Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Jedinstvo
U svakom kutku svijeta, od užurbanih ulica velikih gradova do tihih ruralnih zajednica, ljudi se definiraju kroz etikete: nacija, vjera, politička ideologija, kultura. „Ja sam Hrvat.“ „Ja sam musliman.“ „Ja sam konzervativac.“ Ove etikete, često nametnute od rođenja ili usađene kroz odgoj, oblikuju način na koji se vidi svijet. Ali upravo te etikete, koje na prvi pogled daju osjećaj pripadnosti, postaju plodno tlo za podjele, sukobe i mržnju. Suština problema leži u nametnutom načinu razmišljanja o identitetu – ideji da smo različiti, odvojeni, i da je svatko tko nosi drugačiju etiketu potencijalni neprijatelj. Istina je, međutim, jednostavna i moćna: svi smo jedno.
Identitet kao kavez
Od najranijeg djetinjstva uči se da pripadnost određenoj grupi – naciji, vjeri, političkom taboru, nogometnom timu – definira tko smo. Na taj način djeca odrastaju uz priče o nacionalnom ponosu, ali nikad ne shvate da se i njihovim vršnjacima drugdje u svijetu usađuju slični narativi, samo s drugim zastavama i simbolima. Vjera umjesto da postane isključivo duhovni put, postaje marker razlike: „mi“ protiv „njih“. Političke ideologije, od ljevice do desnice, amblemi nogometnih timova, pretvaraju se u plemenske zastave koje određuju saveznike i protivnike. Ove etikete nisu samo opisne – one su ograničavajuće. One su kavez koji suzbijaju sposobnost da se prepozna zajednička ljudskost.
Jednom kada identitet postane svetinja, svaka razlika postaje prijetnja. Hrvat vidi Srbina kao suparnika zbog povijesnih sukoba, katolik gleda muslimana s nepovjerenjem zbog stoljetnih narativa, ljevičar i desničar ne mogu sjesti za isti stol jer njihove etikete definiraju ne samo njihove stavove, već i njihovu moralnu vrijednost. Sve što je potrebno za sukob jest iskra – političar koji huška, medijska priča koja polarizira, ili čak susjed koji provocira. Identiteti, koji bi trebali biti izvor ponosa, postaju oružje.
Lažna podjela: „Mi“ protiv „njih“
Povijest je puna primjera kako su nametnuti identiteti vodili kaosu. Ratovi na Balkanu devedesetih nisu bili samo sukob vojski, već i sukob identiteta – Hrvati, Srbi, Bošnjaci, svaka grupa uvjerena u svoju pravednost. Holokaust je bio ekstremni primjer kako etiketa „drugi“ može dehumanizirati cijele narode. Gotovo je nevjerojatno da oni koji su jučer bili žrtve holokausta, danas ga provode nad drugima. Identitet postaje štit koji opravdava netrpeljivost: „Ako nisi s nama, protiv nas si.“
Ova mentalnost „mi protiv njih“ temelji se na lažnoj premisi da su razlike između ljudi duboke i nepremostive. Ali što zapravo dijeli čovjeka koji se moli u džamiji od onoga koji kleči u crkvi? Ili Hrvata od Srbina, Amerikanca od Kineza? Svi dijele iste temeljne potrebe: želju za sigurnošću, ljubavlju, smislom. Svi se smiju, plaču, sanjaju. Svi vole svoju djecu. Razlike u jeziku, vjeri ili zastavi površne su u usporedbi s onim što nas spaja – našom zajedničkom ljudskošću.
Kako identiteti hrane sukob
Sukobi ne nastaju sami od sebe. Oni su plod manipulacije identitetima. Političari, mediji i moćnici stoljećima koriste etikete da podijele ljude i konsolidiraju vlast. Dovoljno je tek malo „hladne glave“ da se uoči kako se priče o „nacionalnom ponosu“ ili „vjerodostojnosti“ koriste za polarizaciju nesvjesnih masa. Narativi o „zapadnom svijetu“ protiv „istoka“ ili „demokraciji“ protiv „autoritarnosti“ stvaraju umjetne granice koje opravdavaju sankcije, ratove i diskriminaciju.
Mediji igraju ključnu ulogu u ovom procesu, a vijesti su osmišljene da pojačaju razlike: „Oni su takvi, mi smo drugačiji.“ Društveni mediji dodatno pogoršavaju situaciju, stvarajući eho-komore gdje se identiteti učvršćuju, a suprotna mišljenja demoniziraju. Rezultat je svijet u kojem je lakše mrziti stranca nego razumjeti ga.
Put prema jedinstvu
Kako prekinuti ovaj začarani krug? Prvi korak je preispitivanje nametnutih identiteta. To ne znači odbacivanje kulture, vjere ili tradicije – one mogu biti vrijedni dijelovi ljudskog iskustva. Ali samo ako nisu zidovi koji dijele, a da bi to postigli morate biti potpuno svjesni svega ovog. Umjesto da se definira kao „Hrvat“, „musliman“ ili „dinamovac“, svaka osoba može početi gledati sebe kao dio veće cjeline – čovječanstva.
Obrazovanje igra ključnu ulogu. Djeca bi od najranije dobi trebala učiti o zajedničkim vrijednostima, a ne samo o povijesnim sukobima. Mediji bi trebali promovirati priče o suradnji i razumijevanju, umjesto senzacionalizma koji hrani podjele. Političari bi trebali biti odgovorni za huškanje i polarizaciju, a građani bi ih trebali birati na temelju njihove sposobnosti da ujedine, a ne da dijele.
Na individualnoj razini, svatko može učiniti korak naprijed. Razgovor s nekim tko nosi drugačiju etiketu – bilo da je to susjed druge vjere ili kolega s drugim političkim stavovima – može razbiti predrasude. Putovanje, čitanje, upoznavanje različitih kultura pomaže shvatiti da su razlike površinske, a sličnosti duboke.
Svi smo jedno
Na kraju, istina je jednostavna: svi smo dio iste priče. Granice, zastave, vjerski običaji – sve su to ljudske konstrukcije, privremene i prolazne. Ono što ostaje jest zajednička želja za boljim životom, za mirom, za ljubavlju. Kada se identiteti koriste kao oružje, oni postaju lanac koji veže čovječanstvo za sukobe i mržnju. Ali kada se prepozna da su ti identiteti samo maske koje nosimo, otvara se put prema svijetu u kojem nema „nas“ i „njih“ – samo „mi“.
Vrijeme je da se odupre nametnutim etiketama. Vrijeme je da se prihvati jedinstvo. Jer u suštini, bez obzira na jezik, vjeru ili naciju, svi smo isti – jedno.
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
identiteti su takvi kakvi jesu, ali ne moraju biti nametnuti..
svi imamo neki identitet, počevši već od onog najmanjeg- pripadnik te i te obitelji i tog i tog sela, ili tog i tog grada, ili pripadanik te i te gradska četvrti, pa se u velikim gradovima, mnogi i u tome identificiraju, da su rado ili radije rođeni i odrasli u toj i toj četvrti, koja je po njima boilja od onih drugih četvrti…
a još više razlike postoje u samostvorenim identitetima, onih koji za sebe misle da su oni pravi domicilni stanovnici tog i tog grada, čiji su pretci valjda još prije ameba živjeli u tom gradu , za razliku od svih onih pridošlica, “dotepanaca”..
kao u Zagrebu, gdje oni koji sebe drže za takve prave domicilne zagrebčane su stvorili kao neki identitet pravog “purgera” (riječ uostalom dolazi od njemačkog “buerger”=građanin), i gaje antagonizam prema svim onim došljacima, “dalmošima”, “bosančaerosima” i ostalima..
Ljudi, tj. susjedi se sukobljavaju već za ogradu između dva dvorišta, za među, za njivu…
Identiteti ovakvi ili onakvi su neizbježni, kao što su i ljudski sukobi, na manjim ili višim razinama, nažalost neizbježni
Međutim, sve su to ipak manje razine, iako je naravno i sve to gadno i može biti i te kako loše, zlo i zločesto i imati loše posljedice
Veliki tj stvarni problem nastaje, onda kada se netko sa strane umješa i potiče te identitete na antangonizem i sukobe..
Taj netko, oni koje nazivamo elite, globalistički kult, glafija…. ili prostim jezikom “političari”, u ranijim stoljećima faraoni, kraljevi, carstvo, plemstvo, visoki crkveni kler i ostalo svećenstvo drugih velih religija…
I možemo vidjeti da je u pozadini svih veliki sukoba i ratova u povijesti, konce vukle neke elite
Zato treba biti oprezan i ne upadati u njihovu zamku.. jer oni, elite, glafija,,, su tako krojili i napisali takozvanu službenu povijest, a tako trube i danas svim ljudima, da na obične ljude svaljuju krivicu za sve brojne velike krvave sukobe i ratove. osvajačke ratove, kolonijalne ratove, međunacionalne, međureligijske sukobe.. itd.. Uvijek su dakle krivi obični ljudi, koji su navodno zadrti, nacionalistički, rasistički, religiozno fanatični i slično… Tako nas uvjeravaju. I onda dolaze oni; elita, koji sebe predstavljaju spasiteljima. Oni su prosvjećeni, sekularni, učeni, obrazovani, mirotovorni, tolerantni, itd. za razliku od običnih ljudi; divlje mase, koju treba disciplinirati. Tu priču su prodali i za 1. i za 2. svjetski rat: zadrti su nacionalisti se poklali međusobno i eto onda su ti prosvjećeni dobročinitelji da izmire ljude i nacije, napravili taj svjetski poredak: UN, NATO, WHO, MMF, itd. i na kraju EU, da se ljudi ne bi više međusobno klali..
Pa i za davne križarske ratove se uvijek okrivljuju obicni ljudi, vjernici, pripadnici dvije religije sa obje strane, Kao da su neki kršćanski seljaci sa jedne, i neki muslimanski seljaci sa druge strane (od kojih tada 99% nisu uopće znali ni čitati),. sa Biblijom, tj Kuranom u ruci, išli u međusobni okršaj sa kopljima i mačevima. A u to vrijeme, ionako su i jedna i druga knjiga u rjetkim ručno pisanim primjercima, bile pristupačne samo eliti; vladarima, plemstvu i klericima obje religije, Obični narod nije imao pojma što piše u njima, o čemu se tu radi, već je vjerovao ono što mu kažu njegovi klerici, samozvani Božji posrednici s obe strane
Tu istu fintu glafija prodaje i kada je u pitanju klimatska agenda i plandemijska agenda, koje su međusobno povezane Opet su naravno krivi ti zadrti glupi ljudi, beskorsine izjelice, koji su tako sebični, misle samo na sebe, ne misle na resurse i budućnost i zato su oni krivi za navodno zatopljenje klime, i za pojave virusa i plandemija, kao posljedice uništavanja prirode i klime. Tako se danas uvjerava ljude da prihvate krivicu, kao što ih se desetljećima uvjerava da su bili krivi za 1. i 2. svjetski rat, jer su navodno birali tamo neke ratoborne nacionaliste, da ih povedu u rat,.
Ali u stvarnosti je sve bilo obrnuto.
Bez njih; elite, ne bi uopće bilo tih velikih sukoba.
kao što ne bi bilo ni plandmije, ni virusa, ni navodene klimatske opasnosti.
Oni, glafija, oni nemaju ni nacija, ni religija, ni ništa.
Dok su ljudi podjeljeni na nacije, religije i ostale identitete, i glafija na jednoj strani potiče i rasplamsava antagonizme između nijh, prema onoj staroj rimskoj “zavadi pa vladaj”, a istovremeno patetično trubi o nekom novom svijetu, bez zlih i opasnih nacionalizama, religijskih fundamentalizama , svijetu gdje će svi biti jedno, svi isti, svi lišeni svakog identiteta i svake individualnosti.. one world, one people, one religion, one health itd,, sve da bude “one”, jedno. I na kraju jedna svjetska država.
Ovo prvo, dakle, poticanje antagonizama i sukoba je glafiji potrebno, da bi se ostvarilo ovo drugo; brisanje svih razlika, da sve bude jedno, bezličina robovska masa.
Da bi se ljude uvjerilo da su sve te razlike krivci za to i da ih se sve treba izbrisati,
Posebno su ljevičari oni koje je najlkaše navući na to i zato su oni, kako je Icke davno rekao, najgluplji ljudi koje je sreo i najveći korisni idioti glafije za izvršavanje svih tih planova. zato su ljevicari bili i najžešci pobornici plandemije jer su po ideološklom ljevicarskom šabllonu, debilno popušili i tu priču glafijne propagande, da su svi protivnici plandemije, zadrti desni ekstremisti.
Grčevito držanje mase, svake za svoj otrcani šuplji folkloristički identitet., dok istovremeno ta masa uopće ne uviđa stvarnu opasnost u pozadini, (iako ona uopće nije sakrivena; planovi UN-a, WHO-a EU-a za porobčkavanje), tj, ta masa uopće ne uviđa da im glafija radi o glavi- to je problem.
Spominjao sam u ranijem postu nedavno održavanju ispraznih rituala za obadva Uskrsa i Bajram .. bez ikakve srži vjere i bez ikakvog osvrta na stvarnu opasnost, na, religijskim rječnikom receno, doista antibožju i đavolsku agendu, koja svima prijeti od strane glafije.
I tako su velike organizirane religije danas postale zaista ono što je nekad davno rekao Marx: opijum za narod.
Marx, kao aktivst glafije je tada to mislio u malo drugačijem kontekstu: surovog glafijnog materijalizma. dakle ono: ma nema Boga niti ikakve duhovnosti i ničega duhovnog, sve je to samo iluzija… Danas ta njegova izreka zvuči kao stvarna ironija. Religije jesu opijum za narod, – jer šupljim ritualizmom, cermemonijalizmom, folklorizmom, običajizmom… lijepo u okviru dopuštenog sistema glafije, odvraćaju narodu pažnju od stvarnog srža vjere i stvarne opasnosti, koja prijeti svima.
za identititet Hrvata i katolika, danas nisu opasnost ni Srbi, ni Bošnjaci. Isto važi u suprotnom smjeru:za identitet Srba i pravoslavlja, opasnost nisu ni Hrvati ni Bošnjaci, za identitet Bošnjaka i muslimana, opasnost nisu ni Hrvati ni Srbi. Opasnost je samo jedna i zajednička za sve; glafija i njena đavolska agenda.
Nijedan političar, ni jedan religijski vođa nije to narodima rekao. Već svi oni i dalje igraju u tom zatvorenom sistemu glafije: da su za identitet njihovog naroda, opasnost ona dva druga naroda.
Niti oni, niti narodi sami, ne kuže da već za nekoliko desteljeća može do toga doći da neće više postojati ni jedan identitet, ni jedan, ni drugi, ni treći narod.