Milanović „u sridu“: Dok se budale na vlasti kolju riječima Izrael naoružava obje strane

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net

Balkanska tragikomedija

Zoran Milanović je jučer rekao nešto čime je, htio-ne htio, pogodio ravno u srž balkanske tragedije i otkrio ključnu poantu. Na konferenciji za novinare oštro se suprotstavio nabavi izraelskog protuzračnog sustava “Davidova praćka”, poručivši: „Tako mi Boga, to se neće dogoditi. Hrvatska vojska pod mojim zapovjedništvom neće sudjelovati u tome.“ Razlog? Jer Izrael istovremeno naoružava Srbiju, koju hrvatski državni vrh vidi kao sigurnosni problem. Jedan te isti dobavljač, a dvije „strane“.

Utrka u pljuvanju

Milanović je to rekao naglas, a većina medija i javnosti odmah je skočila na uobičajeno: huškanje, psovke, optužbe za “ustaštvo” ili “četništvo”. Baš kao 1989. i 1990., kad su novine tipa Politika i Duga pumpale ratnu histeriju. Danas je isto: srpski mediji vrište o “povampirenim ustaškim idejama” jer je bivši ministar obrane Ante Kotromanović rekao da Hrvatska nabavlja HIMARS rakete dometa 300 km kojima se “može tretirati i Beograd ako hoćete”.

A što je Kotromanović radio prije? Hvalio Izrael u Gazi, predlagao kupnju izraelskih raketa i njihovo kopiranje u Končaru. Sada isti čovjek priča o raketiranju Beograda. Ironija? Ne. To je samo dio predstave.

S druge strane, prije par tjedana Aleksandar Vučić na RTS-u: „Hrvatska, Albanija i Kosovo samo čekaju priliku da nas napadnu.“ Ima hipersonične rakete, spreman je, ne boji se. Sve mediji prenijeli, obje strane su se bacile na međusobno vrijeđanje.

A tko prodaje oružje objema stranama?

Isti Izrael koji je Srbiji prodao višecijevne lansere velikog dometa. Isti Izrael s kojim Srbija ima “tvornicu naoružanja” – samo u 2025. izvoz oružja iz Srbije u Izrael dosegao je 131 milijun dolara, a ukupno od početka rata u Gazi preko 182 milijuna. Srbija Izraelu šalje stotine tona municije, a zauzvrat dobiva ofenzivne sustave.

Hrvatski političari (Plenković, Anušić, pa i Čović) i srpski (Vučić, Dodik) utrkuju se tko će se više ulizivati Tel Avivu. Dodik se nedavno u Budimpešti grlio s Viktorom Orbánom – Netanjahuovim prijateljem i Klaus Schwabovim učenikom iz WEF-a – koji je mahao kartama “Velike Mađarske” s hrvatskim dijelovima. Orban je Dodika hvalio kao heroja koji je “preživio američke sankcije”.

Dakle, svi se klanjaju istom gazdi. A javnost? Nasjeda na staru igru.

Stara izreka nikad točnija: dok se dvojica svađaju, treći se veseli

Ili bolje – koristi. Jer dok Hrvati i Srbi troše milijarde na oružje, dok mediji pumpaju mržnju, dok političari u BiH (Dodik i Čović) trče u isti zagrljaj, Izrael zarađuje na obje strane. Prodaje obrambene sustave Hrvatskoj, ofenzivne Srbiji, a mi se međusobno plašimo da će “oni prvi napasti”.

Milanović nije svetac. Nije ni nezavisan. Ali ovaj put je rekao istinu koju većina ne želi čuti: mi nismo neprijatelji jedni drugima koliko smo korisni alati trećima.

Davidova praćka izgleda moćno na slikama. Ali prava praćka kojom nas gađaju nije izraelska – ona je u našim glavama. Dok se budale na vlasti kolju riječima oko toga tko je veći domoljub, želeći ponovo rasplamsati međunacionalnu netrpeljivost, netko drugi broji milijune i smije se. Hoćemo li konačno prestati biti budale?

Provjeri/mediji

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !