Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Tragom divova
Na prašnjavim policama Britanskog muzeja krije se komad papirusa star navodno 3300 godina koji tiho, ali uporno, baca novo svjetlo na pitanje: jesu li divovi iz Biblije – Nefili, Anaki, Refaimovci – bili samo mit, poetska hiperbola ili su možda ipak hodali zemljom?
Papirus poznat kao Anastasi I nije nova arheološka senzacija – u muzeju je od 1839. godine, kupio ga je trgovac starinama Giovanni d’Anastasi. Ali početkom 2026. ponovno je privukao pažnju, zahvaljujući portalu Associates for Biblical Research i člancima koji ga povezuju s biblijskim pričama o divovima. Zašto baš sada? Jer tekst, napisan u vrijeme rata u 13. stoljeću pr. Kr., spominje nešto što zvuči vrlo poznato.
Autor pisma je pisar Hori, a upućeno je drugom piscu Amenemopeu. Radi se o klasičnom egipatskom “satiričnom pismu” – Hori ismijava Amenemopea jer navodno ne zna ništa o stvarnom svijetu izvan pisarnice: o terenima, vojnim putevima, neprijateljima.
U jednom dijelu Hori opisuje opasan uski prolaz u planinama, prepun Shosu nomada koji se skrivaju u grmlju:
„Uski prolaz je pun Shosu skrivenih ispod grmlja; neki od njih su visoki četiri ili pet lakata od glave do pete, lica im bijesna, srca im nisu blaga i ne slušaju molbe. Ti si sam, nemaš pomoćnika, nema vojske iza tebe.“
S obzirom da je egipatski lakat približno 52 cm, četiri lakta bi bilo oko 203 cm, a pet lakata oko 259 cm. Dakle, govori se o ljudima visokim od 2 do 2,6 metara. Shosu su bili nomadski narod Levanta, često u sukobu s Egiptom – neki ih povezuju s ranim Kanaancima ili grupama koje Biblija spominje u regiji gdje žive Anaki i Refaimovci.
Biblija na više mjesta spominje podatke koji navode na postojanje visokih ljudi ili divova:
- Nefili (Postanak 6:4) – „divovi“ ili „pali“ – potomci „sinova Božjih“ i „kćeri ljudskih“, „od starine po snazi glasoviti ljudi“.
- Anaki (Brojevi 13:33) – izviđači Mojsijevih sinova kažu: „Vidjesmo ondje i divove – Anakovo potomstvo od divova. Činilo nam se da smo prema njima kao skakavci. Takvi bijasmo i njima“
- Og, kralj Bašana (Ponovljeni zakon 3:11) – „Bašanski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet njegov, odar od željeza, još se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih: deset je lakata – običnih lakata – dug, a četiri lakta širok.“
Zanimljivo: egipatski Proklinjući tekstovi iz Srednjeg kraljevstva spominju „ly anaq“ – narod Anaka. Reljefi iz bitke kod Kadeša (1274. pr. Kr.) prikazuju Shosu špijune kao izrazito krupne figure koje nose Egipćani.
Dakle, dvije neovisne kulture – egipatska i hebrejska – opisuju u istoj regiji ljude neobične visine, u isto vrijeme.
I dok jedni u ovome vide potvrdu da Biblija nije samo mitologija, nego da čuva sjećanje na stvarne ljude (za nas) neobične građe, drugi vide klasičnu „mitološku arheologiju“ gdje se svaki stari tekst koji spominje visoke ljude automatski povezuje s Biblijom.
Ali jedno je sigurno: Anastasi I pokazuje da priča o „divovima“ nije bila samo hebrejska priča i da nije bila „samo priča“. Sa svih strana sve je više dokaza da su zaista postojali ljudi dovoljno visoki da ih susjedi pamte generacijama – i da ih pretvore u legende. A legende, kad se slože s kosturima riječi iz različitih kultura, postanu nešto više od priče.
Provjeri/dailymail.co.uk
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
