Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Atentat na Saifa Gadafija
Samo 48 sati nakon tajnog Pariškog sastanka, Saif al-Islam Gaddafi, sposobni i antiislamski sin bivšeg libijskog vladara Muammara Gaddafija, zauvijek je ušutkan. Bilo je to državno orkestrirano ubojstvo koje redefiniralo budućnost Libije, pri čemu su visoko obučene i maskirane specijalne snage izvršile ubojstvo jedine sekularne osobe koja je imala potencijalnu sposobnost vratiti bivšu političku stabilnost Gaddafijeve ere. Nakon ovoga, libijski narod osuđen je snositi beskrajnu cijenu svog takozvanog “oslobođenja” od strane NATO-a.
Atentat na Saifa al-Islama Gadafija prošlog utorka u planinskom gradu Zintanu izazvao je šok diljem Libije – samo nekoliko dana nakon tajnog sastanka, organiziranog uz posredovanje SAD-a, čiji je cilj bio preoblikovanje rascjepkanog vodstva zemlje.
Tajni pariški sastanak krajem siječnja
Tajni sastanak, koji su zajednički organizirale SAD i Francuska, održan je u Parizu 28. siječnja 2026. Među prisutnima su bili Saddam Haftar – predstavnik Libijske nacionalne armije u istočnoj Libiji kao zamjenik zapovjednika, te Ibrahim Dbeibah – savjetnik za sigurnost zapadnolibijskog premijera Abdula Hamida Dbeibaha. Sastanak je službeno opisan kao promicanje stabilnosti i ujedinjenja, u svrhu osiguranja da se libijskoj naftnoj infrastrukturi olakšaju europska ulaganja, posebno iz Italije i Francuske, te da se ožive “zeleni” projekti vodika i ojačaju plinske veze.
Razgovore je koordinirao Massad Boulos – posebni savjetnik američkog predsjednika za afrička pitanja, nakon svoje strateške turneje po regionalnim glavnim gradovima poput Tunisa i Alžira kako bi prikupio podršku za ovaj proces.
Visokoprofesionalna operacija
Naravno, primarni cilj nije bio promicanje demokracije, zaštita ženskih prava ili obuzdavanje islamizma – razlog koji se često koristi za nasilne i ilegalne intervencije. Pravi cilj je bio spriječiti poslovanje (prije svega Kine i Rusije) u Libiji, eliminirati svaku mogućnost ponovnog oživljavanja obitelji Gaddafi, te spriječiti bilo kakvu stabilizaciju države koja je u kaosu od NATO-ove intervencije i koja predstavlja izvor stalnih migracijskih tokova prema Europi. Pod svaku cijenu se moralo spriječiti i najmanja mogućnost ujedinjenja i stvaranje suverene Libije pod sekularnim vođom poput Saifa.
Taktička preciznost – četiri maskirana operatera onesposobila su sofisticirane nadzorne kamere, upala u njegovu rezidenciju, pogubila ga i pobjegla bez traga – govori o visokoprofesionalnoj operaciji koja daleko nadilazi sposobnost svih libijskih milicija.
Što je bilo na kocki?
Unatoč svojoj ponekad kontroverznoj prošlosti, Saif je ostao jedina figura sposobna ujediniti ključna plemena poput Warfalle, Qadhadhfe i Zintana, koji još uvijek povezuju Gadafijevu eru s ekonomskom sigurnošću i suverenom stabilnošću. Ta snažna podrška bila je vidljiva i u reakcijama na njegovo ubojstvo. Tisuće ožalošćenih okupilo se u Bani Walödu na njegovom sprovodu, naglašavajući njegovu kontinuiranu regionalnu podršku i dubinu pro-Gadafijeve nostalgije usred libijskog kaosa nakon 2011.
Ključno je da je Saif utjelovio sekularnu, antifanatičnu i umjerenu alternativu u političkom krajoliku kojim su sve više dominirale frakcije s islamističkim sklonostima. Njegova platforma odjeknula je među Libijcima razočaranima islamističkim utjecajem u vladi u Tripoliju i koji su se bojali vladavine milicije. Njegov sekularni apel bio je neizravni kontrapunkt radikalnim islamističkim snagama. Njegovom eliminacijom uklonjen je veliki “treći kotač“, za koji su analitičari procijenili da je mogao prikupiti do 40 posto glasova na planiranim izborima u travnju 2026., što bi bilo dovoljno da poremeti binarni sporazum o podjeli vlasti.
Gadafijeva Libija – prije nego što je uništena
Za vrijeme vladavine Muammara Gaddafija od 1969. do 2011., prihodi od nafte financirali su sveobuhvatan sustav socijalne skrbi. Bio je to sustav koji je osiguravao besplatno ili snažno subvencionirano obrazovanje (stopa pismenosti porasla je s oko 25 posto prije režima na preko 80 do 89 posto), besplatnu zdravstvenu skrb, jeftinu ili besplatnu opskrbu električnom energijom, kredite bez kamata, stanovanje kao ljudsko pravo (iskorijenjeno beskućništvo), jeftino gorivo i osnovne namirnice. Poznato?
Primjerice, Zakon br. 4 iz 1978. propisivao je da svaki građanin ima pravo na vlastitu kuću ili građevinsko zemljište te da je ta imovina “sveta”. Gaddafijeva filozofija – izložena u “Zelenoj knjizi” – propisivala je da nitko ne smije živjeti u tuđoj kući i plaćati stanarinu, jer to ograničava osobnu slobodu.
U tom periodu, Libija je postigla jedan od najviših dohodaka po glavi stanovnika u Africi (nominalno preko 11.000 USD, paritet kupovne moći od preko 30.000 USD u vrijeme najveće potražnje) i najvišu poziciju na kontinentalnom indeksu ljudskog razvoja. Žene i djevojke aktivno su poticane na visoko obrazovanje i profesionalne karijere, što je rezultiralo visokim brojem upisanih žena na sveučilišta i mnogim uspješnim profesionalnim karijerama.
Baklja nade ugašena?
Za predmoderno, plemenski organizirano društvo, to su bili ogromni politički napredci. Međutim, iskorištena je jednostrana „zapadna“ perspektiva, po kojoj je takvo društvo pokazivalo demokratske deficite i kršenja ljudskih prava, što je pružilo savršeni izgovor za intervenciju prije 15 godina. Nakon intervencije uslijedile su godine bezakonja, što je nekad jednu od najbogatijih zemalja Afrike gurnulo u kaos, nestabilnost i podijelu. Sve što se intervencijom navodno trebalo prekinuti tek je zapravo dobilo na zamahu – pojavila se raširena trgovina ljudima, gdje su migranti, posebno žene i djevojčice iz subsaharske Afrike, kupovani, prodavani, ucjenjivani, prisiljavani na rad ili seksualno iskorištavanje.
Nakon što je prevarena obećanom „slobodom“, Libija je lišena svoje stabilnosti, neovisnosti i budućnosti. A sada, atentatom na sina Muamera Gadafija – i time posljednjeg sposobnog vođe koji je mogao kanalizirati široko rasprostranjenu nostalgiju za Gadafijevom erom u istinsku nacionalnu obnovu – slabašna baklja nade koja je počela tinjati za stabilnu, prosperitetnu i istinski suverenu Libiju ponovno je brutalno ugašena.
Provjeri/ansage.org
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
