Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_hr i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_hr
Nastavljamo priču i slijedimo narativ postavljen u članku Koliko Hrvata bi se momentalno preselilo u OVU državu?, u kojem čitateljima, a prije svega intelektualcima i misliocima, te svim poštenim ljudima predstavljam ideju, tzv. “blueprint”, za jedan bolji život cijele nacije, a koja počiva na ideji poštenog i zdravog novca.
U prošlom smo članku (Besmisao novca, kamata i prekomjernog bogaćenja) ustanovili osnovnu “mehaniku” djelovanja suvremenog novca. U današnjem ćemo članku razraditi strahovite posljedice koje tzv. “dužnički” novac nameće tvrtkama i ljudima, građanima i stanovnicima Hrvatske, Europe i svijeta.
Komercijalne banke su jedine institucije koje proizvode novac i plasiraju ga na tržište novca. Novac nastaje izdajom (plasiranjem) bankovnih kredita, a sa tržišta novca nestaje, povlači se, kako zajmoprimci vraćaju te kredite. Komercijalne banke direktno utječu na to koje grane gospodarstva će se u nekoj državi razvijati, a koje se neće razvijati i posljedično se ugasiti.
Količina novca na tržištu novca drastično se poveća kada banke počnu plasirati abnormalno mnogo kredita pod “ugodnim” uvjetima za zajmoprimce. A tvrtke kao tvrtke, ljudi kao ljudi – pomame se i žele “rasti”. Tvrtka A se želi proširiti na strana tržišta, tvrtka B želi raširiti asortiman proizvodnje, građanin A želi kupiti stan, a građanin B novi automobil. I tako redom. Svi nešto sanjaju (tvrtke i građani), svi nešto žele, svi žele biti veći, važniji i cjenjeniji. A pritom im zdušno pomaže marketing, koji ih uvjerava da baš sutra moraju nabaviti novi iPhone, da ih nitko neće cijeniti ukoliko svoju Kiu ne zamijene BMW-om, ukoliko umjesto milijun televizora godišnje ne počnu proizvoditi dva milijuna. I tako dalje, i tako bliže.
To je razdoblje tzv. “obilja”. Svi su veseli i sretni, jer eto mogu nabaviti nove “igračke” ili postati veći i važniji “igrači” u gospodarstvu. Ego raste preko svih granica. Iako, sad nam je to već jasno, nema tzv. “ugodnih” kredita i uvjeta za zajmoprimce. Tako nešto ne postoji. Svi su krediti neugodni, zapravo ubitačni, a to smo ustanovili u prethodnom članku. Ljude se “navlači” u vjerovanje da je gospodarstvo, eto “krenulo”, tržište se “stabiliziralo”, atmosfera je “ugodna”, itd. – opet priče za malu djecu. A (većina) ljudi i jesu mala djeca, bez obzira u kojem društvenom “sloju” se kreću: direktori i menadžeri, vođe i šefovi, ravnatelji i predstojnici, prodavačice i čistačice, taksisti i picajoli, itd.
Tu dolazimo do vrlo važne spoznaje. Nisu (baš) samo banke krive što nam je tako kako nam je. Banke doduše plasiraju kredite, ali ukoliko bi ljudi i tvrtke bili racionalni – ne bi baš svi pohitali “iskoristiti” te tzv. “ugodne” kredite. Ukoliko bi ljudi odbili, barem dio njih, te kredite – onda bi manje novca bilo plasirano na tržište novca. Ljudska pohlepa je druga strana medalje i te paklene jednadžbe Novac = Dug.
Ali sa porastom “glavničkog” novca tih “ultra-ugodnih” kredita raste i količina “kamatnog” novca. Jer kada je na tržištu novca naprosto “previše” novca – tada počinju problemi. Svi su zakreditirani do grla i onda vrag dolazi po naplatu. Naime, sa više novca u opticaju od “optimalne” količine, trka za “glavničkim” novcem svih zajmoprimaca postaje sve oštrija, sve beskrupuloznija, sve smrtonosnija. To postaje maraton, ali ne maraton na 42 kilometra. To postaje maraton na 420 kilometara, pa 4.200 kilometara, pa … – i mnogi na tom maratonu “ispadnu”. Ne uspiju ga istrčati. Sruše se negdje usput, u kakvom “jarku”, iscrpljeni, izmoždeni, polumrtvi.
A pošto ti koji “ispadnu” iz te trke više ne mogu vraćati svoje kredite – mora ih vratiti netko drugi.
Banka doduše “naplati” onaj vaš stan od 150.000 €, ali ne u tom iznosu. Banka daje stan na dražbu i želi ga što prije unovčiti. Pa ne može banka čekati godinu ili dvije da naiđe neka budala, koja će za taj stan dati 175 ili 200 tisuća eura. A ne, ne. Banka će ga na dražbi prodati za 100.000 €, a ostatak / razliku od 50.000 € novca, koji se (djelomično) još uvijek nalazi na tržištu novca – morati će vratiti netko drugi.
A kad banke pretjeraju, kad tvrtke pretjeraju, kad građani pretjeraju – tada počinje kontrakcija: stiskanje, sužavanje, smanjivanje, nazovite to kako god hoćete. Banke vide da je vrag odnio šalu i “besramno” prekinu izdavanje kredita. A kako pojedini “spretniji” zajmoprimci još uvijek vraćaju svoje kredite, količina novca na tržištu se smanjuje (dolazi na “uništenje”) – pa tako borba za “ostatke” postaje sve brutalnija među onim manje “spretnima”.
Tada stupaju na scenu premijeri, ministri gospodarstva, tzv. “ekonomski stručnjaci” i drugi “pametnjakovići” koji onda “raji” objašnjavaju što se i zašto dešava, te kako će oni sad to riješiti – jer su pronašli magičnu formulu. A lažu svi od reda. Besramno lažu. Neki zato što im je rečeno što da kažu, a da pojma nemaju o čemu bulazne, jer su i sami neka vrsta “političara sitnog zuba”. Neki pak znaju o čemu se radi, iako su u debeloj manjini – pa lažu ljude gledajući ih u oči, preko TV ekrana – bez trunke srama, bez trunke sućuti, bez trunke čovječnosti.
Još malo o tzv. “glavničkom” novcu. Multimijarderi imaju silne milijarde onog “zdravog”, tzv. “glavničkog” novca. Samim tim oduzimaju mogućnost vraćanja tzv. “dugova” svim ostalim zajmoprimcima ispod sebe. Multimilijuneri imaju silne milijune onog “zdravog”, tzv. “glavničkog” novca. Samim tim oduzimaju mogućnost vraćanja tzv. “dugova” svim ostalim zajmoprimcima ispod sebe. A pošto multimilijunera ima kudikamo više od multimilijardera – taj se kumulativni iznos ne može i ne smije zanemariti. Svi oni koji imaju na stotine tisuća onog “zdravog”, tzv. “glavničkog” novca oduzimaju mogućnost vraćanja tzv. “dugova” svim ostalim zajmoprimcima ispod sebe. I tako ta hijerarhija, ta piramida “užasa” napreduje dok ne stigne do onih, koji na svojim bankovnim računima imaju samo svoju zadnju plaću.
Dakle, postoji hrpa “glavničkog” novca koji je “parkiran” i samim time nije u “opticaju”. A nužno je potreban svim zajmoprimcima – da vrate barem dio svojih tzv. “dugovanja” bankama. Premijeri, vlade, ministri i ini “stručnjaci” mažu ljudima oči i pričaju im pričice, te im, što neposredno, što posredno serviraju pričice o nekakvim “četnicima” i “ustašama” – jer bijes naroda treba nekako kanalizirati i odvratiti njihov pogled od srca i jezgre problema – od ovog paklenog sistema dužničkog novca.
Ima jedan lijep izraz u našem narodu za takvo stanje stvari: jebe lud zbunjenog. Jer, ruku na srce, (pre)mnogim premijerima, ministrima i “stručnjacima” uopće nije jasno o čemu se tu zapravo radi. Svi su oni jako dobro plaćeni da to ne razumiju. Pa zar bi se vi trudili razumjeti nešto – kad bi vas netko plaćao, i to jako dobro plaćao – da to “nešto” ne razumijete?
Ovime ćemo polako završiti “raskrinkavanje” postojećeg sistema novca kao duga iliti “dužničkog” novca. Sada bi vam već trebalo biti kristalno jasno da izborom novog premijera, novog predsjednika, novog guvernera Banke Hrvatske, i tako redom – ništa nećete promijeniti. Dok god je taj sistem dužničkog novca u “igri” i dok god taj sistem jaše svog konja, kao jahač apokalipse – ništa se neće i ne može promijeniti.
Što je poanta današnjeg članka? Pa poanta je u tome da svaka ideja o poštenom novcu mora u sebi implicitno i eksplicitno sadržavati slijedeće komponente:
- mora spriječiti institucije kao što su banke da na tržište novca plasiraju “kvaran” novac odnosno novac koji to nije – a to je prije svega “kamatni” novac kakvog danas poznajemo
- mora spriječiti institucije kao što su banke da na tržište novca plasiraju pretjerano mnogo novca
- mora spriječiti institucije kao što su banke da sa tržišta novca “povlače” pretjeranu količinu novca
- mora osigurati da je u svakom trenutku na tržištu novca tzv. “optimalna” količina zdravog novca: ukoliko ga nedostaje (likvidnost) onda ga treba “upumpati”. Ukoliko ga je previše, onda ga treba “povući” s tržišta novca
- mora osigurati ukidanje institucije “kamata”, jer je to rak rana suvremenog sistema novca
- mora spriječiti “takmičarski” duh među zajmoprimcima da s tržišta novca “pokupe” jedini zdravi novac koji postoji, a to je onaj “glavnički” novac – a sve da bi bili u mogućnosti vratiti svoje tzv. “dugove” i kredite.
- baš naprotiv, mora omogućiti suradnju među ljudima i tvrtkama, gdje će svim građanima biti u interesu da svi ljudi oko njih napreduju – jer ih ničim ne ugrožavaju (kao što je situacija danas)
- mora omogućiti zdravi odgoj djece i budućih radnika, a to je moguće samo sa ozbiljnim, racionalnim i odgovornim roditeljima – koji ne “trče” za novcem – pritom zanemarujući svoju djecu
- a ono što je najvažnije – mora spriječiti da ljudi imaju pogrešnu percepciju o novcu. Tu ne mislim na obrazovanje mase ljudi – jer je to nemoguće. Tu prije svega mislim na puno dublji problem odnosa do novca svakog pojedinca. Ljudi moraju prestati doživljavati sebe i svijet oko sebe kroz novac, a posljedično kroz količinu novca kojom oni “raspolažu”. Ljudi moraju početi doživljavati sebe i svijet oko sebe kroz kvalitetu života. Dakle “kvantitet” treba zamijeniti s “kvalitetom”. Ljude treba preusmjeriti da doživljavaju tzv. “blagostanje” kroz novac i količinu novca kojim raspolažu – na doživljavanje “uspjeha” u vidu: zdravog života, bez stresa, ispunjenje njihovih sposobnosti i talenata, kreativnosti, mira i ljubavi.
Možda vi sad mislite da sam ja jedan običan “luzer” i neizlječivi “utopist”. Djelomično ste u pravu, jer ova se moja Ideja ne može i neće implementirati u Hrvatskoj. Niti igdje u Europi. Ova će Ideja uskoro izaći iz hrvatskih okvira i naći plodno tlo, po mojoj skromnoj procjeni – u Africi. Ima neke praiskonske pravde da jedna, zapravo jedina, zaista poštena, zaista pravična ideja – koju je smislio “bijeli” čovjek – krene put svijeta, kao slobodna lastavica – i nađe svoje utočište na “crnom” kontinentu. Koji je platio strahovitu cijenu izrabljivanja i nečovječne eksploatacije. Ovo je moj poklon tom napaćenom kontinentu – gdje je, kao što su nas učili, i počela ljudska civilizacija.
A vi, Hrvati, prvi ste saznali za Ideju. Imate najbolju moguću startnu poziciju – barem što se Ideje tiče. Iako vam “karte” nisu baš naklonjene. Hoćete li je iskoristiti – ovisi o vama. Ja sam samo “glasnik” s planeta Anunaki.
Legenda:
Prvi dio: koncizno, komprimirano predstavljanje Ideje: Koliko Hrvata bi se momentalno preselilo u OVU državu?
Drugi dio: Besmisao novca, kamata i prekomjernog bogaćenja
Treći dio: današnji članak
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
