Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Rothschildov „zagonetni“ post
Samo nekoliko sati nakon što su SAD i Izrael pokrenuli operaciju „Epic Fury“ koja je rezultirala navodnom smrću ajatolaha Alija Khameneija, nasljednik poznate bankarske obitelji Nathan Rothschild objavio je poruku na X-u (bivši Twitter): “History is written by the winners. #IranRevoIution2026”.
History is written by the winners. #IranRevoIution2026
— Nat Rothschild (@NatRothschild1) February 28, 2026
Provokacija? Predviđanje? Ili poruka onima koji razumiju širi kontekst?
Biblijsko pravo i diplomatska “ljutnja”
Nije slučajno da je američki veleposlanik u Izraelu, Mike Huckabee, bivši evangelički pastor, izjavio kako Izrael ima “biblijsko pravo” na pola Bliskog istoka.
Još manje je slučajna bila službena, demonstrativna “ljutnja” Saudijske Arabije, Turske, Egipta, Jordana, Indonezije, Katara, Kuvajta i Bahreina. Jer samo dva dana ranije, predstavnici tih istih država sudjelovali su u Washingtonu na događaju nazvanom “Board of Peace”, u društvu ljudi bliskih administraciji Donald Trump, uključujući njegova zeta Jared Kushner.
U tom kontekstu, prijetnje upućene Teheranu – da će uslijediti udar ako pregovori ne uspiju – zvuče manje kao diplomatski pritisak, a više kao najava unaprijed napisanog scenarija.
Najavljeno ubojstvo
Kada je iranski vrhovni vođa Ali Khamenei javno objavio da je imenovao nasljednika u slučaju svoje smrti, činilo se kao dramatična gesta. No ubrzo su uslijedile otvorene prijetnje iz Izraela i SAD-a da će upravo on biti meta.
Ako politički vrh jedne države najavi da će ubiti čelnika druge države – i taj čelnik potom javno govori o vlastitoj mogućoj smrti – je li riječ o spontanom razvoju događaja ili o režiranoj kulminaciji?
Prema službenim verzijama prethodnih godina, Izrael je s velike udaljenosti eliminirao niz visokih dužnosnika Hamasa, Hezbolaha i iranskog aparata. Obrasci su slični:
- Najava ili prijetnja.
- Dramatični udar.
- Brza potvrda s obje strane.
Takva preciznost – gotovo filmska – otvara pitanje: gdje završava realna obavještajna sposobnost, a gdje počinje narativ namijenjen javnosti?
Povijesni presedani i selektivna učinkovitost
Ako je moguće s tisuću kilometara udaljenosti precizno eliminirati najzaštićenije mete, zašto takva metoda nije primijenjena prije deset ili dvadeset godina protiv svih ključnih neprijatelja? Zašto je 2003. protiv Saddama Husseina vođena opsežna kopnena invazija, umjesto “kirurškog” udara?
Pitanje nije tehničko, nego logičko.
Sličan obrazac pojavio se i u slučaju navodnog vođe ISIL-a, Abu Bakr al-Baghdadi – od iznenadne medijske vidljivosti do brzog uklanjanja iz javnog prostora. Nakon smrti, prestaju i pitanja.
Regionalna retorika i dvostruke poruke
Predsjednik Turske, Recep Tayyip Erdogan, izrazio je zabrinutost zbog napada na Iran, ali je istodobno osudio iranske protuudare na “bratske” zaljevske države. Diplomatski balans ili signal lojalnosti širem poretku?
Istodobno, retorika iz Washingtona postaje tvrđa. Trump otvoreno govori da će biti još američkih žrtava i ne isključuje širenje operacija. Izrael, pod vodstvom Benjamin Netanyahu, nastavlja politiku maksimalnog pritiska.
Na drugoj strani, ni Vladimir Putin ni kinesko vodstvo ne pokazuju spremnost na izravnu konfrontaciju. Multipolarni svijet, o kojem govore zagovornici BRICS-a, zasad se ne manifestira kroz obranu Irana. Dakle, postoji li on uopće?
Epsteinova sjena nad Washingtonom
U pozadini cijele priče lebdi još jedna sjena – ona afere Jeffrey Epstein. Njegove veze s političkim, financijskim i društvenim elitama Zapada godinama su predmet javnih rasprava, sudskih postupaka i medijskih istraga. Među imenima koja su se pojavljivala u različitim kontekstima – od društvenih kontakata do letova njegovim privatnim zrakoplovom – spominjali su se brojni moćnici, uključujući i Donald Trump.
U političkom teatru, sama mogućnost kompromitirajućih informacija može biti alat pritiska. Drži li Netanjahu Trumpa u šahu prijetnjama da će objaviti neke informacije o relaciji Trump-Epstein, o čemu odavno špekuliraju američki nezavisni mediji? Ako je to doista tako, tada pitanje više nije samo tko vodi rat – nego tko koga drži u šaci.
Cijena koju ćemo svi platiti
Bez obzira je li konačni cilj slabljenje režima u Teheranu, njegova promjena, fragmentacija države ili stvaranje „Velikog Izraela“, jedno je neupitno – stvarne su samo civilne žrtve i destabilizacija regije.
Ako je prvi udar trebao izazvati unutarnju destabilizaciju i “obojenu revoluciju”, a to se nije dogodilo, slijedi li druga faza – dugotrajni rat iscrpljivanja?
A posljedice neće ostati unutar granica Irana.
Eskalacija na Bliskom istoku znači:
- rast cijena energenata i inflatorne pritiske u Europi
- nove migracijske valove prema zapadu
- povećanje vojnih proračuna i smanjenje socijalnih izdvajanja
- moguće nove sigurnosne i digitalne restrikcije pod izlikom stabilnosti
„Geopolitičke“ igre namijenjene su da se u konačnici preliju na svakodnevni život običnih ljudi. Dok se na velikoj šahovskoj ploči pomiču figure, građani plaćaju račun kroz skuplji život, poreze, nestabilnost i strah.
Jer, kako je napisao Rothschild – povijest pišu pobjednici. Ali tko plaća troškove te povijesti? Pa, mi…
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
