Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Jačanje osjećaja nesigurnosti
Europska komisija nedavno je pozvala na stvaranje strateških zaliha hrane, lijekova, generatora i sirovina kako bi se „Unija pripremila za potencijalne prijetnje poput pandemija, vojnih invazija ili prirodnih katastrofa“. Ovaj prijedlog, predstavljen kao mjera opreza, zapravo potpuno otkriva agendu globalističke mafije koja upravlja i Europskom unijom. Umjesto da promiču stabilnost i sigurnost, ove strukture moći služe za širenje straha, kontrolu građana i dodatnu centralizaciju. Postoji li kritična masa koja bi počela postavljati vrlo konkretna pitanja vođama ovog bloka europskih zemalja o smjeru u kojem nas vode i pokrenula otpor.
Sijanje straha kao alat kontrole
Strategija Europske komisije, koju je iznijela „povjerenica za upravljanje krizama“ alžirskog porijekla – Hadja Lahbib, naglašava prijetnje poput hibridnih napada, nestanaka struje, ekstremnih vremenskih uvjeta i širenja bolesti. Poruka je jasna: građani moraju biti u stalnom stanju pripravnosti, spremni za krizu koja može doći svakog trenutka. Ovakav manipulativan diskurs podsjeća na taktike korištene tijekom plandemije koronavirusa, kada je strah od bolesti iskorišten za uvođenje strogih mjera, ograničavanje sloboda i povećanje nadzora nad građanima. Ni sada nije ništa drugačije, a spomenute prijetnje i opasnosti su realne koliko i želje za kaosom onih koji ih uzrokuju ali u isto vrijeme i upozoravaju na njih.
Sustav nadzora otpadnih voda, opisan kao “radar za rano upozoravanje” za zarazne bolesti, još je jedan primjer kako se tehnologija koristi za produbljivanje kontrole. Pod izgovorom javnog zdravlja, ovakvi sustavi omogućuju prikupljanje osjetljivih podataka o građanima, često bez njihova znanja ili pristanka. Pitanje je: gdje je granica između zaštite i totalnog nadzora? I zašto se toliko inzistira na pripremi za katastrofe, dok se istovremeno ignoriraju stvarni problemi poput ekonomske nestabilnosti, energetske ovisnosti ili gubitka povjerenja građana u institucije?
Kamo nas vode?
Politike poput ovih predstavljaju se kao „reakcija na potencijalne krize“, ali iza svega stoji dublja agenda globalističke mafije koja teži centralizaciji moći i slabljenju nacionalnog suvereniteta. Stvaranje centraliziranih centara za nabavu kritičnih sirovina i povećanje proračuna za zajmove pod kontrolom Europske investicijske banke pokazuje težnju ka većoj kontroli nad gospodarstvom i resursima. Umjesto da se države članice ohrabruju na samostalnost i razvoj vlastitih kapaciteta, one se guraju u dodatnu ovisnost o birokratskim strukturama EU-a. Ova centralizacija ne samo da slabi nacionalne vlade, već i smanjuje sposobnost zajednica da se samostalno nose s krizama.
Preporuka građanima da osiguraju zalihe za 72 sata preživljavanja u slučaju vojnog napada ili prirodne katastrofe dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti. Umjesto da se promiče otpornost zajednica kroz obrazovanje, decentraliziranu infrastrukturu i gospodarsku stabilnost, građani se potiču na individualnu borbu za preživljavanje. Teško da se ovo može klasificirati samo kao neodgovorno ponašanje, već se očito radi o strateškom potezu globalističke mafije koja želi raspršiti kolektivnu snagu i usmjeriti pažnju na preživljavanje umjesto na otpor sistemu.
Možemo li se oduprijeti?
Kao svjesni ljudi, imamo mogućnost i odgovornost da se odupremo ovakvim politikama. Prvi korak je prepoznavanje namjernog sijanja straha kao alata manipulacije. Umjesto da podlegnemo panici, važno je kritički analizirati sve informacije i propitivati motive iza ovakvih strategija. Zašto se toliko inzistira na pripremi za katastrofe, dok se istovremeno zanemaruju strukturni problemi poput inflacije, energetske krize ili gubitka poljoprivredne samodostatnosti?
Drugi korak je jačanje lokalnih zajednica. Umjesto oslanjanja na centralizirane sustave, građani moraju raditi na izgradnji mreža uzajamne podrške, razmjeni znanja i resursa odvojenih od vladinih politika, te promicanju samodostatnosti. Lokalna mala poljoprivreda, obnovljivi izvori energije i obrazovanje o praktičnim vještinama ključni su za otpor i otpornost.
Također, iako to mnogi vide kao uzaludan čin, važno je neprestano vršiti pritisak na vladu i institucije i od njih zahtijevati transparentnost i ukidanje politika koje ugrožavaju slobode. Davanje podrške političkim akterima koji promiču suverenitet, slobodu i decentralizaciju, umjesto onih koji slijepo slijede globalističke agende, može se pokazati kao dobar početni korak, ali treba imati na umu da se i oni vrlo brzo mogu pokazati kao „trule jabuke“. U svakom slučaj, bilo koja akcija koja odaje snažnu poruku da ne pristajemo na život u stalnom strahu i kontroli, dobro je došao. Pokrenite se!
Provjeri/slobodnadalmacija.hr
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
