NaslovnicaVijestiKazalište u Teheranu 2.dio: Rat na dva fronta - vanjskom i unutarnjem

Kazalište u Teheranu 2.dio: Rat na dva fronta – vanjskom i unutarnjem

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net

Kako peta kolona sabotira otpor i borbu do kraja

Nitko izvan iranskog vrha ne zna što se zaista događa u Teheranu. Javno vidimo samo dimnu zavjesu: rakete, protuudari, „precizne likvidacije“ i službene potvrde smrti. Iza kulisa se, prema svemu sudeći, odvija pravi rat – između pro-cionističke pete kolone koja želi „nevidljivi regime change“ (kao u Venezueli) i onih koji se stvarno žele boriti do kraja.

Trump i Izrael očito su računali na brz pad. Očekivali su obojenu revoluciju ili brzi truli kompromis: Iran naizgled ostaje isti, ali potpisuje trgovinske sporazume, otvara vrata lihvarima i gasi otpor. Umjesto toga – iznenađenje. Iran se drži već četiri tjedna. Zato je dosad „ubijeno“ preko 70 visokih dužnosnika, uključujući ajatolaha Alija Khameneija. Svi oni, prema alternativnim analizama, nisu mrtvi – samo su tiho sklonjeni na sigurno pod drugim identitetima. Isto vrijedi i za novog ajatolaha Mojtabu Khameneija: već preko četiri tjedna nije viđen u javnosti. Nema govora, nema slike, nema videa. „Ranjen“ je, kažu Izrael i SAD. Ili je, jednostavno, već na sigurnom s ocem.

U prilog tezi o sabotaži stižu dva nova svjedočanstva.

Prvo – Paul Craig Roberts, jedan od najiskusnijih kritičara globalizacije. U svom najnovijem tekstu piše da Iran, iako pruža dobar otpor, čini fatalne greške jer njegovi čelnici „ne shvaćaju situaciju“. Navodi dva primjera:

  • Mohsen Rezaee, bivši zapovjednik Revolucionarne garde, tvrdi da je američko prisustvo u Perzijskom zaljevu posljednjih 50 godina glavni uzrok nesigurnosti i da je dovoljno da se SAD povuku pa da sve bude u redu. Roberts: „Pogrešno. Američke baze služe samo Izraelu. Pravi uzrok je cionistička agenda Velikog Izraela.“
  • Predsjednik Masoud Pezeshkian kaže da je jedini način završetka rata da se priznaju iranska prava, plate reparacije i daju garancije da agresije više neće biti. Roberts: „To bi samo donijelo pauzu. Izrael nikad neće odustati od Velikog Izraela. Iran ili će nestati, ili će Izrael nestati. Treće nema.“

Roberts zaključuje: Iran je već dvaput prevaren dok su trajali pregovori sa SAD-om. Nikad nije preuzeo inicijativu, nikad nije iskoristio stratešku prednost. Čeka da ga napadnu.

Drugo svjedočanstvo još je ubojitije – dolazi iznutra. Sin predsjednika Pezeshkiana, Yousef Pezeshkian (44-godišnji savjetnik oca), na Telegramu vodi ratni dnevnik. New York Times (i Index.hr) prenose dijelove. Dok Iran trpi udare, sin predsjednika piše:

  • „Neke političare hvata panika.“
  • „Najveće neslaganje u vrhu: koliko dugo se trebamo boriti? Zauvijek? Dok Izrael ne bude uništen? Ili dok Iran ne bude u ruševinama?“
  • „Ljudi nam pišu da se predamo i vratimo vlast narodu.“
  • „Tužno je što moramo napadati američke baze u prijateljskim arapskim zemljama.“
  • I kruna: „Moj dojam je da je ova nesreća posljedica našeg vlastitog ponašanja. Možda će naše iskupljenje biti suze i traženje oprosta.“

Dok mu se zemlja brani od agresije, sin predsjednika optužuje vlastitu državu da je sama kriva za rat. To više nije defetizam – to je otvorena verbalna sabotaža. Konzervativci i vojni zapovjednici već su bijesni na predsjednikovu ispriku arapskim državama; sada sin još pojačava demoralizaciju.

Ako je Rezaee namjerno skretao pažnju s Izraela na SAD, ako Pezeshkian i njegov sin igraju ulogu „naivnih“ koji traže kompromise i reparacije, onda Robertsova kritika nije kritika neznanja – već kritika namjerne sabotaže. Peta kolona unutar iranskog vrha želi truli mir, nevidljivi regime change i spas za sebe. Stvarni suverenisti žele borbu do kraja.

Zato se kazalište nastavlja: „ubojstva“ se događaju s preciznošću kompjuterske igrice, a istovremeno se iznutra širi panika, defetizam i pozivi na predaju. Iran je u ratu na dva fronta – vanjskom i unutarnjem.

Pitanje koje visi nad cijelim Bliskim istokom glasi: hoće li peta kolona uspjeti slomiti otpor iznutra prije nego što vanjski neprijatelj slomi Iran? Ili će se napokon pojaviti netko tko će reći „popu pop, a bobu bob“ i preuzeti inicijativu?

Kazalište se nastavlja. Ali ovaj put publika počinje vidjeti konce.

Foto naslovnice: web screenshot

Svidio vam se članak? Trebamo i vašu pomoć da nastavimo iznositi istinu!
VEZANO

najnovije