Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Nastavljamo priču i slijedimo narativ postavljen u članku Koliko Hrvata bi se momentalno preselilo u OVU državu?, u kojem čitateljima, a prije svega intelektualcima i misliocima, te svim poštenim ljudima predstavljam Ideju, tzv. “blueprint”, za jedan bolji život cijele nacije, a koja počiva na ideji poštenog i zdravog novca.
U ovom ćemo nastavku zaključiti sa svim »psiho-tehnološkim« segmentima koji međusobno povezani i zaokruženi predstavljaju »infrastrukturu« Ideje. Matematičku podlogu u obliku igre optimizacije, a zapravo Teorije igara, opisao sam u jednom od prošlih nastavaka. Danas ćemo govoriti o numeričkoj podlozi koja je neophodno potrebna da bi novac u našoj Državi: kao žetone, PPM-e i PPB-e uopće mogli implementirati.
Novac se obično promatra kroz protok vremena. Tako funkcioniraju burze, procjene bruto društvenog produkta (BDP) i slično. Na »x« koordinati obično postavljamo vrijeme, označeno nekim vremenskim jedinicama i mjerama: godinama, mjesecima, danima, a ponekad i nekim manjim jedinicama. Današnje su burze osjetljive na promjene novca u milisekundama.
Na »y« koordinati obično je predstavljena količina novca koja predstavlja neki određeni broj u danom trenutku. Mjere našeg današnjeg novca su valute: euro, dolari, funte, jeni, itd. – dok se u našoj Državi novčana jedinica zove PPM, odnosno PPB. Vrijednosti na burzama klasičnog novca stohastičko rastu i padaju, što ponekad izgleda kao zupci pile.
BDP je obično predstavljen krivuljom koja je više ili manje eksponencijalna. Američki dolar od prije sto godina ne odgovara današnjem dolaru. Apsolutni je broj danas kudikamo veći, dok mu je vrijednost slična onom nekadašnjem. Količina dobara i usluga koja se nekada davno moglo kupiti za 1 dolar, danas košta 100 dolara. Na tržištu novca je bivalo sve više novca – koji je sve manje vrijedio. Tu se redovito pojavljuje termin kao što je inflacija.
Društvo je u svim državama svijeta trebalo sve više i više novaca da funkcionira onako kako je funkcioniralo jučer, prije 10 ili 100 godina. Količina novca na tržištu kretala se eksponencijalno u odnosu na vremensku koordinatu »x«. »Gdje je kraj tom eksponencijalnom rastu« pitaju se ljudi?
Pojavljuju se iznosi novaca koji prije stotinjak godina uopće nisu postojali: milijarde i trilijuni dolara, funti ili eura. Koji je slijedeći element na skali rasta? Pogledajmo malo kako je to do nedavno izgledalo i kako bi moglo izgledati u budućnosti.
Redoslijed s povećanjem za faktor tisuću (10 na 3) je: milijun EUR (10 na 6), milijarda EUR (10 na 9 ili tisuću milijuna), bilijun EUR (10 na 12 ili milijun milijuna), bilijarda EUR (10 na 15), trilijun EUR (10 na 18 ili milijun bilijuna), trilijarda EUR (10 na 21), kvadrilijun EUR (10 na 24). Nezamislivo.
Ideja poštenog novca u Državi bavi se ne samo »poštenjem« novca do svih stanovnika (što je prije psihološka nego matematička disciplina) već i njegovom količinom, te numeričkom skalom. A skala poštenog novca naše hipotetske Države bazira na vrlo jednostavnim numeričkim principima.
U razumijevanje te novčane skale uvest ću vas postupno, uz pomoć analogije, koja će mnogim ljudima biti poznata i razumljiva. Za primjer pogledajmo fotografiju te način na koji su boje predstavljene u digitalnom svijetu: u vašem fotoaparatu ili mobilnom telefonu, na vašem računalu, na Instagramu ili drugim društvenim mrežama.
Sve boje koje ljudi vidimo predstavljene su trima komponentama: crvenom, zelenom i plavom. Otuda izraz i kratica RGB (Red, Green, Blue). Svaki od tri »kanala« boje predstavljen je jednim bajtom (eng. byte) sastavljenim iz 8 bitova. Svaki bajt može poprimiti 2 na 8 vrijednosti, od 0 do 255. Sve zajedno 256 mogućih kombinacija brojeva. Kada broj mogućih vrijednosti tih kanala međusobno pomnožimo – dobijemo ukupan broj mogućih boja, koje predstavljaju »miks« kombinacija: crvene, zelene i plave.
A to priprosto množenje 256 crvenih nijansi x 256 zelenih nijansi x 256 plavih nijansi nam daje 16.777.216 mogućih kombinacija boja, koje su sve međusobno različite. Nešto više od šesnaest milijuna boja koje ljudi mogu razlučiti. Doduše, za razlučivanje 16+ milijuna boja treba itekako oštar vid, ali to u ovom trenutku nije bitno za nastavak naše priče.
Boja predstavljena u RGB »prostoru boja« s kombinacijom crvene, zelene i plave se u fotografskoj »notaciji« zapisuje kao (R,G,B), gdje svaka od varijabli R, G i B predstavlja broj između 0 i 255. Tako zapis (0,0,0) predstavlja apsolutno crnu boju – nema crvene, nema zelene, nema plave – potpuna tama. Boja predstavljena u RGB notaciji (255,255,255) predstavlja apsolutno bijelu boju (sve tri komponentne boje su na maksimalnoj vrijednosti), dok je (127,127,127) »srednje« siva. Boja (64,64,64) je tamno siva, a (192,192,192) predstavlja svijetlo sivu. Sve sive boje, od najtamnije do najsvjetlije, njih 254, predstavljene su istim brojem na sva tri mjesta notacije (R, G, B). Zapis (255,0,0) pak predstavlja žarko crvenu boju, dok zapis (0,255,0) predstavlja žarko zelenu, a zapis (0,0,255) žarko plavu boju.
Pa dobro, kakve sad veze boje imaju s novcem, a pogotovo tzv. »poštenim novcem« u našoj Državi?
Aplikacije za obradu fotografija (npr. Adobe Photoshop kao jedna od najpoznatijih aplikacija na planeti) doduše koristi gore spomenute podatke o svakoj konkretnoj boji – ali u svojim internim izračunima upotrebljava skalu decimalnih vrijednosti od 0 (nula) do jedan (1), a sve zbog toga što je »matematika boja« kudikamo jednostavnija ukoliko upotrebljavamo skalu decimalnih brojeva između 0 i 1, umjesto da Photoshop barata prirodnim brojevima između 0 i 255. A to zato što se decimalni brojevi između 0 i 1 puno lakše zbrajaju, oduzimaju, množe i dijele.
Taj postupak zovemo »normalizacija« nekog raspona brojeva. Na taj način možemo »srednje« sivu boju predstaviti kao tris brojeva (0,5; 0,5; 0,5) ili (½; ½; ½). Svaka od triju boja R, G i B nalazi se na polovici, na pola puta od nule (0) do jedinice (1). Tamno sivu možemo prikazati kao (0,25; 0,25; 0,25) ili (¼; ¼; ¼), što je »četvrtina puta od 0 do 1. A svijetlo sivu kao (0,75; 0,75; 0,75) ili (¾; ¾; ¾), što predstavlja »tri četvrtine puta« od 0 do 1. Žarko crvena je tako predstavljena kao (1,0,0), žarko zelena (0,1,0), a žarko plava kao (0,0,1).
A pošto neki današnji vrlo kvalitetni monitori, specijalizirani za fotografiju, imaju bitno veću »dubinu« boja – taj proces normalizacije je univerzalan. Današnji kvalitetni monitori umjesto 8-bitne dubine upotrebljavaju 10-bitnu dubinu boja, što znači da svaki od tri kanala R, G i B ima na raspolaganju 1024 moguće kombinacije boja (2 na 10). Tako bi apsolutno bijelu boju mogli predstaviti kao tris (1023, 1023, 1023), a žarko crvenu kao (1023, 0, 0). Svih boja koje takav monitor može reproducirati je tako 1.024 crvene komponente x 1.024 zelene komponente x 1.024 plave komponente, što iznosi 1.073.741.824 različitih boja. U grubo je to nešto više od 1 milijarde različitih boja, što je kudikamo više od onih 16+ milijuna boja, koje može prikazati »običan« monitor sa 8-bitnom dubinom boja. A to nas pomalo »podsjeća« na onaj američki dolar od prije sto godina, te ovaj današnji.
Tako dolazimo do fundamentalne istine – s decimalnom skalom (realnih brojeva) od 0 do 1 je moguće predstaviti cijeli spektar boja koje ljudsko oko može vidjeti i razlikovati – bez obzira na dubinu boja – bila ona 8-bitna, 10-bitna, 12-bitna ili pak 100-bitna. Sve što vidimo svojim očima može se numerički, nakon normalizacije, svesti na tri decimalne skale elementarnih boja (crvene, zelene i modre) u rasponu između 0 i 1.
Pa kad to možemo učiniti s bojama – što to ne bi učinili s novcem? Umjesto milijuna, milijarde, bilijuna ili trilijuna nekakvih američkih dolara ili eura, kojima neprestano pada vrijednost, a raste apsolutni broj – mogli bi upotrijebiti tu skalu od 0 do 1, u koju bi »ugurali« sve te vrijednosti.
Nepojmljiva milijarda USD od prije 200 godina bila bi predstavljena brojem 1 na toj skali. Nepojmljivi bilijun USD od prije 70 godina bio bi predstavljena brojem 1 na toj skali. Nepojmljivih 115 trilijuna dolara svjetskog BDP u godini 2025 mogli bi predstaviti brojem 1 na toj skali. I tako redom.
Na toj bi skali najveći broj uvijek bio broj 1, a taj bi predstavljao 100% novaca na tržištu novca naše Države. Drugim riječima, cjelokupni BDP naše hipotetske Države tako predstavlja broj 1, odnosno 100% nekih novčanih jedinica, koje smo već opisali u jednom od prošlih nastavaka: PPM i PPB. Nema potrebe za »inflatornim« numeričkim vrijednostima: milijuna, milijardi, bilijuna, trilijuna, itd.
Cijela naša Država je velika kao broj 1, sastavljena od stotinu postotaka, tisuću promila, milijun PPM-a, milijardu PPB-a, a ukoliko se u budućnosti pojavi potreba – može se uvesti i još manja novčana mjerna jedinica.
Ovime ujedno završavam predstavljanje Ideje. U slijedećem nastavku slijedi zaključna riječ i pad zastora. Ostajte mi zdravo do slijedećeg nastavka.
Legenda:
Prvi dio: komprimirano predstavljanje Ideje: Koliko Hrvata bi se momentalno preselilo u OVU državu?
Drugi dio: Besmisao novca, kamata i prekomjernog bogaćenja
Treći dio: Stravične posljedice tzv. “dužničkog” novca
Četvrti dio: Put do poštenog novca – Individualni kapitalizam
Peti dio: Pošten novac počiva na pojmu kvalitete – prije svega kvalitete ljudi
Šesti dio: Pošten novac je igra optimizacije
Sedmi dio: Klasični novac vs digitalni novac (CBDC) vs pošten novac
Osmi dio: Prihvaćena “znanost” o bankama i novcu
Deveti dio: današnji članak
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
