Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Društveni kolaps i izumiranje
Maltuzijanizam tvrdi da eksponencijalni rast stanovništva nadmašuje linearni rast resursa, poput hrane, što dovodi do smanjenja životnog standarda i potencijalne “maltuzijanske katastrofe” – odumiranja stanovništva zbog nestašice. Neo-maltuzijanizam, s druge strane, zagovara planiranje populacije kako bi se osigurala održivost resursa i zaštita okoliša za sadašnje i buduće generacije.
Eksperimenti Johna Calhouna: Svemir 25
Etolog John B. Calhoun proveo je pionirske eksperimente na štakorima i miševima kako bi istražio posljedice prenapučenosti na društveno ponašanje. Njegov najpoznatiji eksperiment, “Svemir 25”, započeo je 1972. godine u laboratorijskoj “utopiji” gdje su miševi imali neograničene resurse – hranu, vodu, zaštitu od predatora i bolesti – ali ograničen prostor. Pitanje koje je Calhoun postavio bilo je: što se događa s društvom kada su sve osnovne potrebe zadovoljene?
U početku su četiri para zdravih miševa u “mišjem raju” brzo povećala populaciju, udvostručujući je svakih 60 dana. Međutim, nakon dostizanja 620 jedinki, rast se usporio, a društvena struktura počela se urušavati. Pojavila se hijerarhija: dominantni mužjaci napadali su slabije, tzv. “jadnike”, koji su pokazivali znakove psihičkog kolapsa. Ženke su postale agresivne, napuštale svoje mlade i gubile reproduktivni nagon. Stopa nataliteta drastično je opala, dok je smrtnost mladih rasla.
Do 600. dana populacija je dosegla vrhunac od 2200 miševa, daleko ispod maksimalnog kapaciteta od 3000. Pojavili su se “lijepi miševi” – fizički zdrave jedinke koje su se povukle iz društvenih interakcija, odbijajući parenje ili borbu za prostor. Umjesto toga, fokusirali su se samo na osnovne fiziološke potrebe: jelo i spavanje. Homoseksualno ponašanje, kanibalizam i nasilje postali su sveprisutni, unatoč obilju hrane. Do 1973. godine, dvije godine nakon početka eksperimenta, posljednji miš je uginuo, a populacija je izumrla. Calhoun je ovaj eksperiment ponovio 25 puta, s uvijek istim ishodom.
Signalni korpus američke vojske u suradnji sa Službom za javno zdravstvo SAD-a snimio je Calhounove rane pokuse na norveškim štakorima tijekom godina od 1947. do 1949. Iz njih je 1955. američka vojska proizvela kratki film u nastavku.
Calhounova teorija smrti duha
Calhoun je opisao ovaj proces kroz koncept “prve smrti” i “druge smrti”. “Prva smrt” označava gubitak svrhe i društvenih vještina – smrt duha – dok “druga smrt” predstavlja fizičko izumiranje. Prema Calhounu, prevelika gustoća stanovništva i odsutnost izazova ili svrhe doveli su do fragmentacije ponašanja. Miševi su postali “autistična stvorenja”, sposobna samo za najosnovnija ponašanja potrebna za preživljavanje, ali ne i za opstanak vrste.
Paralele s čovječanstvom
Calhoun je vjerovao da su njegovi nalazi primjenjivi na ljudsko društvo. Kada broj pojedinaca premaši broj dostupnih društvenih uloga, dolazi do kolapsa društvene organizacije. Bez izazova, sukoba ili svrhe, pojedinci gube osjećaj identiteta i motivacije. On je upozoravao da bi, u uvjetima prevelike udobnosti, ljudi mogli postati slični “lijepim miševima” – fizički zdravima, ali duhovno ispražnjenima, nesposobnima za složena ponašanja potrebna za održavanje društva.
Lako je uočiti paralele između Svemira 25 i suvremenog društva: smanjenje nataliteta, porast individualizma, gubitak tradicionalnih uloga i povećana agresija ili apatija. Slabi, feminizirani muškarci s malo ili nimalo vještina i bez zaštitničkih instinkata, te pretjerano uznemirene i agresivne žene bez majčinskih instinkata… Ipak, Catherine Rasgaitis tvrdi da ljudska vrsta, zahvaljujući znanosti, tehnologiji i medicini, može izbjeći takvu sudbinu. S obzirom na distopijske trendove i zloupotrebu ovih alata u recentnim godinama, ova optimistična perspektiva možda više nije toliko uvjerljiva.
Zaključak
Iako nije savršena analogija za čovječanstvo, eksperiment Svemir 25 ukazuje da pojedinci neće preuzeti produktivnu ulogu u društvu ako nemaju odgovarajuće odnose ili uzore u sredini u kojoj odrastaju. Osim toga, pokazuje kako društvo bez svrhe, izazova ili smislenih uloga riskira kolaps. Za Calhouna nije bilo dvojbe. Bez obzira koliko se sofisticiranim smatrali, kad broj pojedinaca uvelike premaši broj uloga, tada:
„Mogu uslijediti samo nasilje i poremećaj društvene organizacije… Pojedinci rođeni u ovim okolnostima bit će toliko izvan dodira sa stvarnošću da će biti nesposobni čak i za otuđenje. Njihova najsloženija ponašanja postat će fragmentirana. Stjecanje, stvaranje i korištenje ideja primjerenih životu u postindustrijskom kulturno-konceptualno-tehnološkom društvu biti će blokirano.“
Za razliku od Calhounovih miševa, današnje čovječanstvo ne suočava se s prenapučenošću kao primarnim problemom, već s drugim (namjerno?) prouzrokovanim izazovima, ali i dalje ostaje pitanje: jesmo li na putu prema vlastitom „Svemiru 25“, ili možemo pronaći ravnotežu između udobnosti, svrhe i zajedništva kako bismo osigurali opstanak naše vrste?
Provjeri/expose-news.com
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
