Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr

Nastavljamo priču i slijedimo narativ postavljen u članku Koliko Hrvata bi se momentalno preselilo u OVU državu?, u kojem čitateljima, a prije svega intelektualcima i misliocima, te svim poštenim ljudima predstavljam ideju, tzv. “blueprint”, za jedan bolji život cijele nacije, a koja počiva na ideji poštenog i zdravog novca.

Današnja tema je besmisao današnjeg novca koji nastaje kao dug, te totalno izopačene ideje o kamatama, a posljedično implikacije na prekomjerno bogaćenje, te još puno veće implikacije na one, koji nisu i ne mogu biti ni bogati, a kamoli prekomjerno bogati.

Što to znači “novac je dug”? Što predstavlja jednadžba Novac = Dug? Kako to funkcionira današnji novac?

(Pre)mnogi naivni, nepoučeni ili priprosti ljudi misle da banka u svojem “trezoru” ima određenu količinu novaca, koje onda može nekome “posuditi”,  a kada se taj trezor “isprazni” onda valjda banka više ne može izdavati kredite. A pošto živimo u digitalnom svijetu, (pre)mnogi ljudi misle da banka vodi količinu novca u svom “digitalnom trezoru” kao nekakvu brojku. Dok je brojka pozitivna – banka izdaje kredite. Kada brojka padne na neki minimum ili čak na nulu (0) – banka više ne može izdavati kredite. Pogrešno, pogrešno, pogrešno razmišljanje i vjerovanje običnih, malih, hrvatskih ljudi.

Novac ne nastaje “štampanjem” u nekakvoj instituciji pod kontrolom Republike Hrvatske. Narodna banka Hrvatske ne “štampa” novac, niti kreira bilo kakav novac: naštampan ili digitalno kreiran. Dodatni novac nastaje onog trenutka kada banka izda tzv. “kredit”. To može biti kredit gospodarskim tvrtkama ili kredit građanima (fizičkim osobama). Taj novac u trenutku nastanka krene u tzv. “opticaj” odnosno “tržište novca”. Ako je u 11:00 sati u državi bilo 10 milijardi € u opticaju, onda je s potpisom nekog kredita neke tvrtke ili građana u visini 100.000 € točno u 12:00 sati tog istog dana, na tržište novca stiglo novih, svježih 100.000 €. Od tog trenutka dalje na tržištu novca se nalazi 10 milijardi i sto tisuća €.

A banka nije zbog toga smanjila onu “svoju” magičnu brojku za 100.000 €, jer je eto izdala kredit, pa sad ima 100.000 € manje u svom “trezoru”. Banka je naprotiv dodala tih 100.000 € na svoj konto pod oznakom “dugovanja” (da skratim priču i vama bude jednostavnije). Kada bankovni komitent jednog dana vrati tih 100.000 € glavnice (plus kamate, ali o tome ćemo nešto niže), banka će ustanoviti da je prvotno kreiranih 100.000 €, koje su nastale ni iz čega – sada završilo svoj životni vijek i može ih se “uništiti”. Ili poništiti, ako vam je tako draže. 

Onih 100.000 € koje su bile u lijevom stupcu kao dug komitenta banke, postepeno se, svaki mjesec jednom, upisuje u desni stupac (anuitete, povrat duga). Recimo da komitent vraća glavnicu u iznosu od 1.000 € mjesečno. Svaki mjesec banka u desni stupac upiše iznos od 1.000 €. Nakon 100 mjeseci skupi se 100.000 € i glavnica je vraćena u cijelosti. Tada se tih 100.000 € iz lijevog stupca i onih 100 puta po 1.000 € = 100.000 € iz desnog stupca ponište. U tom trenutku je tih 100.000 € nestalo, tog novca više nigdje nema, nije više u opticaju, “povučen” je s tržišta novca.

Ali nije još kraj priče, nije još kraj filma. Jer nije vraćen tzv. “dug” u cijelosti. Jer nigdje gore nismo spomenuli tzv. “kamate”. A kamate na tržištu novca ne postoje, naprosto ih nema. Jer ih nitko nikada nije “plasirao” na tržište novca. Uzmimo ovako: kamate na taj dug od 100.000 € u 100 mjeseci iznose 50.000 € (da je lakše računati i da lakše shvatite). Vi ćete marljivo svaki mjesec uplatiti tih 1.000 € glavnice, plus kamate od 500 € mjesečno, ukupno 1.500 €. A otkuda ćete uzeti svaki mjesec tih 1.500 €?

Pa uzet ćete ga, zapravo zaraditi, s tržišta novca. Na tom tržištu novca nalaze se milijarde eura. Vi ćete svojim marljivim radom, svojim znojem, krvlju i suzama – svaki mjesec zaraditi tih 1.500 €, zato da na kraju vratite svoj tzv. “dug” banci od 150.000 €. Vi ćete u roku od 100 mjeseci s tog masivnog tržišta novca “uzeti”, “zaraditi”, “pokupiti” tih 150.000 € i otplatiti svoj tzv. “dug”.

Ali, čekaj malo! Ako je “plasirani” novac na tržištu novca nastao tako što su neke druge tvrtke ili neki drugi ljudi uzimali kredite – pa to je onda “njihov” novac. Koji onda oni moraju vratiti bankama zato da otplate svoje tzv. “dugove”. Jer tih deset milijardi novca u opticaju pripadaju kreditima drugih ljudi i tvrtki. Pa kako ćete onda vi vratiti svoj tzv. “dug”?

Pa jednostavno tako da ćete još marljivije raditi svih tih 100 mjeseci i maksimalno se truditi s tržišta novca “pokupiti” tih 150.000 €. Ali to znači da ćete nekome drugome “izmaknuti” stolicu i onemogućiti da ta osoba vrati svoj dug. Jer, količina novca u opticaju je konačna, svi su bankama nešto dužni.

Pa upravo tako, dragi moji. Zbog toga što neke tvrtke i neki građani vraćaju svoje tzv. “dugove” bankama – isto tako će biti određeni broj tvrtki i određeni broj građana koji neće moći vratiti svoje tzv. “dugove” – jer neće imati otkuda “pokupiti” taj novac. Jer taj (kamatni) novac jednostavno ne postoji. A to nije zbog njihove tzv. “lijenosti”, ili tzv. “nesposobnosti”, … ili što već bankari u dotičnom trenutku izmisle i plasiraju raji sitnog zuba. Mogu se svi zajmoprimci truditi iz petnih žila – i opet neće svima uspjeti. Jer je nemoguće vratiti kumulativno 15 milijardi, ako je na tržištu novca “samo” 10 milijardi. Onih 5 milijardi su “pušiona”.

A to znači da je na tržištu novca neprestana bitka između svih zajmoprimaca, neprestani rat između svih dužnika – tko će se “dočepati” novca u opticaju zato da vrati svoj tzv. “dug”. Nekima će to uspjeti, a nekima neće.

Eto, to je glavna i ključna razlika između dvije vrste novca: 1) onog kojeg kroz glavnicu plasiraju banke svojim tzv. “kreditima” – mogli bi ga nazvati “glavnički” novac i 2) “kamatni” novac koji banke uredno obračunavaju i aritmetički zbrajaju u svojim izračunima i kalkulacijama – iako ga nikada nisu “plasirale” na tržište novca i kapitala. To je prevara koja vapi u nebo, dopire do Boga, prolazi kroz njega i odlazi na kraj svemira, tamo se odbija od velike crne rupe i vraća se nazad, prolazi kroz nas na Zemlji i odlazi na drugi kraj svemira, pa kad tamo stigne opet se odbije od druge velike crne rupe i tako se ponavlja taj “ping-pong” – dok svekolikim svemirom odzvanja: “Prevara, PREVARA, prokleta prevara!”.

Ali to nije sve. Zamislite sad slijedeći scenarij. Dođe vam prijatelj i zatraži od vas da mu posudite 10.000 €. Vi se dogovorite s njim da ćete mu novac posuditi na godinu dana, ali nakon godine dana on vam mora vratiti glavnicu i kamate u visini 10% godišnje, što u konkretnom slučaju iznosi 1.000 €. Znači, vaš će vam prijatelj na kraju godine vratiti 11.000 €. Vas ste dvojica dogovorili, potpišete nekakav dokument kod odvjetnika ili bilježnika, vi odete na svoju banku, dignete 10.000 € i izručite ih svom prijatelju. A nakon godinu dana vaš vam prijatelj vrati 11.000 €, vi odete na banku i tamo ih položite.

Ali to nije primjer iz “bankovnog života”. A, ne, ne. Banke posluju malo drugačije. Sad zamislite da ste vi jedna mala banka, na dvije noge. Ponovi se scenarij otprije, s onim vašim prijateljem. Kada potpišete ugovor o zajmu, odete u najbližu gostionu da to proslavite, vi uzimate jedan papirić ili ubrus ili salvetu sa stola te gostione, u kojoj vas dvojica sjedite i nazdravljate toj “transakciji” – te na taj ubrus napišete iznos od 10.000 € i potpišete se, te taj ubrus svečano izručite svom prijatelju. On sav veseo odleprša s tim ubrusom i ode uplatiti dvotjedno putovanje na Maldive za sebe i svoju suprugu. Uđe u turističku agenciju, ispuni sve potrebne formulare i uplati iznos od 10.000 € (koliko košta taj izlet) s onim vašim ubrusom, na kojem piše 10.000 €. Službenica turističke agencije veselo uzme taj ubrus i prihvati tih 10.000 € kao “pravi” novac – jer na tom ubrusu lijepo piše 10.000 € i još je na njemu vaš potpis – a vi ste mala banka, na dvije noge. Postavlja se logično pitanje: pa zašto vaš prijatelj uopće ide k vama posuditi tih 10.000 €? Zašto se sam ne potpiše na ubrus i odnese ga onoj službenici u turističkoj agenciji? Pa zato što on nije banka, na dvije noge, kao vi. On je samo jedan običan građanin, marva i stoka sitnog zuba.

Eto, dragi moji – tako posluju banke. Tako i nikako drukčije. Banke zapravo izdaju ubruse, a vi se onda na tržištu novca borite sa svi ostalim zajmoprimcima da “pokupite” ono što se pokupiti da. Ukoliko vam uspije – vi ste svoj tzv. “dug” banci vratili. A ukoliko vam ne uspije “pokupiti” taj novac, jer ga je “pokupio” netko drugi, netko spretniji od vas – e, onda odlazite u bankrot. Ako se radi o putovanju na Maldive – nikome ništa. Ali, ukoliko se radi o vašem (jedinom) stanu ili kući – e, onda ste u velikim problemima.

Ako mislite da sam ja sad jedan glupan, jedna budala, kojoj ništa nije jasno – razmislite još jednom. Pa još jednom. Pa toliko dugo puta dok ne shvatite tko je zapravo budala i glupan. A kada shvatite – onda će se desiti jedna fenomenalna transformacija u vašem organizmu, a prije svega u vašoj glavi. Više, naime, nećete biti glupan ili naivna budala. Otvorit će vam se jedan posve novi svijet. Ja to znam, to se desilo i meni prije 22 godine. I ja sam bio jedan običan glupan i neponovljiva budala. Ali sada, eto, nisam više. A u te sam 22 godine stekao toliko znanja o novcu da me vi ne možete dostići čak i da odete to studirati, na kakav fakultet. Pod uvjetom da takav fakultet uopće pronađete. Jer tih “ekonomskih i financijskih” fakulteta nema – ne postoje. Postoje samo knjige, isječci iz nekih pametnih tekstova na internetu, nešto video zapisa u nekakvim “opskurnim” alternativnim medijima – shvatili ste – morat ćete samostalno kopati i kopati i kopati i … da dođete do istine. Bez profesora koji vas nadgleda, bez mentora koji vas usmjerava. Samo hrabro, može se.

Iz gornjeg opisa dolazimo do slijedeće fundamentalne istine. Banka direktno utječe na gospodarstvo i ljude, jer određuje koje će se grane gospodarstva razvijati, a koje će se “ugasiti”. A taj se utjecaj konkretizira kroz izdavanje kredita. Kada bi banke nekim slučajem počele masovno izdavati kredite za poljoprivredu – ali masovno, a ne kao danas – par kapi u more – tada bi hrvatska poljoprivreda procvjetala. Jer bi se mnogi ljudi umjesto gradnje tzv. turističkih “apartmana” posvetilo uzgoju i preradi hrane. S tom hranom bi mogli prehraniti 100% Hrvata i 50% Europe. Ali to se ne dešava. 

Vlada(e) i svi premijeri do sada na to nemaju ama baš nikakvog utjecaja. Jer oni ne kontroliraju banke. Banke kontroliraju strani vlasnici, a Vlada kontrolira “raju” i tim bankama “drži štangu”. Plenković, čak i da hoće, čak i da u nekom trenutku totalno “poludi” i okrene leđa bankama, čak i da ga pogodi Božja strijela u nekom trenutku prosvijetljenja – tu ništa ne može. On prije svega “neće”, jer od držanja štange bankama dobro živi. A ruku na srce i “ne može”, jer on nije vlasnik tih banaka.

Još puno prije Domovinskog rata 1991-1995, odmah nakon Titove smrti, strane su sile odlučile kakva će biti budućnost novonastale “samostalne” države Hrvatske. To nije odlučio nekakav Slobodan Milošević s tzv. “njegovim” tzv. “četnicima”, niti Franjo Tuđman s tzv. “njegovim” tzv. “ustašama” – jer su sve to priče za malu djecu. A o tome nije odlučivao niti bilo koji predstavnik vlasti iz drugih Jugo-republika:  od Slovenije do Makedonije. 

A te su vanjske sile (među kojima prednjače Britanci) odlučile da će Hrvatska jednog dana postati turistička zemlja. I ništa više. Neće moći proizvoditi hranu kojom bi prehranjivala ne samo sebe, već pola Europe. Neće moći proizvoditi brodove kojima bi nadopunjavala kapacitete svjetskih brodarskih kompanija. Neće proizvoditi ni obične ni neobične (električne) automobile. Neće proizvoditi praktično ništa, što bi zemlju moglo izvući iz bijede. 

Hrvatskoj je od strane svjetskih tzv. “elita” namijenjen turizam da bi bogati Zapadnjaci i Istočnjaci mogli dolaziti na naše lijepe obale, toćati noge u moru, jesti probrana jela i piti vrhunska vina. Hrvatima je namijenjeno da ih služe i čiste njihov otpad koji neminovno nastaje u masovnom turizmu.

A taj mračni plan o Hrvatskoj kao turističkoj destinaciji vode i usmjeravaju banke. Banke kreiraju, na gore opisani način, silne novce (kredite) za turizam, a malo ili ništa za neke druge, mnogo važnije, grane gospodarstva. Na kraju krajeva, banci je svejedno hoće li plasirati 1 milijardu eura u turizam i dobiti nazad 1 milijardu i 500 milijuna u kamatama, kada to isto može učiniti plasirajući taj isti, “izmišljeni”, novac u, recimo, proizvodnju hrane u Slavoniji / Lici / Dalmaciji – ili u brodogradnju. Ili nešto sasvim deseto. Novac je novac, jednako miriše (ili smrdi), dolazi li iz turizma, poljoprivrede ili brodogradnje.

Dakle, sad bi vam moralo biti kristalno jasno da banke određuju gospodarstvo u državi. Tamo gdje se “plasiraju” (oh, kako lijepa riječ) krediti – tamo gospodarstvo napreduje. Ako želite dodatno podjarmiti veliku većinu građana – banke će plasirati kredite u stanogradnju. Jer, kad vi bankrotirate zbog jednog ubrusa, na kojem je prevelika cifra za vas – banci ostaje vaša nekretnina. A to je itekako konkretna vrijednost. Jebeš ubrus.

Ali, čak ni to nije sve. Ono najgore tek dolazi. Ako je na tržištu novca konačno mnogo tzv.

“glavničkog” novca, a “kamatni” novac uopće ne postoji – pa otkuda onda Elonu Musku, Billu Gatesu i ostalim multimilijarderima toliki novci? Mislim da bi sada već sami morali doći do zaključka. Ti silni i opjevani multimilijarderi, kojima se svi dive, a zapravo zavide – su samo malo “sposobniji” od svih ostalih zajmoprimaca na Zemlji. Njihove milijarde potječu iz “glavničkog” novca, onog konkretnog, koji postoji. 

Što znači da je “glavničkog” novca za otplatu tzv. “dugova” bankama svih ostalih zajmoprimaca na planetu još manje nego što bi trebalo biti. A najbolje od svega je da te silne Muskove milijarde njemu uopće ne trebaju, jer ih on ne može potrošiti ni da živi tisuću godina. A ipak ih ima i aktivno oduzima svim onim zajmoprimcima koji se bore “pokupiti” novac s tržišta novca – zato da mogu otplatiti svoje tzv. “dugove”. Samo se vi divite Elonu Musku, Billu Gatesu, Jeffu Bezosu i ostalima. Što oni imaju više “glavničkih” milijardi – to manje ostaje vama, a bitka s ostalim zajmoprimcima postaje sve oštrija i beskrupuloznija. Čovjek čovjeku vuk – to je direktna posljedica ovog monstruoznog i bolesnog sistema novca kakvog danas poznajemo. Zato se usuđujem proširiti jednadžbu novca:

NOVAC = DUG = SMRT

To je kraj drugog dijela moje “sage” o poštenom i zdravom novcu. Ovaj članak je puno jednostavniji od Ideje predstavljene u članku Koliko Hrvata bi se momentalno preselilo u OVU državu?. Ideja je vrlo kompleksna i zahtijeva apsolutno razumijevanje današnjeg novca, prije nego krenemo na druge elemente iz Ideje. Svatko tko zna čitati i pisati, sa završenim četvrtim razredom osnovne škole (gdje se uči osnovna aritmetika), trebao bi ovaj današnji članak razumjeti bez većih poteškoća.

Eto, baš sam se “napenalio” obrazovati i otvoriti oči tim zatucanim Hrvatima, kakav sam i sam nekoć bio. Gledajući iz današnje perspektive, pa ja sam dvije trećine života proveo kao “stoka sitnog zuba”. Tek u posljednjoj trećini otvorile su mi se oči.

Ostajte mi zdravo. Bit će još toga. Ovu moju Ideju treba razviti, oplemeniti i formalizirati. Čitajte me u slijedećem članku. A kad će to biti – prvenstveno ovisi o vremenu, toplini mora, te količini riba i vina koje me čekaju na mom Trećiću.

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !