Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Jasna poruka vlastima
U trenutku kada je Marko Francišković nepravomoćno osuđen za poticanje na terorizam zbog svojih istupa na prosvjedima 2021., Europski sud za ljudska prava (ESLJP) donio je presudu koja snažno podsjeća na važnost slobode izražavanja u demokratskom društvu. Sud u Strasbourgu presudio je 30. travnja 2026. da je Republika Hrvatska povrijedila Franciškovićevo pravo na slobodu izražavanja iz članka 10. Europske konvencije o ljudskim pravima.
Slučaj iz 2013. – korijeni spora
Tadašnji potpredsjednik udruge „Pravednik“ i kandidat za Gradsku skupštinu Zagreba došao je na HRT snimiti izjavu za izbornu promidžbu. Dva puta su ga prekinuli – najprije zbog navodnog govora mržnje, potom zbog isteka vremena. Ispred zgrade HRT-a izjavio je da je tadašnji ravnatelj Goran Radman „bivši i daljnji suradnik KOS-a“. Snimka je objavljena na YouTubeu.
Radman je pokrenuo građansku parnicu. Hrvatski sudovi dosudili su Franciškoviću da plati 30.000 kuna naknade štete plus troškove. Ustavni sud odbio je ustavnu tužbu. Strasbourg je sada zaključio da je takva novčana kazna predstavljala nedopušteno miješanje u slobodu izražavanja.
Ključni razlozi presude ESLJP-a:
- Radman je kao ravnatelj javne televizije javna osoba koja mora trpjeti oštru kritiku.
- Izjava je dana u političkom kontekstu izbora.
- Riječ je o vrijednosnom sudu (mišljenju), a ne o činjenici koja se mora dokazivati.
- Novčani iznos bio je značajan teret.
Hrvatska mora Franciškoviću isplatiti 8.000 eura nematerijalne štete i 3.300 eura troškova. Presuda je konačna.
Prosvjedi 2021. – vrhunac narodnog bunta
Ovaj slučaj iz 2013. dobiva posebnu težinu upravo sada, jer Francišković ostaje simbol otpora koji je dosegao vrhunac tijekom prosvjeda protiv covid-mjera krajem 2021. godine. Ti prosvjedi predstavljali su najjači i najvidljiviji izraz bunta velikog dijela hrvatskog naroda protiv sustava vlasti koji je, na krilima proglašene „pandemije“, lagano klizio u ono što se i danas kolokvijalno naziva „covid fašizam“ – kombinaciju prisile, diskriminacije, cenzure i ograničavanja temeljnih građanskih sloboda (kretanje, rad, obrazovanje, društveni život) pod maskom javnog zdravlja.
Tisuće građana izašle su na ulice diljem Hrvatske, a Francišković je postao jedno od najprepoznatljivijih lica otpora. Njegovi oštri istupi, pozivi na građansku neposlušnost i kritika vladinih mjera odražavali su duboko nezadovoljstvo mnogih koji su smatrali da se pod izlikom zdravstvene krize uvode mehanizmi kontrole koji prelaze granice proporcionalnosti i ugrožavaju ustavni poredak.
Ti prosvjedi poslali su jasnu poruku vlastima: hrvatski narod nije spreman šutke prihvatiti uvođenje totalitarističkih metoda – od covid-potvrda kao uvjeta za normalan život, preko pritiska na necijepljene, do ograničavanja javnog okupljanja i slobode govora. Bili su to prosvjedi koji su, unatoč medijskoj marginalizaciji i policijskom pritisku, pokazali da granica trpljenja postoji i da se neće dopustiti pretvaranje privremenih mjera u trajni sustav nadzora i podjele građana.
Dvostruki standardi i poruka Strasbourga
Dok hrvatski sudovi u jednom slučaju vide „poticanje na terorizam“ u riječima izraženima na prosvjedima, Europski sud podsjeća da sloboda izražavanja – posebice politička i kritička prema vlasti – uživa visoku zaštitu. Presuda iz Strasbourga nije rehabilitacija svih Franciškovićevih stavova, ali jest jasna opomena: država ne smije olako kažnjavati neugodne glasove samo zato što dovode u pitanje službenu narativu, bilo da je riječ o upravljanju javnom televizijom ili o upravljanju krizom.
U konačnici, Franciškovićev slučaj simbolizira trajnu napetost između vlasti i građana – između potrebe za redom i potrebe za slobodom. Hrvatska će platiti odštetu. Pitanje je hoće li također platiti veću cijenu ako zaboravi lekciju koju su prosvjedi 2021. jasno poslali: narod koji osjeti da mu se oduzimaju temeljna prava prije ili kasnije će se pobuniti.
Provjeri/mediji
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
