Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Priče svakodnevnice
Živimo životne priče koje rijetko dospiju u naslove. To su priče svakodnevnih dana, starih razgovora koji se stalno ponavljaju, ljudi koji sjede na klupama i čekaju da se nešto pomakne. Priče koje možda djeluju nepomično, tiho i skromno, ali upravo u toj tišini krije se njihova istinska snaga.
To su priče nas – običnih ljudi. Ljudi koji se trude, koji se umore, koji se znaju zaljubiti u sitnice. Životi koji možda ne izgledaju spektakularno izvana, ali su iznutra puni ideja, snova i nade. I iako se ponekad čini da vrijeme stoji, da sat već odavno ne otkucava, istina je da svaki dan nosi nešto važno: još jedan korak naprijed.
Još jedan dan nije samo prolazak vremena. To je prilika. Prilika da izdržimo još malo, da se okušamo ponovo, da oprostimo sebi što nismo tamo gdje smo mislili da ćemo biti. To je dan za sve one koji su stalno u pokretu, a opet osjećaju da su „na pola puta“. Za one bez velikih trijumfa, ali i bez velikih padova – za one koji jednostavno nastavljaju.
U našim životima postoje i izgubljeni prijatelji, ljudi koji su promijenili smjer i s kojima se više ne susrećemo. Postoje priče koje ne prave buku, poput zaključane sobe u kojoj čuvamo uspomene. Postoje i snovi koji su se činili premalima naspram velikog zida svijeta. No čak i na tom zidu uvijek ima mjesta za jednu rečenicu, jedan trag, jedan znak da smo bili tu i da smo osjećali.
Ljubav možda nije uvijek onakva kakvu smo zamišljali – nije uvijek velika, lijepa ili snažna. Ali ona postoji. U upornosti. U ostajanju. U još jednom jutru kada ustanemo, iako smo umorni. U još jednoj noći koja prođe, čak i kada se činilo da nikad neće završiti.
Ništa se možda ne promijeni preko noći. Gradovi će i dalje biti bučni, dani će se gubiti u gužvi, a naše priče neće uvijek biti ispričane naglas. Ali svaki dan koji prođe nosi jednu tihu pobjedu: činjenicu da smo izdržali.
I ponekad je upravo to dovoljno. Još jedan dan.
| Storie di tutti i giorni Vecchi discorsi sempre da fare Storie ferme sulle panchine In attesa di un lieto fine Storie di noi brava gente Che fa fatica, s’innamora con niente Vita di sempre, ma in mente grandi idee Un giorno in più che se ne va Un orologio fermo da un’eternità Per tutti quelli così come noi Da sempre in corsa, sempre a metà Un giorno in più che passa, ormai Con questo amore che non è grande come vorrei Storie come amici perduti Che cambiano strada se li saluti Storie che non fanno rumore Come una stanza chiusa a chiave Storie che non hanno futuro Come un piccolo punto su un grande muro Dove scriverci un rigo A una donna che non c’è più Un giorno in più che se ne va Un uomo stanco che nessuno ascolterà Per tutti quelli così come noi Senza trionfi né grossi guai Un giorno in più che passa, ormai Con questo amore che non è bello come vorrei Storie come anelli di fumo In un posto lontano, senza nessuno Solo una notte che non finisce mai Un giorno in più che se ne va Dimenticato tra i rumori di città Per tutti quelli così come noi Niente è cambiato e niente cambierà Un giorno in più che passa ormai Con questo amore che non è forte come vorrei | Priče svakodnevnice Stari razgovori koje uvijek treba ponoviti Priče zaustavljene na klupama U čekanju sretnog kraja Priče o nama, dobrim ljudima Koјi se muče, zaljubljuju ni za što Život uvijek isti, ali u glavi velike ideje Još jedan dan koji odlazi Sat koji stoji od vječnosti Za sve one poput nas Oduvijek u trku, uvijek na pola puta Još jedan dan koji prolazi, već S ovom ljubavlju koja nije velika onoliko koliko bih htio Priče poput izgubljenih prijatelja Koјi skreću čim ih pozdraviš Priče koje ne stvaraju buku Kao soba zaključana ključem Priče bez budućnosti Kao mala točka na velikom zidu Gdje bi napisao jedan redak Ženi koje više nema Još jedan dan koji odlazi Umoran čovjek kojeg nitko ne sluša Za sve one poput nas Bez trijumfa, bez velikih nevolja Još jedan dan koji prolazi, već S ovom ljubavlju koja nije lijepa onoliko koliko bih htio Priče poput prstenova od dima U dalekom mjestu, bez ikoga Samo jedna noć koja nikad ne završava Još jedan dan koji odlazi Zaboravljen među gradskom bukom Za sve one poput nas Ništa se nije promijenilo i ništa se neće promijeniti Još jedan dan koji prolazi, već S ovom ljubavlju koja nije jaka onoliko koliko bih htio |
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !


poznata mi je ova talijanska pjesma, ali nisam znao tko pjeva i o čemu se pjeva…
evo još jedne pjesme o jednom danu
“Još jedan prođe dan”, –kratka sjetna pjesma, iz nekada popularne TV serije “Pozirište u kući”, 70-ih godina.
Pjesma se vrtila na kraju svake epizode, u odjavnoj špici, a pjevao ju je osobno Vlastimir Đuza Stoiljković, – koji je igrao glavnu ulogu u seriji.
Još jedan prođe dan
uzburkan k’o more
duz pustih ulica
svetiljke već gore
Nek’ srce umorno
željno mirnih snova
sada tiho plovi
kroz ovu noć
Sa novim jutrom
sve će isto biti
ja to dobro znam
do novog susreta
sa vama, doviđenja
Nek’ zvuci pesme te
ispunjeni setom
sada mirno plove
kroz ovu noć
youtube.com/watch?v=Iz1QAN9ejRo