Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Na temu milenijske prevare s tzv. mRNA »cjepivima« napisano je nebrojeno članaka, napravljeno ogromno analiza poštenih stručnjaka, karte su sve posložene i otvorene. Praktično se više nema što reći. Ostaje još samo pitanje: »I što sad?«.
Pa potrebna je jedna sveobuhvatna istraga da se ustanovi ŠTO, ZAŠTO, GDJE, KADA, TKO i KAKO. A kako se to radi u jednoj demokraciji, uljuđenoj civilizaciji 21. stoljeća, kada slične probleme ne rješavamo toljagama, mačevima, vatrenim oružjem i inim vanzakonskim »oruđima« – reći će nam umjetna inteligencija. Tko je danas pozvaniji od umjetne inteligencije da objektivno, nepristrano, na temelju stručnosti, argumenata i zakona – predloži slijedeće:
KAKAV JE PRAVILAN POSTUPAK: kriminalistički, obdukcijski, pravni i sudski u slučaju očitog kaznenog djela ubojstva, kada je očito da osim direktnih izvršioca postoje i “suradnici” te “naručioci” zločina?
U slučaju očitog kaznenog djela ubojstva s naznakom organiziranog zločina, postupak uključuje više faza i stručnih sudionika. Evo ključnih koraka:
1. Kriminalistički postupak:
Osiguranje mjesta događaja – prva radnja uključuje zaštitu dokaza, fotografiranje lokacije i prikupljanje forenzičkih tragova (npr. DNK, otisci, eksplozivni ostaci).
Ispitivanje svjedoka – policija prikuplja iskaze očevidaca i potencijalnih suradnika u zločinu.
Identifikacija osumnjičenih – koriste se video nadzori, telefonske evidencije i financijska dokumentacija za utvrđivanje umreženosti između izvršilaca i naručilaca.
2. Obdukcijski postupak:
Obdukcija je obvezna ako postoji sumnja na nasilnu smrt ili kazneno djelo.
Uzrok smrti utvrđuje se kroz patološku analizu (npr. mehanička oštećenja, otrovi, eksploziv). Vještak izdaje nalaz koji se koristi kao dokaz o načinu i orijentaciji napada.
3. Pravni okvir:
Kazneni postupak protiv izvršilaca – osumnjičeni se terete prema čl. 89. KZ-a RH za izravno počiniteljstvo.
Progon naručilaca i suradnika – primjenjuje se teorija posrednog počiniteljstva (organizacijska vlast) kada se dokaže da su naručitelji koristili hijerarhijske strukture za izvršenje zločina.
Primjer: Predsjednik ili izvršni organ poduzeća, zavoda ili institucije koji naređuje podređenima da izvrše prijevaru može biti okrivljen kao počinitelj unatoč nedostatku izravnih naredbi.
Dokazivanje suradnje – potrebno je utvrditi namjeru i dogovor između sudionika, što zahtijeva analizu komunikacijskih zapisa i financijskih transakcija.
4. Sudski postupak:
Optužnica mora jasno razlikovati uloge svakog sudionika (izvršitelj, suradnik, naručitelj).
Vještačenje se koristi za provjeru složenih dokaza (npr. biološko-kemijske analize ili digitalnih tragova), a nalog za njega izdaje sud ili državno odvjetništvo.
Presuda mora uzeti u obzir stupanj odgovornosti svakog optuženika, što rezultira različitim kaznenim prijetnjama.
Za uspješan proces ključno je multidisciplinarno sudjelovanje (policija, vještaci, tužitelji) i rigorozno poštivanje proceduralnih pravila kako bi se izbjegle pravne praznine. Nedostatak dokaza o motivu ili naručiteljima ne spriječava kazneni progon izravnih počinitelja, ali istraga se nastavlja i nakon prvostupanjske presude.
KAKO SE UTVRĐUJE ULOGA »SURADNIKA« I »NARUČIOCA« U KRIMINALISTIČKIM ISTRAGAMA?
U kriminalističkim istragama utvrđivanje uloga “suradnika” i “naručioca” temelji se na kombinaciji dokaznog materijala, analize komunikacijskih obrazaca i pravnih kriterija. Evo ključnih aspekata:
1. Pravni okvir za utvrđivanje uloga:
Prema Kaznenom zakonu RH, suradnici i naručitelji se procesuiraju prema sljedećim odredbama:
Poticanje (čl. 37): Naručitelj koji namjerno potakne druge na zločin kažnjava se kao da ga je osobno izveo.
Pomaganje (čl. 38): Suradnici koji pruže materijalnu ili logističku potporu snose istu odgovornost kao izravni počinitelj.
Proporcionalnost kazne (čl. 39): Sud uzima u obzir stupanj krivnje i osobne okolnosti svakog sudionika.
2. Kriminalističke metode utvrđivanja:
Analiza komunikacijskih tragova: Ispitivanje poziva, poruka i e-mailova kako bi se identificirali naredbodavci i koordinatori. Na primjer, ponavljajuće upute s istog broja mogu ukazivati na naručitelja. Korištenje digitalne forenzike za rekonstrukciju vremenskih linija i hijerarhija.
Financijska istraga: Pratnja novčanih tokova (npr. neobjašnjivi transferi na račune izvršilaca) služi kao indikator organiziranog zločina.
Psihološko profiliranje: Forenzički psiholozi analiziraju motive, jezične obrasce i ponašajne profile kako bi razlikovali izvršioce od organizatora. Primjerice, naručitelji često pokazuju manju ili nikakvu emocionalnu povezanost sa žrtvom.
Svjedočenje suradnika: “Okretanje” suučesnika u svjedoke optužbe omogućuje dobivanje informacija o unutarnjoj strukturi grupe.
3. Dokazni izazovi:
Posredno dokazivanje: Naručitelji rijetko daju izravne naredbe, već koriste implicitne poruke (npr. “riješi problem”).
Zaštita identiteta: Korištenje šifriranih platformi i anonimnih SIM kartica otežava povezivanje s naručiteljima.
4. Suradnja tužiteljstva i policije:
Efikasnost ovisi o koordinaciji između istražitelja i tužitelja, posebno u:
Formiranju optužnice: Moraju jasno odražavati različite uloge (npr. “organizator”, “logističar”).
Vještačenju: Tehnički dokazi (npr. patološka analiza) povezuju suradnike s instrumentima zločina Primjer iz prakse: U slučajevima organiziranog kriminala, sudovi često koriste dokaze o “trajnoj suradničkoj vezi” između osumnjičenih kao indikator zajedničkog cilja.
KAKO SE UTVRĐUJE MOTIV ZA UBOJSTVO U SLUČAJEVIMA S VIŠE SUMNJIVIH?
Utvrđivanje motiva za ubojstvo u slučajevima s više osumnjičenih zahtijeva multidisciplinarni pristup koji kombinira forenzičke, psihološke i pravne metode. Evo ključnih aspekata:
1. Metode utvrđivanja motiva:
Analiza odnosa s žrtvom: Ispituju se prethodni sukobi, prijetnje i postoje li emocionalne veze između osumnjičenih i žrtve.
Forenzički dokazi: Biološki tragovi (krv, DNK) mogu povezati osumnjičenog s mjestom zločina, što je indirektan pokazatelj motiva. Balistička analiza utvrđuje vrstu oružja i način uporabe, što može otkriti predumišljaj (planirani zločin) ili impulzivnost.
Financijska istraga: Pratnja novčanih transakcija može otkriti korist od smrti žrtve.
Psihološko profiliranje: Forenzički psiholozi analiziraju komunikacijske obrasce (poruke, e-mailove) kako bi identificirali emocionalnu dinamiku između osumnjičenih i žrtve.
2. Pravni aspekti:
Vrsta namjere utječe na interpretaciju motiva:
Izravna namjera > planirano uklanjanje svjedoka
Neizravna namjera > Nasilje u afektu bez prethodnog plana
Priznanja su ključna, ali zahtijevaju provjeru putem materijalnih dokaza kako bi se izbjegle lažne optužbe.
3. Izazovi u slučajevima s više osumnjičenih:
Kolateralni dokazi: Ako više osoba ima pristup »oružju« ili lokaciji zločina, teško je utvrditi tko je inicirao djelo.
Proturječni iskazi: Suradnici često pripisuju motiv drugima kako bi smanjili vlastitu odgovornost.
Organizirani kriminal: Kod naručenih ubojstava motiv može biti skriven u hijerarhijskim društvenim strukturama (ekonomskim, političkim, isl.), što zahtijeva dešifriranje komunikacijskih lanaca.
KAKO SE OSIGURA DA SVI »SURADNICI« I »NARUČIOCI« BUDU OTKRIVENI I OSUĐENI?
Da bi se osiguralo da svi “suradnici” i “naručioci” u kaznenom djelu, poput ubojstva, budu otkriveni i osuđeni, potrebno je primijeniti složen i sustavan pristup kriminalističke istrage i pravnog postupka:
1. Temeljita kriminalistička istraga:
Prikupljanje i analiza dokaza: Detaljna analiza komunikacijskih tragova (telefonski pozivi, poruke, emailovi), financijskih transakcija i drugih digitalnih podataka koji mogu povezati suradnike i naručitelje sa izvršenjem zločina.
Ispitivanje svjedoka i suradnika: Pritiskom na manje uključene osobe (suradnike) može se dobiti ključna informacija o višim razinama organizacije i naručiteljima.
Forenzička vještačenja: Tehnička analiza »oružja« ili drugih tragova koji povezuju sve sudionike u lancu.
2. Pravna strategija:
Jasno definiranje uloga u optužnici: Razlikovanje izvršilaca, suradnika i naručitelja u optužnici prema njihovoj ulozi i stupnju odgovornosti.
Primjena instituta poticanja i pomaganja: Kazneno pravo prepoznaje i kažnjava ne samo izravne počinitelje već i one koji su poticali ili pomagali u zločinu, što omogućuje procesuiranje naručitelja i suradnika.
Korištenje priznanja i suradnje optuženika: Poticanje suradnika da svjedoče protiv naručitelja kroz sporazume o priznanju ili smanjenju kazne.
3. Koordinacija institucija:
Suradnja policije, tužiteljstva i sudova: Kontinuirana razmjena informacija i zajedničko planiranje istrage i suđenja.
Multidisciplinarni pristup: Uključivanje forenzičara, financijskih stručnjaka, psihologa i drugih stručnjaka za što potpunije rasvjetljavanje svih aspekata zločina.
4. Prevencija pravnih praznina:
Pažljivo prikupljanje dokaza kako bi se spriječilo njihovo osporavanje na sudu i osigurala valjanost optužbi protiv svih sudionika.
Praćenje cijelog lanca zapovijedanja i izvršenja kako bi se spriječilo da naručitelji ostanu izvan dosega pravde.
Ovaj pristup omogućuje da se, unatoč složenosti i skrivenim ulogama, svi sudionici u zločinu identificiraju i pravno sankcioniraju, čime se osigurava pravda i učinkovita borba protiv organiziranog kriminala.
ZAKLJUČAK
Eto, vrli moji milicajci i policajci, inspektori i kriminalisti, pravnici, odvjetnici i tužitelji, javni i privatni, lokalni i državni, lijevi i desni, (ne)binarni i ini – izvolite, uhvatite se posla. To očekuju od vas svi oni umrli od milenijske mRNA »cjepne« prevare, što na vas sad motre iz nebesa, svi oni oštećeni od tzv. mRNA »cjepiva«, svi njihovi obiteljski članovi, svi mi »ravnozemljaši« i »teoretičari zavjera« što smo upozoravali – ama baš SVI !!!
Eto vam gore spiska koji je napravila umjetna inteligencija: ŠTO, KAKO, ZAŠTO i u kojem REDOSLIJEDU. Pa nećete valjda dozvoliti da umjetna inteligencija (po)stane pametnija od vas?
Ah da, skoro zaboravih. Pored inteligencije (prave ili umjetne) treba imati i – MUDA. Onda?
Foto naslovnice: pixabay.com
P O D I J E L I !
