Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Rat isplaniran do posljednjeg detalja
Ako ste proteklih godina pratili ovaj NATO-ov proxy-rat u Ukrajini, ono što se sada događa nije vam nikakvo iznenađenje. To je nešto na što ste mogli računati. Rusija danonoćno bombardira Kijev. Prije su dronovi i rakete dolazili u valovima, s pauzama od nekoliko dana ili tjedana, a sada su razmaci samo minute. Energetska infrastruktura napada se na način na koji se dosad izbjegavalo, a cilj je učiniti Kijev ove zime praktički nenastanjivim. Ukrajina više neće moći proizvoditi i distribuirati struju. Logistička infrastruktura uništava se sustavno: skladišta su spaljena, ukrajinska vlada priznaje da je izgubila 90 posto prehrambene logistike.
Na bojištu je situacija još mračnija. Ruske trupe nakon godina stagniranja počinju znatno napredovati. Posljednji gradovi širokog pojasa tzv. „tvrđava“ u Donjecku – Slovjansk i Kramatorsk – padaju u narednim tjednima. Nakon njih između Rusa i Dnjepra, vratima Kijeva, gotovo ništa ne stoji.
Proukrajinski analitičar Jimmy Rushton iz Kyiv Independenta još je u rujnu 2025. upozoravao: „Ukrajina ima donbašku liniju, mrežu utvrda koja se proteže Donjeckom… Ako je Ukrajina napusti, ostat će joj gotovo ništa… Teren iza nje je ravan i otvoren, bez pripremljenih obrana…“ Analitičari se slažu: odustajanje od obrane Donbasa za Ukrajinu bi bilo „vojno samoubojstvo“. Ipak, nakon godina „sporog“ napredovanja koje su zapadni mediji ismijavali, Rusija polako, ali neumoljivo, stiže do pobjede.
„Šokirani“ Zapad i „bratski narodi“
Od prvog dana zapadni analitičari nisu razumjeli rusku strategiju. Američki generali bili su zbunjeni: američka doktrina nalaže udarati tvrdo, brzo i smrtonosno – „maksimalna smrtnost“, Shock and Awe kao 2003. u Iraku ili Trumpovo bombardiranje Irana. Zašto je Rusija ušla sa „samo“ 150.000 vojnika, bez masovnog uništavanja infrastrukture? Kako se Putin uopće mogao nadati da će s desetinom snaga kojima je Hitler zauzeo Poljsku (1,5 milijuna) pokoriti dvostruko veću zemlju, koju je od 2014. NATO sustavno militarizirao milijardama oružja i obukom?
U srpnju 2021. Putin je objavio esej „O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca“: Rusi, Ukrajinci i Bjelorusi su „bratski narodi“ – trojstvo koje potječe iz Kijevske Rusije, povezano zajedničkim jezikom, gospodarstvom i, nakon pokrštavanja, pravoslavnom vjerom. „Zid koji je posljednjih godina nastao između Rusije i Ukrajine – dijelova onoga što je u biti jedan te isti povijesni i duhovni prostor – velika je naša zajednička nesreća i tragedija.“
Isti ton koristio je i za raspad SSSR-a, koji je nazvao „jednom od najvećih geopolitičkih katastrofa stoljeća“ jer su deseci milijuna Rusa preko noći ostali izvan ruske države. Samo u Ukrajini bilo ih je oko 12 milijuna. Prije 2014. 83 posto stanovništva Donbasa bili su etnički Rusi ili rusofoni. Gotovo polovica Ukrajinaca govorila je ruski. Zelenskome je ruski bio materinji jezik. To je doslovno rat „brata protiv brata“.
Zašto „sporo“ i zašto „specijalna vojna operacija“
Putin je inzistirao da nije riječ o ratu, nego o specijalnoj vojnoj operaciji (SVO). Proklamirani cilj je bio zaustaviti ubijanje Rusa u Donbasu – oko 10.000 ih je poginulo od ukrajinskih snaga prije 2022. Zato je vojska dobila naredbu da ne prelazi tenkovima preko seljačkih polja, a smisao je bio prisiliti Ukrajinu na pregovore dovoljno brzo da se život u Donbasu normalizira. Putin nije nikada Ukrajince oslovljavao neprijateljima, nego kao buduće ruske građane koji čekaju da budu „oslobođeni“.
Do nedavno je život u Kijevu tekao gotovo normalno. Diskoteke su radile, ljudi išli na posao. Američki i europski dužnosnici dolazili su vlakom „ratnog turizma“ iz Poljske znajući da ih nitko neće gađati.
Prekretnica: mržnja i Starobelsk
Javno mnijenje u Rusiji se promijenilo. Majdan, bataljoni Azov, Ajdar, Desni sektor – pravi nacistički simboli, zastave s nacističkom Njemačkom i NATO-om – i tisuće ubijenih rusofonih civila koje je tadašnji premijer Jecenjuk nazivao „neljudima“ – ostavili su trag. Uoči intervencije 2022. još je gotovo polovica Rusa imala pozitivno mišljenje o Ukrajini. 2026. samo 16 posto.
Konačni preokret dogodio se 22. svibnja 2026. Ukrajinski dronovi (uz pomoć CIA-e) napali su u tri vala zgradu i dom učilišta u Starobelsku, gdje su se školovale mlade učiteljice. Šest djevojaka je poginulo i 40 ranjeno. „Double-tap“ stilom poznatim iz američkih napada. Ruska javnost bila je bijesna: kako „bratski narod“ može tako nešto napraviti?
Od tada je eskalacija jasna. Putin skida baršunaste rukavice i napadi sada traju 24 sata dnevno. Zapovjedna mjesta s NATO-savjetnicima više se ne štede. Na meti su mostovi, željeznice, lokomotive, logistički centri, skladišta, čak i data-centri. Napadnuta je Odesa, a sve crnomorske luke zatvorene – Ukrajina je postala država bez funkcionalnog izlaza na more. 92 posto izvoza žita i 60 posto ukupnog izvoza je ugašeno, a energetska mreža se potpuno demontira. Ranije je Rusija zimi ostavljala dio sustava netaknutim. Sada više ne.
Rat iscrpljivanja – i potpuni uspjeh
Zapadni analitičari i dalje gledaju samo teritorijalne dobitke, propuštajući bit. Ovo je rat iscrpljivanja i cilj nije osvajanje kvadratnih kilometara, nego uništavanje sposobnosti protivnika da ratuje. Prema Putinu cilj je demilitarizacija i denacifikacija. Rusija je cijelo vrijeme imala omjer gubitaka u rasponu od 7:1 do 10:1. Mjesečno proizvodi oko 250.000 granata (3 milijuna godišnje). 2024. ispaljivala je 10.000 dnevno, a Ukrajina 2.000. Razmjene tijela poginulih događale su se u omjerima 34:1, a zatim 36:1. U veljači 2026. Rusija je predala 1.000 ukrajinskih tijela, dok je Ukrajina za uzvrat predala 35 ruskih.
Nezavisne procjene govore o do 3 milijuna ukrajinskih žrtava. Military Watch Magazine 2025. piše o 1,7 milijuna izgubljenih života vojnika, s ubrzavajućim tempom – 118.500 u 2022., 405.400 u 2023., 595.000 u 2024., već 621.000 do kraja 2025. Kirilo Budanov priznao je u kolovozu 2026. da Ukrajina mora mobilizirati najmanje 30.000 ljudi mjesečno samo da bi održala postojeće stanje. Ruski verificirani gubici (Mediazona/BBC) govore o 259.000 izgubljenih života. Za zemlju koja je u Drugom svjetskom ratu izgubila 14 milijuna (SSSR 27 milijuna) to je relativno malo.
Ovaj rat već je sada duži od Drugog svjetskog. Putinova oprezna taktika sada se isplaćuje, a ukrajinske snage u posljednjim tvrđavama Donbasa potpuno su demoralizirane, pothranjene i bez opskrbe. Na tisuće vojnika dezertiraju ili se predaju, gradovi su pod neprestanom vatrom, police u trgovinama sve češće su prazne, a struja nestaje.
Kraj i pitanje Europe
Ukrajina pada, to je sada izvjesno i samo je pitanje vremena – mjeseci, možda do 2027 – kada će se to dogoditi. Ako će Putin biti dosljedan svojoj retorici, uslijedit će proces „denacifikacije“ – neka ruska verzija Nürnberga, čišćenje nacističkih elemenata iz vlade, škola i civilnog društva. Putin je 2021. otuđenje Ukrajine od Rusije nazvao „velikom zajedničkom nesrećom i tragedijom“. Ta tragedija sada dolazi do svog kraja – nestankom ukrajinske nacije kakvu smo poznavali.
No, to nije samo opasnost i nesreća za Ukrajinu. Ključno pitanje koje se nameće samo od sebe je: hoće li skori pad Ukrajine biti iskorišten da se u sukob uvuče cijela Europa?
Cijeli ovaj rat bio je isplaniran. Marionete tzv. „Zapadnih sila“ od 2014. sustavno su pretvarale Ukrajinu u antirusko uporište. Militarizacija, oružje, obuka, poticanje najekstremnijih nacionalističkih snaga, odbijanje neutralnosti, ignoriranje Minskih sporazuma. S druge strane, Rusija je odgovorila pažljivo isplaniranom „specijalnom operacijom“ koja je od početka najavljivala demilitarizaciju, denacifikaciju i uspostava neutralne Ukrajine, a ne njezino osvajanje. Marionete Zapada kao da su nekim čudom znale da će baš tim procesima potaknutim u Ukrajini postići da se dogodi ovakvo nevjerojatno krvoproliće. Jesu li imale svoje ljude u „protivničkim“ redovima? Je li Putin baš toliko neovisan koliko bi neki željeli? Pa, kako stvari stoje, teško je u to povjerovati.
Kad Ukrajina padne, hoće li europske „elite“ – one iste koje su već sada spremne ratovati „do posljednjeg Ukrajinca“ – pokušati proširiti sukob? Hoće li se pozivati na „kolektivnu obranu“, na „crvene linije“, na „obranu demokracije“ kako bi uvukle NATO i cijeli kontinent u direktan sukob s Rusijom?
Odgovor na to pitanje odredit će ne samo sudbinu Europe, nego i cijelog stoljeća. Jer ovaj rat nije bio nesreća. Bio je pažljivo pripremljen scenarij. I sada ulazi u završni čin.
Provjeri/euroyankee.substack.com
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
