Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Prije nego krenemo dalje, moramo malo jasnije definirati tko smo to “mi”, a tko su “oni”.
Mi smo mi, svi mi koji smo svjesni. Naš broj raste, iz dana u dan. Mi predstavljamo tabor MI, koji postaje važan, moćan i odlučujuću faktor u razvoju društva – u nekom boljem smjeru. Imamo sposobnost kritičnog razmišljanja (i još štošta) i više nas “oni” ne mogu prevariti. Sistem koji su izgradili u borbi protiv nas, puca po svim šavovima, padaju već prve cigle, dok je fasada već odavno otpala.
Temelji ne samo da se drmaju, sada se već vide željezne šipke u tom “armiranom betonu”, koje je već zahvatila kasna faza oksidacije. Zamor materijala je očit i cijela ta njihova kuća od karata vrlo će se uskoro srušiti u svoj “tlocrt”. Kao Blizanci u New Yorku tog sudnjeg 11.9.2001. Srušit će se u vlastiti “footprint”. To znači da će okolne zgrade ostati cijele, nepovrijeđene, funkcionalne. A te okolne zgrade – to smo MI.
“Oni” su jedno tijelo, ali s dvije glave. Jedna je glava fizički jako malena, ali je u svemu ostalom izuzetno velika. To su ONI-A. To je tabor svjetskih vladara iz sjene. To su vlasnici novca. Ne, ne, štovani moj čitatelju, to nisu oni koji imaju jako, ali baš jako puno novaca. Ne, ne, ti s vrećama punih novaca su samo “njihovi” pomoćnici, njihovi stražari, njihovi “guardian-i”. Imati jako puno novaca i biti vlasnik novca – to su dva posve različita pojma.
Kada si vlasnik novca i načina kako novac funkcionira – onda imaš moć nad svim ljudima koji taj novac upotrebljavaju – bez obzira imaju li ga milijarde ili ga imaju malo ili ga nemaju ništa – kao oni jadnici koji kopaju “plemenite” kovine – koje onda završe u našim malo manje plemenitim automobilima. To je tabor ONI-A.
Ali postoji još jedan tabor, a to je tabor ONI-B. To je skupina ljudi koja predstavlja većinu čovječanstva, iako se njihov broj smanjuje, iz dana u dan. Neki umiru, pa tako prepuštaju prostor taboru MI. Drugi postaju iz dana u dan sve zaglupljeniji, i to zaglupljeni po svim kriterijima “svijesti”. To su ljudi koje viđate u dizalu, na cesti, u trgovini, na poslu, na stadionu, na plaži, … posvuda ih ima.
Otprve se po ničim ne razlikuju od NAS. Dok ne počnete s njima razgovarati. Taj komunikacijski kanal ih izda. Čim ih vidite, odmah ne znate tko su. Ali, čim ih čujete, odmah znate. To su trogloditi koji “guraju” mantru onih iz tabora ONI-A. Što su ONI-A neoprezniji i/ili otvoreniji u svojim nečasnim radnjama, prema svima – to ONI-B čvršće vjeruju u “njihove” pričice. Kao da su omađijani. Kao da su drogirani. Kao da su – naprosto glupi.
Ili su možda samo bolesni? Postoji li bolest koja može smanjiti kvocijent inteligencije (IQ)? Postoji li biokemijska reakcija u glavi, koja je sposobna postepeno uništiti onu prvu stepenicu svijesti – onaj elementarni IQ, onu elementarnu logiku – koja ti govori da cigla pada prema dolje – nikad prema gore.
Ali, eto, ONI-B vjeruju da cigle mogu padati prema gore. A mogu i letjeti. Bez metle. Cigle mogu sve. Ako su tako rekli ili savjetovali ONI-A. ONI-B vjeruju da su veliki prijatelji s ONIMA-A, da će se jednog dana možda i oni dočepati njihovog novca. I da ONI-A brinu za njih. ONI-B vjeruju da smo MI problem, koji njima stvara probleme. Kad barem NAS ne bi bilo, kako bi to lijepo bilo. Pa da, zaista bi bilo lijepo. Cijeli bi svijet bio jedna velika betonska ploča, posuta ciglama. Svi bi bili u savršenom skladu sa svima ostalima.
Nije teško vjerovati sve to, da cigle mogu letjeti i raditi nevjerojatne stvari – kad si sam jedna obična cigla.
Zato predlažem da ONE-B nazovemo njihovim pravim imenom – CIGLAMA. I pojednostavimo malo “njihovo” ime u ONI. Eto, što se može postići matematičkim “skraćivanjima” i ostalim aritmetičkim akrobacijama. Sada konačno znamo. MI znamo da moramo “srušiti” NJIH i pritom paziti da CIGLE ne naprave kakvo mega-sranje. CIGLE moramo nekako odvojiti od NJIH, prije nego ONI ne odvoje NAS od života.
Izolirati nekoliko stotina milijuna CIGLI je vrlo teško, ako ne i nemoguće. Nema te “fasade” koja će skriti sve građevinske mane, koje su nastajale tisućljećima. Možemo se možda početi pretvarati da smo i MI samo obične CIGLE, ali se bojim da to neće polučiti uspjeh.
Možda bi mogli “nahuškati” CIGLE protiv NJIH? Hm, rezultat bi mogao biti jako puno polupanih cigli. CIGLE-A bi mogle polupati jako puno CIGLI-B, a CIGLE-B bi mogle zauzvrat nešto slično učiniti CIGLAMAA. Pri tome bi stradalo i jako puno NAS.
Još će najbolje biti potruditi se ne razljutiti CIGLE. Ne upuštati se s njima u rasprave, dokazivanja, argumentiranja i slično. Jer, oni nisu sposobni za takvo što. Oni su kao mala djeca koja ne shvaćaju da ona plastična kartica koju svako toliko “povučete” u trgovini – ne može dovijeka “nabavljati” igračke. A igračke su CIGLAMA srcu mile.
Preostane nam jedino uhvatiti se u koštac s NJIMA, tako kako smo to činili i do sada: sviješću, upornošću, znanjem, srčanošću i ljubavlju. Ljubav je najbolja korozivna supstanca, koja rastvara sve: glupost, zatucanost, mržnju i neznanje. A vidjeli smo da korodira čak i armiranobetonske konstrukcije. Drugim riječima – ljubav rastapa i moć. Moć bez ljubavi je nemoć.
Samo treba povećati količinu NAŠE ljubavi. U ljubavi su sve dobre stvari duplo veće, a problemi duplo manji. Vjerujte mi – cjepiva protiv ljubavi nema. To ONI nikad neće moći smisliti i napraviti, pa sve da u svakoj NAŠOJ ulici postave kakav bio-kemijski laboratorij. Ljubav će ga rastopiti, kao što voda otapa šećer ili sol.
Jer, ono što nam još nitko nije rekao, niti još itko dokazao – polako NAMA sviće. Ljubav je nevidljiva dimenzija postojanja. Onaj koji nas je stvorio morao je to znati. Ne postoji bio-kemijska formula ljubavi. Ljubav se ne može opisati matematičkom jednadžbom. Ljubav nije kvantna mehanika. Ljubav je najjeftiniji i najučinkovitiji lijek.
Zato, umjesto da CIGLE razljutimo – moramo im pružiti ljubav. Iskrenu i nesebičnu, kao da su NAŠA djeca. Polako počinjem shvaćati što je onaj “čovječuljak” prije nekih 2.000 godina propovijedao i na što je on to zapravo ciljao. Bogami, nije mu nedostajalo mudrosti. On je sve to znao sa 33. A ja sam skoro duplo stariji i tek sam nedavno shvatio. Alal mu vera.
Ljubav je davanje. Zato, kada počnemo DAVATI, konačno ćemo DOBITI ono što MI želimo. A cigle? Cigle su dobra stvar. Uvijek ih negdje možeš korisno ugraditi – ako se prije toga pobrineš da su temelji dobri i zdravi. CIGLA ne treba znati da je cigla. Kao što dijete ne zna da je dijete. A ipak živi, raste i napreduje. Napreduje onako kako MI želimo.
A ONI? Što ćemo s njima? Ništa. Kada temelji počnu ozbiljno popuštati i prve se NJIHOVE zgrade sruše – pojest će se međusobno. Kao hijene. Kao ljudožderi. Nestati će u vlastitoj sumpornoj kiselini. Par dana će se još širiti neugodan smrad raspadanja. I to je to.
Ostat ćemo samo MI i DJECA. Hrpa vesele i razdragane djece. Nema ništa ljepše od dječjeg osmijeha.
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
