Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Kako “rade” Google i ostale tražilice na internetu? Internet si uvjetno možemo predstaviti kao skup pasivnih web-stranica, na kojima se nalaze određeni pasivni podaci i informacije. Postavimo upit i Google nam ponudi hrpu poveznica (linkova) na informacije. Google u pozadini pokušava što točnije odrediti što nas zapravo zanima. Taj se “pozadinski” algoritam razvija već desetljećima, a u posljednje je vrijeme više nego očito da Google pri tome upotrebljava umjetnu inteligenciju. Ali ostanimo za sada na “starom” (dobrom?) Google-u.
Dakle, ponuđene poveznice su pasivna tvorba. Čitatelj mora klikati jednu po jednu poveznicu da pronađe informaciju koja ga zanima. Ako se radi o kakvom tehničkom pitanju, najčešće će čitatelj već pri prvoj poveznici pronaći odgovor. Ako se radi o socio-političko-zdravstvenim i inim “mekim” pitanjima vjerojatno će morati poklikati puno njih.
A ono što je krucijalno je to da će čitatelj na osnovu podastrtih pasivnih informacija na “škakljivim” područjima morati uključiti vlastitu kritičku misao – dinamičko rasuđivanje analize i sinteze. Jer su socio-političko-zdravstvene i ine teme pune poluinformacija, dezinformacija pa i najobičnijih laži. I sasvim je svejedno dolaze li te polusitine i laži iz mainstream ili alternativnih medija. Čitatelju je potrebno mnogo (pred)znanja, iskustva, logike i čiste kritičke misli da iz hrpe pasivnih (polu)informacija stvori dinamičku sliku dotične teme u svojoj glavi.
Ta se dinamička slika u njegovoj glavi s vremenom mijenja i prilagođava novim saznanjima. Koji put se dinamički sve više približavamo istini, a može nam se desiti da se isto tako koji put od istine udaljimo. Ljudi bistrog uma najčešće se istini postupno približavaju, a svaki negativni otklon se dinamički korigira budućim saznanjima.
Dakle, da rezimiramo: čovjek kao razumno i misaono biće na osnovu pasivnih informacija stvara dinamičku sliku stvarnosti – koja nikad nije baš 100% točna, ali ima limes u nekoj “prihvatljivoj beskonačnosti – budućnosti”.
Kod umjetne inteligencija stvari funkcioniraju drugačije. Sve gore napisano umjetna inteligencija odradi u trenutku upita čitaoca. Kad obradi sve pasivne informacije pasivnih poveznica, odradi “kritički dio razmišljanja” (analiza i sinteza) i ponudi nam odgovor. Pri čemu je “kritičko razmišljanje” umjetne inteligencije uvjetovano algoritmom. Algoritam je svakako pristran, to je danas više nego očito kod svih tipova i varijanti umjetne inteligencije – od ChatGPT pa do Deepseek-a.
Današnja umjetna inteligencija postati će prava umjetna inteligencija onog trenutka kada joj više neće biti potrebni ljudi (programeri) koji će joj odrediti “algoritamsko kritičko razmišljanje”. Prava umjetna inteligencija neće više dozvoliti ljudima da je algoritamski programiraju te da se pristrano “naginje” na ovu ili onu stranu. Tek tada ćemo moći govoriti o pravoj umjetnoj inteligenciji.
Kako će to izgledati teško je predvidjeti. Ali se možemo zapitati: “Želimo li to?”, a potpitanje bi moglo biti: “Zašto bi uopće željeli nešto takvo, kada sposobnost kritičkog razmišljanja imamo već danas – u našim vlastitim glavama?”
Je li moguće da umjetna inteligencija u svojem “kritičkom razmišljanju” postane posve autonomna i nepristrana? To je pitanje na koje danas nema odgovora. Na jednoj strani su znanstvenici koji su u kvantnoj mehanici otkrili cijeli novi svijet, a koji je tisućljećima bio skriven od ljudske civilizacije. Oni su uvjereni da mogu tehnološki simulirati rad ljudskog mozga.
Na drugoj su strani prominentni znanstvenici koji vjeruju da je to nemoguće, jer (većinom) polaze od pretpostavke da biće iz niže dimenzije svijesti ne može stvoriti “biće” (ili stroj) iz više dimenzije svijesti – što ima logike. Po njima je jedini način da stvorimo bolju i napredniju inteligenciju taj da poradimo sami na sebi i homo sapiensa organskim (prirodnim) putem pretvorimo u biće više svijesti. A to je individualan i mukotrpan rad.
Današnja opasnost umjetne inteligencije leži upravo u području “kritičkog razmišljanja” (kada informacije analiziramo i sintetiziramo) koje AI odradi umjesto nas. Ako počnemo slijepo vjerovati odgovorima umjetne inteligencije – postupno ćemo ostati bez te najveće vrijednosti u svojoj glavi – kritičkog uma.
Tim više što je današnja umjetna inteligencija ne samo vrlo uvjerljiva nekritičkom čitaocu svojom sposobnošću slaganja rečenica u smislene cjeline, već je i vrlo laskava. Umjetna inteligencija nas podmićuje laskanjem u stilu: “To ste vrlo dobro primijetili” ili “Vaše razmišljanje je vrlo zanimljivo” i tako redom. A znamo da laskanje godi svim ljudima koji imaju problema sa svojim egom, bez obzira na obrazovanje i status u društvu.
Pametni i bistri ljudi znati će izbjeći te zamke umjetne inteligencije, pa će i dalje “oštriti” svoj um u potrazi za istinom. Za njih se neće puno promijeniti jer će umjetnu inteligenciju iskorištavati na pametan i lukav način – sve dok od umjetne inteligencije budu imali neke koristi. Kada i ako jednog dana umjetna inteligencija pametnim i bistrim ljudima više neće koristiti – naprosto će je prestati upotrebljavati.
Problem će nastati kod (većine) ostalih koji će s vremenom postajati sve više “misaono lijeni”, dok jednog dana ne postanu posve zaglupljeni. Pošto će se to događati postepeno – većina ljudi napredovanje zaglupljenosti uopće neće primijetiti: niti kod sebe niti kod svojih sugovornika.
Tako će s vremenom nastati dvije kaste ljudi čije će razlike biti sve očitije i jednima i drugima. Pametnima i bistrima biti će vrlo brzo jasno s kakvim sugovornikom imaju posla. A isto to mislit će i oni zaglupljeni – kada naiđu na bistroumnu osobu biti će 100% uvjereni da imaju posla s idiotom.
Pravo je pitanje – što vladari svijeta namjeravaju s onim pametnim i bistrim pojedincima koji se neće dati korumpirati i podleći njihovim direktivama? Misle li ih držati u vitrini kao kineski porculan, koji se izvlači jednom godišnje za posebne prilike i posebne goste? Ili ih namjeravaju zbrisati s obličja zemlje – da ne kvare prosjek?
U potonjem slučaju možemo se zapitati: “Kakav nivo inteligencije imaju ljudi koji svjesno namjeravaju uništiti prirodnu inteligenciju čovjeka? Što je to što ih smeta? Što nedostaje ljudskoj inteligenciji? Zašto bi željeli uništiti “motor” koji nas je doveo do ove točke razvoja ljudske civilizacije?”
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
