Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Prošli sam esej zaključio ovako: “Što je veći koncentracioni logor, to je veća vjerojatnost pobune. Ukoliko ga obitavaju slobodno misleći ljudi, svjesni sebe i trenutka”.
Da vidimo što moj asistent ima reći o svijesti. Pitanje ljudske svijesti jedno je od najdubljih i najsloženijih pitanja s kojima se suočava filozofija, psihologija, neuroznanost, pa čak i umjetnost. Definicija joj je nedokučiva u potpunosti, ali možemo je opisati iz različitih kutova.
U svojoj jezgri, ljudska svijest je subjektivni, kvalitativni doživljaj postojanja. To je neprestani “tok” ili “prostor” unutar kojeg se odvijaju naši osjećaji, misli, osjetilni podaci, sjećanja i namjere. Ona je ono što nestaje kada duboko zaspimo pod anestezijom, a vraća se kada se probudimo.
Glavni izazov u definiranju svijesti leži u činjenici da je ona subjektivna. Svatko od nas ima izravan pristup samo vlastitoj svijesti, dok o svijesti drugih možemo zaključivati samo na temelju njihova ponašanja i izjava. Ova subjektivna kvaliteta iskustva naziva se “kvalija” (od eng. qualia). Primjerice, pitanje “Kako je meni biti ti?” ili “Jesmo li svi crvenu boju vidimo na isti način?” upravo dotiče problem kvalije.
Stoga, umjesto jedne konačne definicije, svijest se može shvatiti kao složena mješavina nekoliko temeljnih aspekata. Ona je, prije svega, sama tkanina našeg budnog postojanja, osnovno stanje budnosti i osviještenosti koje nam omogućuje reagiranje na svijet oko nas, za razliku od besvjesnog stanja u komi ili dubokom snu.
U svojoj jezgri, svijest je neiscrpan subjektivni doživljaj, ono neprolazno “nešto što je kao” biti tu i sada – osjetiti peckajuću bol, zadiviti se ljepotom zalaska sunca ili ponovno proživjeti sjećanje iz djetinjstva. Taj unutarnji svijet obogaćuje i sposobnost samorefleksije, gdje svijest postaje predmet sama sebi, omogućujući nam da mislimo o vlastitim mislima, analiziramo svoje osjećaje i razvijemo samosvijest. Sve se to, na kraju, okuplja u onaj neuhvatljivi, a ipak nepobitan osjećaj unutarnjeg sjedišta “Ja”, u čvrst osjećaj osobnog identiteta i uvjerenje da postoji neki središnji “netko” tko je zapravo taj koji sve ovo unutar nas doživljava.
Dakle, na pitanje “što je ljudska svijest?” ne postoji konačan odgovor. Ona je možda najveća preostala misterija ljudskog bića. Možemo je usporediti s morem. Površina su naše jasne misli, osjećaji i osjetila kojih smo svjesni. Dubina je ogroman prostor nesvjesnog, koji utječe na našu svijest, a koji tek djelomično možemo otkriti. Valovi su neprestano kretanje, mijenjanje i protok misli.
Lijepo je to složio Deepseek: apstraktno, neuhvatljivo, pomalo akademski i trunčicu sjetno. Ajmo pokušati nabrojati elemente koji bi nam mogli pomoći pri izgradnji što bolje svijesti za nadolazeća, “krizna vremena”.
Prva dimenzija: kvocijent inteligencije (IQ)
Iz škole i obrazovnog sustava nosimo kvocijent inteligencije kao ultimativnu brojčanu vrijednost nečije sposobnosti snalaženja u svijetu, te rješavanju (složenih) zadataka. Prosjek je 100, a sve što je iznad toga predstavlja nešto dobro, nešto s čime se možemo ponositi. Sve što je ispod “stotke” nije nam baš na “čast”. Je li to baš tako? Postoji li još koja dimenzija našeg uma i naše osobnosti?
Druga dimenzija: Emotivna inteligencija
Emotivna inteligencija je sposobnost prepoznavanja, razumijevanja i upravljanja vlastitim emocijama, kao i prepoznavanja, razumijevanja i utjecaja na emocije drugih ljudi. To nije suprotno
“klasičnoj” inteligenciji (IQ), već je njezin nadopunjavajući aspekt. Čine je vještine kao što su samosvijest, samoregulacija, empatija i društvene vještine. Osoba s visokom emotivnom inteligencijom bolje se nosi s izazovima, gradi kvalitetnije odnose i učinkovitije komunicira.
Prednost emotivne inteligencije je u tome što je prilično neovisna o IQ. Netko može imati problema sa shvaćanjem apstraktnih pojmova u matematici ili općenito znanosti, dok istovremeno ima nevjerojatnu sposobnost shvaćanja drugih ljudi – što je, na kraju krajeva, također apstraktna disciplina.
Treća dimenzija: Kritičko razmišljanje
Kritičko razmišljanje je sposobnost objektivne analize i procjene informacija kako bi se formirao razuman sud. To uključuje propitkivanje pretpostavki, prepoznavanje pristranosti, razmatranje različitih perspektiva i donošenje zaključaka na temelju dokaza i logike, a ne na osjećajima ili navikama. Suštinski, to je umijeće jasnog i racionalnog razmišljanja.
Zanimljivo da su neki moji (bivši) prijatelji u doba Covida pali na testu kritičkog razmišljanja, iako imaju visok IQ, visoke škole i zvučne nazive. Zanimljivo je da je i njihova emotivna inteligencija nešto niža, pa bih iz empirijskih podataka mogao pomisliti da je sposobnost kritičkog razmišljanja u nekoj (manjoj) korelaciji s emotivnom inteligencijom.
Četvrta dimenzija: Inteligencija i glupost po Cipolli
Pojam inteligencije i gluposti nam je predstavio neponovljivi Talijan Cipolla, koji je u svojoj maestralnoj tezi opisao četiri osnovna tipa ljudi. Više o tome sam pisao u eseju Temeljni zakoni ljudske gluposti.
Cipolla je ustanovio da su glupi ljudi podjednako raspoređeni u svim skupinama: onih s niskim ili visokim IQ, (ne)obrazovanim, te svim staležima: od sasvim običnih ljudi pa sve do menadžera, direktora ili akademika. To su ljudi koji bez obzira na sve prije navedene dimenzije – na kraju naprave glupost, koja šteti i njima i drugim ljudima, dok se inteligentni trude napraviti nešto korisno kako za sebe tako i za druge ljude.
Zato, ne budite glupi već inteligentni – pomognite nekome i taj će vam vratiti uslugu.
Peta dimenzija: Ego
Pokazuje se da je ego jedna od većih prepreka u razvoju čovjeka, možda i najveća. Ego svakako utječe na svijest. Pretjeran ego prije svega utječe na njen manjak. 21 stoljeće mogli bi proglasiti i “stoljećem ega”. Mnogi su tako neponovljivo izuzetni sa svojim iPhonima, Teslinim električnim automobilima i sposobnostima skupljanja novaca. Što više para – to veći ego.
Ponekad promatram ljude – hoće li, od silnog ega, proći kroz ta vrata? Njima je sve premaleno, svojom nevjerojatnom pojavom i osobnošću mogu vrlo brzo napuniti i najveću sportsku dvoranu ili stadion. Pored njih je teško doći do zraka, jer su sve posisali, sav je eter samo njihov. Što ih ne upotrijebe za skladištenje CO2?
Šesta dimenzija: Savjest
Savjest je vaš unutarnji sudac. Što je sudac subjektivniji, to je manje savjesti. Što je sudac stroži, to je savjest čvršća. A savjest je cesta koja vodi kroz Šumu Grijeha. Svako toliko je na toj cesti neki odvojak, neka slijepa ulica koja vas vodi – nikamo, u vražju mater, u slabost i grijeh, u dezintegraciju vaše osobnosti, u ništavilo, u bestrag iz kojeg nema povratka na onu cestu.
Prolazeći kroz život možete vidjeti gomilu leševa na tom usponu na “Mount Everest”. Ostali su tamo: sami, bez kisika, smrznuti i zaboravljeni.
Sedma dimenzija: Umjetnost i glazba
Umjetnost je općenito ekstrovertna, barem je ja tako doživljavam. Osim glazbe, koja je introvertna.
Glazba vam omogućava pogled u vašu unutrašnjost, u vaš “Ja”. Glazba vas malo po malo secira na “sastavne dijelove”, na vaše prafaktore, na esenciju vašega bića. Glazba podstiče lučenje hormona, smanjuje anksioznost, povećava ljubav, smanjuje strahove i pomaže pri kritičnom razmišljanju. Glazba izuzetno pozitivno utječe na vodu u vašem organizmu, na onu “živu vodu”, vodu života, na onu strukturiranu EZ vodu, koja omogućava da živite, da dišete, ljubite i stvarate.
Ukoliko to uz glazbu niste doživjeli, ukoliko se nikad niste rasplakali, ukoliko vam nikad nisu usnice zadrhtale – slušajući neki glazbeni komad – pa što čekate?
Osma dimenzija: Ljubav
Ljubav je od svih nabrojanih “dimenzija” najlakša, iako je među ljudima ima najmanje. Za ljubav vam ne treba inteligencija, ne treba vam obrazovanje i znanje, ne treba vam naziv, funkcija ili položaj. Ljubav možete prakticirati svaki dan, 24 sata dnevno. Ne troši energiju, ne troši kalorije, ne omeđuje vas, nije nasilna, ne ugrožava vas. Baš naprotiv, ljubav vas oslobađa, ispunjava i čini vas sretnim.
Zato je utoliko začuđujuće i zabrinjavajuće, što je na svijetu toliko malo ljubavi. A tako puno mržnje.
Deveta dimenzija: Strah
Strah je primordijalan osjećaj. Ali moramo razlikovati između straha, koji je posljedica iznenadnog događaja, kada nam sva čula u trenutku dobiju snažan adrenalinski impuls i potrebu za prevazilaženjem neke vrlo neugodne situacije ili čak preživljavanjem. Međutim, kada strah postane kroničan i ne napušta nas, pa traje tjednima, mjesecima ili godinama – to je najgora bolest koju možete bolovati.
A lijek za tu bolest opisao sam samo par centimetara iznad – ljubav. Počnite voljeti i ljubiti, iskreno i od srca. Nasmiješite se posve nepoznatom i veselom djetetu na igralištu i njegovim skrbnim roditeljima. A kad naiđete na nesretno dijete – zastanite, pa barem razmislite. Možda ćete mu čak nekako moći i pomoći. A ako vam i ne uspije – već ste samim tim razmišljanjem pomogli sebi.
Deseta dimenzija: Odgovornost
Ako svih devet prijašnjih dimenzija poredamo jednu pored druge, na jedom pravcu, pa se prošećete od jedne do druge – onda je put od devete do ove, posljednje, desete, vrlo dug. Odgovornost je najveći misterij. Nitko ne zna otkuda dolazi i zašto (pre)često uopće ne dolazi, nema je, ne postoji, mimoiđe nas. Pojma nemam zašto.
Ali znam da je odgovornost kada vas prijatelj zamoli da cijeli vikend odvojite za njega i pomognete mu pri branju maslina, a dan prije, u posljednji trenutak, obavijeste vas i pozovu na mega-zabavu u nekom luksuznom odredištu, s atraktivnim pogledom na more i još atraktivnijim ženama. To je odgovornost – kada se pojavite u maslinama.
Na kraju ću parafrazirati Đuru iz Top liste nadrealista, koji je odigrao jedan skeč kao predstavnik agencije, koja vam može pomoći prilikom rješavanja ama baš svih problema: “Bez obzira na kvocijent inteligencije (IQ) – ako nemate dovoljno emotivne inteligencije, ako niste sposobni kritički razmišljati, ako ste glupi (po Cipolli), ako imate pretjeran ego, ako nemate savjesti, ako ne uživate u glazbi, ako nikoga ne volite pa posljedično niti vas nitko ne voli, ako vas je strah i u kroničnom ste grču, ako nemate odgovornosti – ni mi vam ne možemo pomoći”.
Da, da, svijest nije 5D šah. Kudikamo je kompleksnije. Ima li još koja dimenzija svijesti? Pa naravno. Eto, tu ih dopišite:
____________________________________________________
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
