Zapratite nas: TelegramYouTubeFacebook
Sve je spremno
Korona-godine bile su veliki, gotovo laboratorijski test: koliko brzo i učinkovito države, agencije, platforme i mediji mogu filtrirati, potisnuti ili potpuno isključiti informacije koje smatraju nepoželjnima. Ono što je tada djelovalo djelomično improvizirano, danas je institucionalizirano, tehnički usavršeno i ugrađeno u zakonodavstvo.
Novi interni dokumenti iz SAD-a pokazuju da je u uredu tadašnjeg Surgeon Generala Viveka Murthyja postojalo posebno „Misinformation Tiger Team“. Njihov je cilj bio izvršiti „maksimalni pritisak“ na velike tehnološke kompanije kako bi pojačale ograničavanje određenih zdravstvenih informacija. Još 2021. interno se raspravljalo o proširenju tih struktura s COVID-a na općenito „zdravstvene i medicinske dezinformacije“.
Europa
U Europi je sličan proces tekao paralelno. Europska komisija vodila je poseban program praćenja tzv. COVID-dezinformacija u kojem su platforme morale redovito izvještavati kako snižavaju, uklanjaju ili privilegiraju sadržaje. Komisija ga je kasnije sama nazvala „stres-testom“ za europski Kodeks postupanja protiv dezinformacija. Ono što je počelo kao djelomično dobrovoljna suradnja, danas je formalizirano Digital Services Actom. Postoje „Trusted Flaggers“ – od nacionalnih koordinatora priznate organizacije čije prijave platforme moraju obrađivati prioritetno. Formalno platforme i dalje odlučuju, ali infrastruktura za brzo i privilegirano prijavljivanje „problematičnih“ sadržaja sada je dio europskog prava.
U Njemačkoj, ministarstvo unutarnjih poslova i sigurnosne službe sustavno prate i analiziraju dezinformacije. U lipnju 2026. otvoreno je Zajedničko središte za obranu od hibridnih prijetnji. Švicarska je 2024. ojačala radnu skupinu za analizu i koordinaciju protiv dezinformacija i stranih utjecaja.
Hrvatska i regija
Što se Hrvatske tiče, HAKOM je nacionalni koordinator za digitalne usluge (Digital Services Coordinator) i već provodi DSA. Status Trusted Flaggera može dodijeliti organizacijama s dokazanom stručnošću – jedna od prvih hrvatskih je Centar za nestalu i zlostavljanu djecu, s fokusom na cyber-nasilje, zaštitu maloljetnika i slične kategorije. Platforme moraju njihove prijave obrađivati prioritetno. Tijekom COVIDA Hrvatska je, kao i ostatak Europe, poticala praćenje kontakata putem aplikacije Stop COVID-19, financirala fact-checking projekte (Pro-fact, Faktograf i drugi), a kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti izdvojila značajna sredstva za sustave provjere medijskih činjenica, edukaciju i „otpornost na dezinformacije“. Agencija za elektroničke medije i Ministarstvo kulture i medija aktivno su sudjelovali. Regionalni hub ADMO (Adria Digital Media Observatory) povezivao je Hrvatsku i Sloveniju u praćenju i debunkingu.
Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) u svojim izvješćima otvoreno govori o hibridnim prijetnjama, dezinformacijskim kampanjama i utjecaju na mlade. Državna tijela šalju naloge platformama za informacije ili uklanjanje sadržaja – iako brojke za sada nisu dramatične, mehanizam postoji.
Izvještaji o tzv. „dezinformacijskim ekosustavima“ na Balkanu kažu da se ne radi o nacionalnim sustavima, već „međusobno povezanim klasterima koji se protežu preko Hrvatske, Srbije, BiH, Slovenije… Isti narativi, isti „super-širitelji“, ista mješavina alternativnih medija i influencera“.
U BiH se hibridne prijetnje i strano uplitanje redovito spominju u kontekstu izbora i demokratskih institucija. Slovenija dijeli ADMO hub. Cijela regija živi u istom digitalnom prostoru gdje se granice između „zaštite od manipulacije“ i kontrole narativa lako zamute – osobito u krizi.
Ključno pitanje ostaje isto
Službeno se sve ovo opravdava zaštitom od stranih utjecaja, opasnih laži i manipulacije. Problem je u tome tko u izvanrednom stanju odlučuje što je „dezinformacija“. Vlade, agencije, platforme i „pouzdani prijavitelji“ koje su one same priznale. COVID je pokazao koliko brzo znanstvene procjene mogu promijeniti smjer – i koliko lako društva pod dojmom krize prihvate izvanredne mjere.
Danas više nije potrebno graditi infrastrukturu od nule. Ona je već tu: zakoni, koordinatori, Trusted Flaggers, protokoli s platformama, financirani fact-checking sustavi, središta za hibridne prijetnje. Za sljedeću krizu, bez obzira koje naravi bila, dovoljno je samo aktivirati postojeće mehanizme.
Zato ostaje pitanje koje se tiče Hrvatske jednako kao i cijele Europe: tko u sljedećem izvanrednom stanju kontrolira one koji odlučuju što je dopušteno, opasno ili nepoželjno? Kada iste institucije koje donose političke mjere istodobno sudjeluju u određivanju što je kritika tih mjera, a što „dezinformacija“, nastaje problem moći.
COVID je pokazao koliko brzo se izvanredne intervencije normaliziraju. Od tada se strukture nisu demontirale. One su se nadograđivale.
Provjeri/mediji
Foto naslovnice: web screenshot
