalki na djelu – da je nešto poput “poštenog novca” – zasita moguće…
Jedan od najupečatljivijih primjera je mali gradić u Austriji 30-tih godina prošlog vijeka – imenom Wörgl…
Da ne bih puno ovdjepisao o tome, a vec smo doista lamentirali o ovom STVARNOM dogadjaju – postavljam link, a tu je link i na originalni film “Čudo iz Woergla” (sa prevodom na engleski):
https://kamen.freeforums.net/post/1244
A ovdje o – Teoriji slobodnog novca – na kojoj je bio i baziran eksperiment u Woerglu:
https://kamen.freeforums.net/post/1698
I samo da napomenem jos par činjenica, koje možda na prvi pogled izgledaju “nebitne” – ali su i te kako BITNE.
Naime pored pitanja – “šta je novac”…
– jedno od najvaćnijih pitanje je i – “ko su tzv židovi”…
To praktično ne ide jedno bez drugog…
O tzv “židovima” će biti još riječi u onom serijalu o A.T. Fomenku, kao i njihovoj “genezi” u “gospodare” ovog Materijalnog matriksa – ali ovdje samo par činjenica u veži dogadjaja i situacije u gradu Woergl u Austriji (PRIJE dolaska Hitlera – tj njegovog POSTAVLJANJA od ovih “kamatara-saduceja-računovodja”)…
Austrija je kao “država” nastala -1804.
Ona “austrijska Nacionalna banka” – tj centralna banka Austrije – koja se spominje u filmu i koja je čeličnom pesnicim (lobotomiranih gojimskih idiota) “policijom i sudstvom države” – razvalila ono ČUDO iz Woergla.. – nastala je 1816…
Dakle tzv “država” = 1804…
PRIVATNA “nacionalna banka” = 1816…
Djelomično se ne slaže sa onim što odavno ovdje tvrdim – a to je da su tzv “države” nastale – OKO – tih PRIVATNIH (ćifutskih) tzv “centralnih banaka”…
Medjutim – ništa nie upitno…
“Prazninu” od tih nekoliko godina – popunjava INSTITUCIJA – (dakle PAŽNJA – radi se o INSTITUCIJI… ) – “Dvorski židov”…
Tu INSTITUCIJU koje je kamatarils isključivo preglupo “plemstvo” – u Austriji su popunjavale sljedeće familije “računovodja”:
➡️ 1. Samuel Oppenheimer (1630–1703)
– Jedan od najvažnijih dvorskih Židova (INSTITUCIJE!) – u doba cara Leopolda I.
– Finansirao Veliki turski rat (1683–1699) i opskrbljivao habsburšku vojsku.
– Bio ključna figura u vojnim kreditima.
– Njegova firma se raspala nakon njegove smrti – dvor mu je ostao dužan ogromne svote.
➡️ 2. Samson Wertheimer (1658–1724)
– Partner Oppenheimera, a kasnije i samostalni dvorski bankar.
– Opskrbljivao vojsku, financirao državne operacije, i bio glavni rabin Ugarske.
– Imao ogroman utjecaj – i na financije i na politiku.
➡️ 3. Rothschildi …
– Mayer Amschel Rothschild iz Frankfurta šalje svoje sinove u ključne evropske prijestolnice…
– Salomon Rothschild dolazi u Beč (1820-ih).
– Iako dolaze nakon formiranja države (Austrijskog Carstva), preuzimaju ulogu “novih” dvorskih Židova, sada s mnogo većom infrastrukturom i ulogom u bankarstvu.
– Salomon Rothschild osnovao K. K. privilegierte österreichische Credit-Anstalt (1855) – prvu veliku austrijsku industrijsku banku.
…
E pa sad možemo pričati i o “računovodjama” i načinu na koji se obogatiće kao faraoni –
-… napujdavajuči glupavo “plemstvo” (bivša namjesnike Tartarije) …
-… a onda nakon “istočno indijskih kompanija” (preteče – vojno industrijskog kompleksa) …
-… konačno do NJIHOVIH PRIVATNIH “centralnih banaka” – i do ogromnih ratova koji su i danas glavna “karakteristika” idiotiziranog gojimskog “modernog sistema”…