NaslovnicaWake upTek slučajna energetska kriza ili već viđeni obrazac iz vremena covida?

Tek slučajna energetska kriza ili već viđeni obrazac iz vremena covida?

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net

Put u novi sustav

U posljednje vrijeme teško je ne primijetiti koliko su poruke koje dolaze iz različitih država – još jednom gotovo identične. Upozorenja na nestašice energenata, najave rasta cijena, preporuke za smanjenje potrošnje i povratak rada od kuće pojavljuju se istovremeno, u gotovo istom obliku, bez obzira radi li se o Hrvatskoj, Sloveniji ili ostatku Europe.

Takva sinkroniziranost neodoljivo podsjeća na razdoblje „pandemije“ covida, kada su se odluke donosile paralelno, a komunikacija prema građanima slijedila isti obrazac: prvo upozorenje, zatim pojačavanje zabrinutosti, pa na kraju prihvaćanje mjera koje su još donedavno bile nezamislive.

Danas se, čini se, ponovno aktivira isti mehanizam – samo s drugim formalnim povodom – eskalacijom napetosti na Bliskom istoku.

U Hrvatskoj se to jasno vidi na primjeru goriva. Dovoljna je najava poskupljenja i već sljedeći dan nastaju redovi na benzinskim postajama. Ljudi pune spremnike „za svaki slučaj“, stvarajući privid nestašice i dodatno pojačavajući pritisak na sustav. Slika podsjeća na početak „pandemije“, kada su police s osnovnim potrepštinama – poput toaletnog papira – ostajale prazne, ne zbog stvarnog nedostatka, nego zbog kolektivne reakcije straha.

Slični obrasci pojavljuju se i u regiji. U Sloveniji su ograničenja točenja goriva dodatno pojačala osjećaj da resursa nema dovoljno. U pograničnim područjima Hrvatske svjedočili smo dolascima vozača iz susjednih zemalja koji traže povoljnije ili dostupnije gorivo, čime se stvara dodatni pritisak i osjećaj nesigurnosti.

No najosjetljiviji udar događa se tamo gdje se najmanje vidi – u proizvodnji hrane. Problemi s plavim dizelom i otežana opskrba poljoprivrednika nisu samo logistički izazov; oni su signal da bi energetska kriza vrlo brzo mogla prijeći u pitanje prehrambene stabilnosti. Kada gorivo postane neizvjesno, sve ostalo postaje lančano ugroženo.

U takvom kontekstu sve češće se ponovno spominju mjere koje zadiru u svakodnevni život: ograničenja kretanja, racionalizacija potrošnje, rad od kuće. Ono što se nekad uvodilo kao privremeno rješenje, sada se sve otvorenije predstavlja kao novi standard.

I upravo tu dolazimo do ključne točke – radi se o procesu u kojem se kriza koristi kao alat za ubrzavanje već započetih promjena, pri čemu postaje sve očiglednije da svaka nova kriza dolazi s već spremnim rješenjima. Digitalizacija, veća kontrola potrošnje, centralizirano upravljanje resursima i promjena načina rada nisu ideje koje nastaju preko noći – one već dugo postoje, ali u kriznim trenucima dobivaju legitimitet i ubrzanje, čime se smanjuje vjerojatnost javljanja većeg otpora.

Upravo zato su ovi ponavljajući obrasci – najava, strah, reakcija, prilagodba – više od slučajnosti. Sinkronizacija mjera, način komunikacije i psihološki učinak na građane stvaraju dojam da se društvo postupno navikava na novi model funkcioniranja – model u kojem su ograničenja i prilagodbe normalizirani.

Strah pritom igra ključnu ulogu. Kao i u vrijeme covida, nije nužno da nestašica bude stvarna da bi njezine posljedice bile stvarne. Dovoljno je uvjerenje da „nešto“ dolazi – i sustav se počinje ponašati kao da je to „nešto“ već tu.

No, ključna razlika ovaj put je u tome što se sada ne mijenjaju samo kratkoročne navike kao u slučaju „pandemije“, nego se postupno redefinira i kompletni način života. Kriza tako prestaje biti samo problem koji treba riješiti i postaje okvir unutar kojeg se uvode promjene koje će dugoročno ostati. A kada one jednom postanu svakodnevica, pitanje više nije hoće li sustav biti drugačiji – nego koliko brzo smo se na njega navikli.

Foto naslovnice: web screenshot

Svidio vam se članak? Trebamo i vašu pomoć da nastavimo iznositi istinu!

2 KOMENTARI

  1. pitanje je koliko je tu zaista “energetska kriza”, zbog rata u Iranu i zatvaranja Hormuškog prolaza, a koliko je sve to umjetno napuhano kazalište? Tojest, koliko se rat u Iranu, koristi sada da se problem još više napuše, uveliča i inscenira da bi se predstavila kao nekakva “energetska kriza”?

    U Austriji, već pokušavajau inscenirati neku “energetsku krizu”-koja bi poslužila opet za ograničenje građanskih prava.
    Pa tako su tamo sad zasad, predložili uvođenje slobodnih dana bez vožnje auta (toliko i toliko dana u tjednu u kojima bi bilo svima zabranjeno voziti auto) i ograničenje brzine na auto cestama, za “kočnicu za potrošnju goriva”

    tkp.at/2026/03/23/propaganda-fuer-energie-lockdown-in-oesterreich/

    Nakon zatvaranja Hormuškog tjesnaca, cijene nafte su odmah drastično skočile, i nakon što su Iran, SAD, i Izrael međusobno gađali razna energetska i plinska postrojenja. Tojest , SAD i Izrael su gađali iranska postrojenja, a Iran je gađao ona u S.Arabiji, Bahreinu, Kataru i UAE-u. (u kojega je inače jučer doputovao Vučić i dao srdačnu podršku cionističkim namjesnicima, vladjućim emirima UAE-a).
    Da li je to međusobo uništavanje energestkih postrojenja možda namjerno?

    Bilo kako bilo, u zapadnim mainstream medijima se već govori o najvećoj energetskoj krizi u zadnjih nekoliko desetljeća,pa čak i o mogućoj “krizi gladi”.Ako bi se poznatom lančanom reakcijom: poskupljenje nafte→posklupljenje životnih namirirnica→problemi u opskrbi→prekid lanaca opksrbe→inflacija→nestašice, zaista došlo do tolikih nestašica za izazivnje “krize gladi”.
    Cijelu ovu lančanu reakciju imali smo već u plandemiji i djelimčno nakon početka rata u Ukrajini, a ako bi sada opet došlo do nje, ona bi bila još gora. Inače, niti prosječna inflacija, niti prosječne cijene životnih namirnica u europskim zemljama, nisu se vratile na onaj neki “normalni” nivo od prije početka plandemije iz godine 2019. Niti u onim ekonomsko najboljim državama EU-a.

    Trump je danas objavio da odgađa ultimatum Iranu na 5 dana. Ultimatum koji je bio postavio na 48 sati, da Iran otvori Hormuški tjesnac. Jer, kaže Trump, Iran je pokazao dobru volju za pregovore.
    Ali iz Irana su odmah demantirli, da oni uopće nisu pregovarali

    Očito je Trump sve više u škripcu, što se odavno šuška iza kulisa, da bi on prekinuo i povukao sudjelovanje američle vojske u napadima na iran, ali ga naravno drže na uzici, Netanjahu, židovski milijarderi u SAD-u, i Habad Ljubavič,-kojem pripadaju i Trumpov zet, i 2 glavna Trumpova pazitelja i njegovoj vladi, koji paze na psića Trumpa: Steven Witkoff i Howard Lutnick

    Ali nakon što je Trump objavio da odgađa tj, produžuje ultimatum Iranu na 5 dana, cijene nafte su odmah drastično pale.

  2. Update o Iranu…

    Kao što sam u ranijim komentarima rekao, nitko to zaista ne zna, kakva je situacija u samom Iranu, ponajviše kakva je situacija u iranskom političkom i vojnom vrhu, tj.kakav je odnos snaga. Možemo samo nagađati.
    Možda se u samom vrhu odvija neki sukob između pro-cionističkih petokolonaških snaga, koje bi i sada možda željele napravit neki truli kompromnis sa Trumpom i Izraelom, neki “nevidljivi regime change”(slično kao u Venecueli) i pristati na nekakve odnose sa SAD-om i Izraelom, ono da izgleda kao da se ništa nije promjenilo (kao i u Venecueli, nakon sklanjanja Madura) i nekih stvarnih suverenističkih snaga Irana, koji se zaista svim sredstvima žele suprostaviti izraeslkoj agresiji i ne žele pristati na takve kompromise.

    Zato su očito i Trump i njegovi gospodari iz Izraela bili iznenađeni otporom iz Irana. Jer su možda računali da će Iran pasti odmah nakon prvih nekoliko dana, da će doći do “obojene revolucije” i ili brzog trulog kompromisa, “nevidljivog regime change” kao u Vecenueli.Ono, kada je nakon inscenirane “otmice” Madura, naizgled sve ostalo isto u venecueli,Madurov režim ostao na vlasti-ali je nova predsjednica uspostavila odmah trgovinske odnose sa SAD-om, ili bolje rečeno sa poznatim lihvarima.

    Da su bezbrojna “ubojstva” dosada ukupno bizu 70 iranskih političkih i vojnih dužnosnika, među njima i ajatolaha Hamenija i još nekoliko većih imena, inscenirano kazalište, u to sam siguran. I da su oni tiho sklonjeni na sigurno pod drugim identiteom.
    I da i ajatolhaiov sin, novi ajatolah Modžtaba Hamenei, pripada toj družini, i da je i on dosada vjerovatno utekao, tojest sklonjen je na sigurno,. Samo još to nisu javno objavili, Ali, M. Hamenei se nije pojavio u javnosti,. evo već preko 4 tjedna, od početka napada na Iran. Nagađa se da je kofol ranjen. Sa iranske strane nema nikakvih priopćenja, sad zasada.

    U prilog moje teze, dva nova priloga:

    uncutnews.ch/entweder-iran-oder-israel-muss-verschwinden/

    Paul Craig Roberts, jedan od najpoznatijih alternativnih autora i kritičara globalizacije, nedavno je u svom članku rekao, – da Iran iako pruža dobar otpor, pravi greške i da iranski čelnici ne shvataju situaciju i da to može koštati Irana.
    Roberts navodi 2 iranska čelnika i njihove izjave. Mohsena Rezaeea i predsjednika Pezeškiana.

    Mohsen Rezaee, bivši zapovjednik Islamske revolucionarne garde rekao je da je prisusutvo SAD-a u Perzijskom zaljevu u zadnjih 50 godina glavni uzrok nesigurnosti i da je uvjet za kraj rat povlačenje SAD-a iz Perzijskog zaljeva.
    Roberts kaže,da Rezaee ne razumije situaciju. Nije američko prisustvo u zaljevu uzrok za nesigurnost, jer američke baze su samo u službi Izraela. Stvarni uzrok je cionistička agenda Velikog Izraela. I da povlačenjem SAD-a i ize te regije, ne bi nestala cionistička agenda Velikog Izraela
    Predsjednik Pezešikan rekao je da je jedini način ookončanja rata, da se priznaju iranska legitima prava, plate ratne reparacije Iranu i daju čvrste garancije da nećeviše biti budućih agresija. I Pezeškian ne razmuije situaciju i sasvim pogrešno procjenjuje -kaže Roberts. To bi samo dovelo do pauze u ratu, ali jedini način da ga se stvarno okonča je da se Izrael odrekne agende Velikog Izraela, a on to neče učiniti.
    U cionističku agendu Velikog Izraela, ne uklapa se postojanaje muslimanskog Irana, i ako se ta agenda ne zaustavi, Iranu nema drugog izbora, već da se bori do kraja, -ili do vlastite propasti,ili do propasti Izraela. Ili će nestati Irana,ili će nestati Izraela,kaže Roberts. Iran je 2 puta prevaren, dok su još trajali pegovori sa SAD-om, napadnut je 2x, (lani i sada) i Iran nikada nije sam preuzeo inicjativu,nikada nije koristio stratešku prednost, već bi čekao i tako skoro da je uputio poziv da ga napadnu- To ukazuje na to, da Iran ne razumije tu agendu (Izraela). I ako Iran ne postane pametniji, izlaže se opasnosti, da ga opet navuku na neki besmisleni sporazum- kaže Roberts.-
    ——-
    Međutim 87-godišnji iskusni Roberts, – vjerovatno zna,ali neće javno da kaže, da se tu ne radi o neznanju i nerazumjevanju situacije. Vjerovatno on zna da Iran,. tj osobe koje ga vode, ne mogu biti tolike neznalice, da ne shvataju stvarnu cionističku agednu.

    Već, ovo potvrđuje, ove dvije navedene izjave, Rezaeea i predsjednika Pezeškiana, da se tu radi, po mom uvjerenju, o namjernom skretanju, namjernom muljanju, da ne kažem namjernom sabotiranju.
    Izjava toga Rezaee je, po meni, namjerno skretanje pažnje sa Izraela, i staro otrcano trolanje, upiranje prstom, na SAD-a i lažnu geopolitiku.Ma eto samo da se SAD povuče iz Perzijskog saljeva i sve bi bilo u redu. Nije Rezaee toliko glup da ne zna tko zaista vuče konce i iza svih nevolja na Bliskom istoku i iza cijele drčave SAD. Čak to sada otvoreno govore i geopolitički analitičari kao Douglas McGregor,koji su ranije također uporno guslili to geopolitičko o američkoj hegemoniji, sada čak i oni kažu da cionistilčki milajarderi i Izrael vladaju sa SAD-om. A dakle ovaj Rezaee još trolaa tu staru priču

    O Pezeškianu sam već spominjao, da od njegova izbora za predsjednika postoje glasine, da je izraelski igrač. Sumnju u to podgrijalo je njegovo izvinjenje Saudijskoj Arabiji, Bahreinu ,Kataru i UAE-u , a sada i ovo da tako naizgled naivno mišljenje da treba
    priznati pravo Iranu, platiti reparacije itd… Dakle, dok u samom SAD-u, Tucker Carlson i sada svi drugi otvoreno govore da su Izraeal i cionisti šefovi SAD-u, Pezeškian izbjegava reći popu pop a bobu bob, i on trola

    A u sve to se uklapa i ono što na telegramu objavljuje , Yousef Pezeškian sin predsjednika Pezeškiana.
    Članak o tome je nedavno objavljen na Indexu, a Index, prneosi iz New York Timesa. Vjerovatno najžidovskijeg američkog medija, od svih mnogih tradicionalno židovskih medija u SAD-u,.

    index.hr/vijesti/clanak/sin-iranskog-predsjednika-vodi-dnevnik-nakon-19-dana-rata-konacno-sam-se-slomio/2773829.aspx

    odlomak iz tog članka:

    “…DOK SE IRAN nalazi u četvrtom tjednu rata sa Sjedinjenim Državama i Izraelom, sin iranskog predsjednika na internetu objavljuje ratni dnevnik. U njemu Yousef Pezeshkian, 44-godišnji savjetnik svog oca, nudi rijetku mješavinu osobnih anegdota i uvida iza kulisa u vrijeme dok izraelski i američki udari eliminiraju iranske vođe jednog po jednog, piše New York Times.

    “Neki političari paničare”

    Dok iranski čelnici u javnim izjavama pokazuju prkos, mlađi Pezeshkian piše o strahu koji se krije ispod te fasade dok vođe postaju mete i ginu u izraelskim bombardiranjima. “Mislim da neke političare hvata panika”, napisao je šestog dana rata, početkom ožujka. “Narod je jači i otporniji od naših stručnjaka i političkih vođa. Moramo se stalno podsjećati da će poraz doći samo onda kada se osjetimo poraženima.”

    Pezeshkian je opisao i sastanak s vladinim dužnosnicima u prvom tjednu rata na kojem su isplivala neslaganja oko strategije. “Naše najveće ozbiljno neslaganje tiče se pitanja: Koliko dugo se trebamo boriti?” napisao je. “Zauvijek? Dok Izrael ne bude uništen, a Amerika se ne povuče? Dok Iran ne bude u potpunim ruševinama i dok se ne predamo? Moramo proučiti različite scenarije.”

    Spomenuo je i da neprestano prima poruke o ratu, ne samo od prijatelja i poznanika, već i od stranaca. Povremeno, kaže, “poruke nas pozivaju da se predamo i vratimo vlast narodu”, ideju koju je odbacio kao “neupućenu i iluzornu”.

    Ipak, izrazio je zabrinutost da bi se iranski napadi na arapske zemlje u znak odmazde mogli obiti o glavu. “Tako je tužno što, da bismo se obranili, moramo napadati američke baze u prijateljskim zemljama”, napisao je. “Ne znam hoće li razumjeti našu situaciju ili ne.”

    Žestoko je branio svog oca jer se 7. ožujka u videoporuci ispričao arapskim zemljama zbog napada i rekao da će oni prestati. Konzervativci i vojni zapovjednici bijesno su reagirali na ispriku, a predsjednikovo obećanje o zaustavljanju napada povučeno je u roku od nekoliko sati.

    “Ispričati se susjedima je etička, a ne pravna dužnost”, napisao je mlađi Pezeshkian, dodavši da ljudi koji žive u arapskim zemljama Perzijskog zaljeva nisu krivi i da im je rat preokrenuo živote…”

    Jedne večeri, pitajući se što budućnost donosi njegovoj voljenoj zemlji, okrenuo se Kuranu. Podijelio je svoje tumačenje jednog stiha koji je pročitao: “Moj je dojam da je nesreća s kojom se sada borimo posljedica našeg vlastitog ponašanja. Možda će naše iskupljenje biti suze i traženje oprosta.”
    ________

    ovo nekakvo cmizdrenje i pseudo filozofiranje i to od strane sina predsjednika države je čista demoraliazcija i defetizam, da ne kažem, otvorena verbalna sabotaža odbrane vlastite države.
    Dok mu se zemlja nalazi pod brutalnom agresijom, on piše da su iranski političari u panici (gle čuda, isto što su nedavno tvrdili i iz Mosada i izraelskog vrha u članku Wall Street Journala), on piše o neslaganju u vojnom vrhu, “koliko ćemo se boriti?” (zar to nije odvavnje povjerljivih informacija?), piše o tome da mu se navodno javljaju ljudi, koji mu predlažu da se “predaju i vrate vlast narodu”(Netanjahu vjerovatno igra srce od radosti kada to čita).-i kao šlag na tortu je ovo:
    “Moj je dojam da je nesreća s kojom se sada borimo posljedica našeg vlastitog ponašanja. Možda će naše iskupljenje biti suze i traženje oprosta.”
    Dakle, predsjednikov sin faktički optužuje vlastitu zemlju za rat, da je Iran kriv za to što je napadnut. Što graniči sa veleizdajom. Nevjerovatno.
    I ako je to zaista tako, da Iran ima ovakvog predsjednika i ovakog mu sina, koji faktički sabotiraju odbranu vlastite zemlje–onda nije čudo, to što je Iran, kako je to kritički rekao Paul Craig Roberts tako naivan i pasivan, i nikad nije preuzeo inicijativu i pogrešno procjenjuje situaciju.

VEZANO

najnovije