Zapratite nas: TelegramYouTubeFacebook
Zvjezdaste utvrde u Australiji
Ako vjerujemo službenoj povijesti (a ne bismo trebali), neke stvari na australskom kontinentu jednostavno ne bi smjele postojati. Jedna od njih je zvjezdasta utvrda usred goleme pustinje na jugu Zapadne Australije. Njezine točne koordinate možete sami provjeriti na Google Mapsu ili Google Earth. Službena povijest nema nikakvo objašnjenje za njezino postojanje.
Nema povijesnih zapisa o tome tko ju je gradio. Stoji usred ničega. Ako je riječ o obrambenoj građevini, koga je točno trebala braniti i od čega? Kada malo odmaknete prikaz, oko nje se vide tragovi koji izgledaju kao ostatci velikog drevnog grada – kao da je netko bombardirao cijelo područje. Još dalje se protežu kvadrati i linije stotinama kilometara. Izgledaju kao mreža ulica, a mnoge od njih radijalno vode upravo prema toj zvjezdastoj utvrdi.
Još dalje se protežu kvadrati i linije stotinama kilometara. Izgledaju kao mreža ulica, a mnoge od njih radijalno vode upravo prema toj zvjezdastoj utvrdi.
Najduže ograde na svijetu
Australija ima najdužu ogradu na svijetu – Dingo ograda – dugu 5614 kilometara. Izgrađena je 1880-ih godina, navodno da bi zečeve držala podalje od oranica. Zvuči logično… dok ne shvatite da se usjevi uzgajaju s obje strane ograde. Koju stranu onda štiti?
Lokalni ljudi već dugo govore da zadržavanje zečeva nije pravi razlog. Prije nego što je ograda uopće dovršena, zečevi su već bili s obje strane. Unatoč tome što se pokazala beskorisnom, nastavili su je graditi. I danas je održavaju, iako problem zečeva više ne postoji.
Druga najduža ograda na svijetu također se nalazi u Australiji – „ograda otporna na zečeve“ u Zapadnoj Australiji, duga 3265 kilometara. U toj saveznoj državi zapravo postoje čak tri ogromne ograde.
Mora se priznati da je to vrlo čudan način „kontrole štetočina“. Postoji li neko drugo objašnjenje?
Zabranjena mjesta
Na prvi pogled Australija izgleda kao i svaka druga zemlja. Pogled ispod površine turističkih brošura otkriva nešto potpuno drugačije. Mnoga područja su zabranjena za obične ljude – ili zbog nedostupnosti normalnim vozilima ili zbog vladinih zona zabrane.
Zabranjeno područje Woomera veliko je otprilike kao Engleska. Strogo je zabranjeno i nećete ga vidjeti osim ako ne radite za vladu. Aboridžini su tamo živjeli tisućama godina (i još uvijek žive). Službeno je to područje za svemirska istraživanja, zračne snage i raketne poligone. Ali zašto Australiiji s 25 milijuna stanovnika treba poligon veličine Engleske? Čak ni Sjedinjene Američke Države ni Rusija nemaju toliki prostor za slične testove. Službeno objašnjenje jednostavno nije uvjerljivo.
Između 1956. i 1963. dio područja iznajmljen je Britaniji za nuklearna testiranja, no kontaminirano područje puno je manje od cijele zabranjene zone. Kroz nju prolazi Stuart Highway – autocesta duga 1700 kilometara. Smijete se voziti njome, ali ne smijete skrenuti ni za milimetar.
Kada se područje pogleda na Google Earthu, vidi se mreža drevnih linija koje nikada nisu objašnjene u školama ni medijima. Moderne instalacije često su sagrađene točno preko njih.
Pine Gap, nedaleko od Alice Springsa, još je jedno vojno postrojenje uglavnom smješteno pod zemljom. Veliki prostor oko njega je zabranjen, a postoji i zona zabrane leta. Na kartama zona zabrane letova za dronove jasno se vidi kako su stotine kilometara oko Pine Gapa, južna Australija i područje zvjezdaste utvrde pod strogim ograničenjima. Queensland, zanimljivo, nema takvih ograničenja. Na Google Earthu se vidi da su ceste oko Pine Gapa izgrađene preko starijih, već postojećih linija.
Na Google Earthu se vidi da su ceste oko Pine Gapa izgrađene preko starijih, već postojećih linija.
Otok Heard i nacionalni parkovi
Otok Heard, vanjski teritorij Australije između Madagaskara i Antarktike, nenaseljen je. Ne smijete tamo ići bez dopuštenja vlade, i to samo u svrhu „znanstvenih projekata“. Zanimljivo: otoku je dodijeljen vlastita internetska domena. Zašto bi nenaseljeno mjesto imalo zasebnu oznaku umjesto običnog .au?
Australija je puna nacionalnih parkova s ograničenim pristupom, strogim pravilima, zabranama fotografiranja i rada strojeva. Neki, poput Nacionalnog parka Elliot Price, potpuno su zatvoreni za posjetitelje.
Južno od Melbournea nalazi se pojas zemlje koji je kroz desetljeća mijenjao razloge zabrane: prvo zbog podzemnih vojnih baza, zatim zbog mina, a danas zbog statusa nacionalnog parka.
Nacionalni park Nullarbor, golema ravnica na južnoj obali, izgleda kao da ga je netko sravnao ogromnim glačalom. Nema modernih cesta (osim jedne autoceste), nema gradova, nema drveća ni brda. Ipak je zona zabrane leta – „jer se tamo nema što vidjeti“.
Na Google Earthu se vide savršeno ravne linije koje nisu moderne.
Moderne autoceste često su položene točno preko njih. Neke su savršeno ravne bez obzira na teren – kao da su iskoristile već postojeću infrastrukturu.
Problem sa starim kartama
Službeno je Australija „otkrivena“ 1606. godine (zanemarujući Aboridžine). No karte iz 16. i 17. stoljeća pokazuju drugačiju sliku: zemlju koja izgleda kao Antarktika ili je spojena s njom.
Povijesne knjige tvrde da je oblik Australije dugo bio nepoznat. Teško je povjerovati da su drevni kartografi savršeno crtali ostatak svijeta, a Australiju potpuno promašili.
Moguća objašnjenja ostaju spekulacije: je li došlo do kataklizmičkog događaja? Je li Australija nekoć bila dio „neprijateljskog teritorija“? Je li se u nekom trenutku odvojila od Antarktike?
Zanimljivo je i da jezik Aboridžina pokazuje sličnosti sa starim njemačkim i mađarskim. Neki u tome vide tragove nekadašnjeg globalnog naroda čije znanje danas čuvaju samo starosjedioci.
Čudima, čini se, nema kraja.
Provjeri/falsehistory.net
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !