Dok Europa ponovno uči marširati, mladi dižu glas protiv „tuđih ratova“

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net

Poslušna Hrvatska korak ispred

Na ulicama Berlina, Münchena, Hamburga i desetaka drugih njemačkih gradova na tisuće učenika i studenata izašlo je na prosvjede izvikujući: „Vaš rat – bez nas!“ Prosvjedi su potaknuti činjenicom da je Bundeswehr od srpnja pozvao već gotovo tisuću 18-godišnjaka na obvezni novački pregled, iako su u anketama jasno napisali da ne žele služiti. Video snimke policijskih intervencija, privremenih uhićenja i plakata s porukama protiv vojne obveze brzo su obišle svijet.

Njemačka još nema punu obveznu vojnu službu. Ono što se događa jest sistematska obnova evidencije i novačenja muškaraca rođenih 2008. Od 2027. godine planira se masovna obrada cijelog naraštaja – oko 350.000 mladića godišnje. Iako vlasti ističu da je novački pregled još uvijek odvojen od same mobilizacije, mladi vide drugačiju sliku – pripreme za nešto veće, u vrijeme kad Europa ubrzano povećava vojne proračune, širi skladišta i govori o „spremnosti“.

Schoolchildren in Germany protest against conscription

Nationwide protests by schoolchildren against the possible introduction of compulsory military service took place in Germany. According to the organizers, the protests were held in more than 100 cities and drew more than 45,000 participants.

In Berlin and other cities, participants took to the streets with slogans including “Your war — without us,” “Why us, not you,” and “Not a single person, not a single cent for the Bundeswehr.”

The protests were prompted by the introduction of mandatory medical examinations for 18-year-old men and the possibility of reinstating conscription if there are not enough volunteers.

— NEXTA (@nexta_tv) September 26, 2026

Hrvatska nije čekala

Dok se u Njemačkoj tek razvija otpor, Hrvatska je već prošla taj korak. Nakon 17 godina pauze, Sabor je u listopadu 2025. izglasao povratak temeljnog vojnog osposobljavanja. Od ožujka 2026. prvih 800 ročnika (oko polovice dobrovoljaca, među njima i žene) ušlo je u vojarne u Kninu, Slunju i Požegi. Obuka traje dva mjeseca. Novaci uče rukovanje oružjem, osnove taktike, prvu pomoć, samoobranu i rad s dronovima. Mjesečna naknada iznosi oko 1100 eura, a služenje se upisuje u radni staž i donosi prednost pri zapošljavanju u javnom sektoru.

Plan vlade je oko 4000 ročnika godišnje, u pet ciklusa. Priziv savjesti postoji, ali brojke su – prema službenim podacima – iznimno male. U prvoj generaciji navodno samo desetak osoba. Vlasti to neprestano naglašavaju: „Gotovo nitko ne odbija.“ Kao da žele uvjeriti javnost (i same sebe) da je otpor zanemariv.

Zašto toliko naglašavati „mali postotak“?

Ako je broj stvarno tako mali, zašto ga vlasti uporno ponavljaju kao mantru? Zašto toliko truda da se stvori dojam da je priziv savjesti gotovo izumro?

Odgovor leži u samoj prirodi priziva savjesti. On nije samo administrativna kućica na obrascu. On je službeni, pravno priznati način da pojedinac povuče vlastiti pristanak. To je trenutak kada čovjek kaže: „Ne pristajem.“ A sustav funkcionira upravo na pretpostavci da pristanak postoji – ili barem da se šutnja tumači kao pristanak.

Kad vlasti neprestano ističu koliko je malo onih koji su uložili priziv, rade dvije stvari odjednom:

1. Šalju poruku ostalima da je otpor rijedak i gotovo neprirodan.
2. Pokušavaju spriječiti da se stvori presedan. Jer jedan priziv može otvoriti put desecima, a deseci stotinama.

Povijest nas uči da vlasti često umanjuju ili preuveličavaju brojke kad im to odgovara. Lagali su i prije o brojnim stvarima, zašto bismo im sada vjerovali i da se ništa ne skrivа iza njih?

Dva lica iste priče

Njemački prosvjedi i hrvatsko „mirno“ uvođenje otkrivaju isti europski trend, ali različite društvene reakcije. Na sjeveru mlada generacija otvoreno odbija ideju da bi ih država mogla pozvati. Na jugu, u zemlji koja je prije tri desetljeća proživjela rat, dio iste generacije prihvaća obuku kao nužnost ili čak priliku. Jedni vide militarizaciju, drugi osposobljavanje za krizne situacije.

Zajedničko je nešto dublje: povratak države u privatne živote mladih muškaraca. Novačenje, evidencija, pozivi, zdravstveni pregledi – sve to ponovno postaje dio „normalnog“ odrastanja. I dok se to u Njemačkoj događa uz otvoreni i vidljivi otpor, u Hrvatskoj isti proces teče mirno i tiho.

Pitanje koje ostaje u zraku nije samo hoće li se obvezna služba proširiti. Pitanje je što se događa s povjerenjem – i s pravom pojedinca da povuče pristanak. Jer priziv savjesti nije bijeg. On je, tihi mehanizam otpora koji sustav ne voli kada se koristi. A upravo zato ga se stalno pokušava prikazati kao nešto gotovo nepostojeće.

Europa se priprema. Mladi odlučuju hoće li ići s njom – ili će, barem neki od njih, reći jednostavno: „Ne pristajem.“

Provjeri/mediji

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !