Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Faktografov „debunk“ pokušao spasiti „službenu povijest“
Ovo je nastavak priče koju sam otvorio prije desetak dana o vijesti da je provalija u dalmatinskoj Zagori otkrila je nešto što mještani opisuju kao “natprosječno velike kosti”, a koja je potom tolikom brzinom nestala iz fokusa javnosti da je to prosto nevjerojatno. No, nastavak priče dobiva novu, još konkretniju dimenziju.
Ova priča nije samo o kostima – već i o tome kako neke teme i dalje izazivaju gotovo paničnu reakciju među uspavanim ljudima. Objavu na Facebook stranici provjeri.net na temu ovog članka pratila je lavina komentara, od kojih su neki otkrili kako se dosta ljudi osjeća duboko ugroženim i na samu pomisao da bi takav nalaz mogao poljuljati ono što su godinama smatrali nepobitnim znanjem o ljudskoj prošlosti. Komentari su varirali od ismijavanja i optužbi za širenje dezinformacija, preko bijesa i optužbi za rušenje „znanosti”, „službene kronologije“ i darvinističkog narativa. Neke je to toliko pogodilo da su objavu prijavili fact-checking servisima, što je ubrzalo Faktografov idiotski odgovor o kojem ću nešto kasnije.
No, prvo ono važno
U prvom članku sam upozorio da bi ovaj nalaz mogao doživjeti sudbinu nalaza opisanih u knjizi dr. sc. Domagoja Nikolića “Potraga za divovima” (brzo zatrpavanje, proglašavanje “životinjskim ostacima” i tišina institucija). Na sreću, iako je pokušano brzo zatrpavanje i zadovoljavanje „forenzike“ na osnovu izjava, pazi sad, speologa da se „vjerojatno radi o kostima jelena“, zahvaljujući reakciji lokalne aktivistice Renate Kelam, te neazvisnih istraživača dr.sc. Domagoja Nikolića i Vinka Klarića, sada imamo znanstvenu analizu koja ostavlja potpuno otvorenu mogućnost da se ipak radi o fragmentima golijeni (tibije) humanoida visokog oko 3,17 metra ± 10%, odnosno visine 2,86 – 3,49 m.
U članku “Krupne kosti iz Kladnjica” objavljenom 19. ožujka 2026. na budnidiv.net (autori: Domagoj Nikolić i Vinko Klarić), detaljno je analizirana fotografija iz Slobodne Dalmacije od 12. ožujka. Na slici se jasno vidi speleološki čekić, dio šake istraživača i desno od njih – fragment kosti s izduženim ovalno-pravokutnim profilom i vidljivom šupljinom u sredini. Nikolić i Klarić primjenjuju standardne forenzičke formule Visoke škole iz Syracusea za procjenu visine iz dužine tibije, a širinu kosti mjere fotogrametrijski u odnosu na ručku čekića (3,5 cm).
Rezultati su porazni za službenu priču
Prema najkonzervativnijoj procjeni, pri čemu je širina tibije jednaka širini dva prsta na ruci speleologa (4,3 cm), ukupna dužina tibije bi iznosila 72,2 cm. Nešto manja konzervativna procjena kaže da ukoliko je širina golijeni kao dva prsta (4,3 cm) s malim međusobnim razmakom (0,8 cm) kao što se vidi na slici, onda je dužina golijeni 85,63 cm. No, najvjerojatnija procjena napravljena fotogrametrijskom analizom debljine drške čekića i vanjske širine tibije, s korekcijom perspektive, kaže da je dužina tibije 97,38 cm. Za detalje ove analize pročitajte tekst na stranici budnidiv.net.
Prosjek svih izračuna je 286,48 cm, a najrealnija vrijednost je 3,17 m ± 10 % (raspon 2,86-3,49 m) i ona je točno u skladu s ranijim istraživanjima Nikolićeve ekipe i povijesnim nalazima poput “fosiliziranog diva iz Castelnaua” Georgesa Vachera de Lapougea (3,50 m). Kost je, sudeći po izgledu, fosilizirana – što dodatno potvrđuje starost od najmanje 10-12 tisuća godina.
Dakle, ovo više nije “priča mještana”, već matematički dokaz da se na slici iz nekad ugledne novine nalazi nešto što službena znanost ne smije priznati.
A onda je došao Faktograf…
Samo dan ranije od objave znanstvene analize dr.sc. Domagoja Nikolića i Vinka Klarića, 18. ožujka 2026., portal faktograf.hr (autorica Ana Sorić) objavio je članak pod naslovom “AI generirana fotografija nije dokaz da su u Zagori pronađene kosti divova”. Speleolozi (Tonći Rađa iz Društva Špiljar) izjavili su da su kosti “fosilizirana breča životinje, vjerojatno jelena”, manje od kostiju krave ili konja, i da “nema govora ni o kakvim divovskim kostima”.
Tekst je toliko intelektualno siromašan da bi se u portalu, čiju je ulogu javnost imala priliku jako dobro upoznati tijekom „pandemije“, morali dobro zabrinuti za zdravlje svojeg glavnog urednika.
Dakle, Faktograf se bacio na AI generiranu sliku – onu koja je služila samo kao ilustracija na naslovnici članka. Naravno, nitko tu sliku nije nikada ni predstavljao kao “dokaz” i nitko nije rekao: “Evo, ovo je lubanja diva”. To je bila samo naslovna fotografija za privlačenje pažnje – kao što se koriste ilustracije na tisućama drugih portala. Ali ne, Faktograf je potrošio cijeli članak na dokazivanje da je fotografija AI-generirana (99,9 % vjerojatnosti, kažu). Hahahaha! Ma, bravo!
Umjesto da uzmu stvarnu fotografiju iz Slobodne Dalmacije – onu s čekićem i rukom – i provjere je li moguće da je kost abnormalne veličine, oni su se zadovoljili izjavom jednog speleologa koji je rekao “vjerojatno jelen”. Nisu izmjerili, nisu primijenili forenzičke formule, nisu koristili osnove fotogrametrije. Naravno, iluzorno je bilo očekivati da spomenu kako ista kost odgovara proporcijama diva iz Castelnaua. Jednostavno su rekli: “AI slika je lažna, a speleolog kaže jelen, kraj priče.”
To nije debunking. To je intelektualna kapitulacija. To je potez nekoga tko ili nije sposoban razumjeti jednostavnu matematičku analizu (širina kosti u pikselima ÷ širina čekića), ili svjesno ignorira dokaze da bi zaštitio službenu kronologiju. Kako inteligentna osoba može pročitati članak o “krupnim kostima” u Slobodnoj Dalmaciji, vidjeti speleološki čekić kao referent, a onda se uhvatiti za AI ilustraciju i proglasiti pobjedu? To je kao da netko demantira da je pronađen kostur mamuta u Sibiru tako što dokaže da je ilustracija mamuta na naslovnici National Geographica bila generirana AI-jem.
Hoće li se ponoviti sudbina iz “Potrage za divovima”?
U knjizi Domagoja Nikolića vidjeli smo desetke primjera: lubanja s rogovima u Lovreću, kosti u pećinama, nalazi tijekom građevinskih radova – sve završi istim scenarijem. “Životinjski ostaci”, brzo zatrpavanje “iz sigurnosnih razloga”, šutnja institucija. Hoće li i provalija kod Kladnjica doživjeti isto?
Mještani, Renata Kelam i javnost traže da se lokalitet ne zatrpa dok ne dođu neovisni forenzički antropolozi, arheolozi i DNK analitičari. Nikolić i Klarić jasno kažu: ovi izračuni nisu konačan dokaz, ali su dovoljni da zahtijevamo temeljito istraživanje, a ne brzinsko saniranje ceste prema Centru za gospodarenje otpadom.
Faktografov “debunk” je, nažalost, samo još jedan primjer kako se svugdje, pa i u Hrvatskoj brani službena priča: umjesto znanosti – dobivamo ismijavanje, umjesto antropoloških mjerenja – citiranje jednog speleologa, a umjesto transparentnosti – napad na AI ilustraciju.
Ako ste i vi umorni od ovakvih “pametnih” demantija koji ne demantiraju ništa bitno osim postojanja dovoljne razine IQ-a, dijelite ovaj članak. Jer ako se i ovaj nalaz zaboravi i izgubi na policama muzeja – divovi će ponovno šutjeti.
A Faktograf? Neka slobodno nastave “debunkati” naslovne fotografije. Mi ćemo se baviti matematikom i stvarnim slikama. Jer inteligencija se ipak mjeri sposobnošću da se suočiš s dokazima, a ne da ih zaobiđeš okrivljavanjem AI alata.
Foto naslovnice: web screenshot (poruka za fact-checkere – ova slika je AI generirana)
P O D I J E L I !
