Najnovija studija potvrđuje rad Linusa Paulinga – Efikasnost vitamina C u borbi protiv raka

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net

Jeftin i dostupan

U svijetu moderne medicine, gdje farmakomafija ulaže milijarde u „pametne lijekove“, „pametna cjepiva“ i druge složene (i opasne) terapije koje joj donose enormne profite, najjednostavnija i najučinkovitija rješenja dobro su skrivena od očiju javnosti. Zamislite samo scenarij u kojem običan vitamin, koji (još uvijek) možete kupiti u bilo kojoj ljekarni, postaje ubojica raka. Ne, ovo nije znanstvena fantastika, već rezultat nedavne studije koja oživljava naslijeđe jednog od najbriljantnijih umova 20. stoljeća: Linusa Paulinga, dvostrukog dobitnika Nobelove nagrade. Pauling, kemijski genij i borac za mir, vjerovao je da vitamin C može revolucionirati liječenje raka. Ali njegova otkrića su bila odbačena kao “lažna znanost” – i to desetljećima. Danas, nova istraživanja pokazuju da je imao potpuno pravo.

Nova studija: Vitamin C kao “pametni ubojica” raka

Sve je počelo 2023. godine, kada je objavljena sveobuhvatna recenzija pod naslovom High-dose vitamin C: A promising anti-tumor agent, insight from mechanisms, clinical research, and challenges. Ova analiza, koja sintetizira više od 150 studija – od laboratorijskih testova na stanicama do kliničkih ispitivanja na pacijentima – otkriva da visoke doze vitamina C (intravenozno) nisu samo sigurna opcija, već i moćno oružje protiv raka. Ključ je u dozi: oralni vitamin C, koji uzimamo za jačanje imuniteta, djeluje kao antioksidans, ali kada se da intravenozno u količinama od 75–100 grama po infuziji (dvaput tjedno), postaje pro-oksidans – stvara vodikov peroksid i hidroksilne radikale koji selektivno uništavaju tumorske stanice, ostavljajući zdrava tkiva netaknutima.

Zašto je vitamin C toliko efikasan? Razlog je to što su tumorske stanice, rečeno jednostavnim rječnikom, “glupavo pohlepne” i one prekomjerno izražavaju GLUT1 transportne proteine, koji omogućuju masivan ulazak vitamina C u njih. Unutra, u kombinaciji s viškom željeza u tumorima, vitamin C pokreće oksidativni uragan koji rak ne može preživjeti. Studija ističe četiri ključna mehanizma:

• Pro-oksidativna citotoksičnost: Kao da se rak uništi svojim vlastitim otrovom iznutra, što je posebno učinkovito kod mutiranih oblika raka (npr. KRAS i BRAF mutacije u debelom crijevu, gušterači i plućima).
• Epigenetska reprogramacija: Vitamin C “resetira” gene, reaktivirajući tumorske supresore i zaustavljajući nekontroliranu podjelu stanica.
• Potiskivanje onkogenih signala: Blokira HIF-1α, protein koji pomaže tumorima da se šire i preživljavaju u kisikom siromašnom okruženju.
• Aktivacija imunog sustava: Povećava prodor T-stanica u tumor, pojačava citotoksičnost i sintezu citokina poput IL-12, čak i poboljšava djelovanje imunoterapija poput PD-1 inhibitora.

Klinički rezultati su obećavajući: 8 od 9 pacijenata s rakom gušterače doživjelo je značajno smanjenje tumora. Kod glioblasta, medijalno preživljavanje se povećalo s 14,6 na 19,6 mjeseci. A kod raka pluća stopa odgovora se udvostručila, uz manje toksičnosti kemoterapije. Ova terapija je jeftina (manje od 100 eura po dozi), sigurna i lako dostupna i zato je upitno hoće li ikada postati standard moderne medicine.

Linus Pauling: Genij koji je bio “previše napredan”

Linus Pauling nije bio običan znanstvenik; bio je titanski um koji je osvojio Nobela za kemiju 1954. (za istraživanje kemijskih veza) i za mir 1962. (za antiratne napore). U 70-ima, u suradnji s liječnikom Ewanom Cameronom, Pauling je proveo studije na terminalnim pacijentima s rakom u Škotskoj. Ono što je on otkrio bilo je da su pacijenti koji su primali 10 grama vitamina C dnevno živjeli tri do četiri puta duže od kontrolne grupe – 22% preživjelo je više od godine dana, nasuprot gotovo nijednom u drugoj skupini. Pauling je tvrdio da vitamin C pojačava imunitet, stabilizira kolagen i inhibira tumorski rast, nazivajući ga “ortomolekularnom medicinom” – idejom da bolesti liječimo optimalnim dozama nutrijenata.

Ali umjesto slave, Pauling je dobio ismijavanje, a danas bi nam trebalo biti i potpuno jasno zašto. Njegova saznanja bila su skrivena i ignorirana desetljećima ne zbog nedostatka dokaza, već zbog sustava koji favorizira profit. Evo ključnih razloga zašto su njegova otkrića ignorirana desetljećima:

1. Farmaceutski monopol: Vitamin C nije patentabilan – nije lako zaraditi milijarde na nečemu što se može masovno proizvoditi za mali novac. Velike farme više vole skupocjene, patentne lijekove poput imunoterapija koje koštaju desetke tisuća po tretmanu. Kao što je Pauling rekao: “Znanost je u rukama onih koji plaćaju.” Njegova ideja o “jeftinoj medicini” bila je prijetnja poslovnom modelu.
2. Loše replicirane studije i bias: Mayo Clinic, prestižna američka institucija, provela je dvije kliničke studije 1975. i 1980. koje su “opovrgle” Paulinga. Naime, ove studije su provedene korištenjem oralnih doza umjesto intravenoznih (koje Pauling nije testirao), a pacijenti su bili u sve lošijem stanju. Ove studije su postale “sveto pismo” moderne medicine, a Paulingov rad etiketiran kao nadriliječništvo. Doda li se tome Paulingov status “izopćenika” jer je optužen za komunizam tijekom McCarthyjeve ere, njegov glas je bilo vrlo lako zanemariti.
3. Kulturni i znanstveni otpor: U 70-ima, “alternativna medicina” bila je sinonim za šarlatanstvo. Pauling je bio poput modernog proroka u divljini – briljantan, ali nekonvencionalan. Njegova teorija o evolucijskoj gubitku sinteze vitamina C kod ljudi (zbog bogate prehrane) bila je revolucionarna, ali odbačena kao spekulacija. Samo danas, s napretkom u epigenetici i imunologiji, vidimo da je bio u pravu: visoke doze (intravenozno) vitamina C djeluju baš kako je predviđao, ali s preciznijim mehanizmima.

Pauling je umro 1994., znajući da je bio u pravu, ali bez priznanja. Srećom, njegovo naslijeđe živi kroz institut koji nosi njegovo ime, gdje se i dalje istražuje vitamin C.

Je li opravdano očekivati „jeftinu revoluciju“ u liječenju raka?

Nova studija nije samo validacija Paulingova rada – ona je poziv na akciju. Ako se faza III ispitivanja uspješno završe, visoke doze vitamina C mogle bi postati standardna terapija, posebno za teške slučajeve poput raka gušterače ili pluća. Zamislite samo milijune pacijenata koji bi mogli izbjeći mučni proces kemoterapije, uz jeftinu, netoksičnu opciju koja pojačava imunitet. To bi bila prava znanost koja se budi. Ali… i sam primjer odnosa prema radu i djelu Linusa Paulinga nas podsjeća što se događa onima koji se usude postaviti prava pitanja. Jer priča o Linusu Paulingu nije samo priča o vitaminu C – ona je priča o hrabrosti i borbi protiv establišmenta. Teško je povjerovati u mogućnost da će se medicina konačno vratiti na pravi put. Dok čekamo rasplet ove situacije, možda je vrijeme da ponovo razmislite o suplementima, jer očigledno u pravim rukama, oni mogu spasiti živote.

Provjeri/thefocalpoints.com

Foto naslovnice: pexels.com

P O D I J E L I !