Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Prisjećanje
Zamislimo trenutak u kojem sve tajne padaju. Svi ljudi istovremeno shvate: Zemlja nije samo kamen u svemiru, već svjesno biće u polju koje pulsira inteligencijom. Mi nismo slučajni proizvod evolucije, već duše u privremenom tijelu. Smrt nije kraj, već novo poglavlje. Postoji izvor – Bog, svijest, Jedno – i svi smo s njim povezani.
Što bi se dogodilo tada?
1. Kolaps iluzija: Rušenje starih temelja
Prvo bi uslijedio šok – ne fizički, već duboko unutarnji. Iluzija razdvojenosti, koja pothranjuje natjecanje, granice i hijerarhije, raspala bi se. Zamislite trenutak kada znate da ste dio beskonačne cjeline, nerazdvojni od drugih, Zemlje, izvora. Religije koje dijele na “prave” i “pogrešne” izgubile bi temelj. Znanost, koja svijest svodi na moždane valove, morala bi se preispitati. Povijest, ispričana kroz prizmu pobjednika, pokazala bi svoje praznine.
Za neke bi to bio kraj poznatog svijeta. Za druge, početak pravog života.
2. Masovno buđenje: Od straha do slobode
Strah, koji stoljećima upravlja ljudima, izgubio bi moć. Bez straha od smrti, osude ili neuspjeha, ljudi bi počeli živjeti iz slobode, ne iz straha. Mnogi bi osjetili radost, čudesnu lakoću spoznaje. No, istina bi za neke bila teška. Suočavanje s vlastitom odgovornošću – za misli, riječi, djela – moglo bi biti bolno. Više nema izgovora, nema skrivanja. Svaka namjera ostavlja trag u svjesnom polju koje sve vidi.
Ipak, ova bol bila bi privremena. Jer istina donosi oslobođenje.
3. Preobrazba odnosa: Od sukoba do jedinstva
Ako smo svi jedno – ne samo u pjesmama, već u stvarnosti – povrijediti drugoga znači povrijediti sebe. Ratovi, eksploatacija, sukobi postali bi besmisleni, poput borbe protiv vlastitog odraza. Empatija više ne bi bila vještina koju učimo, već instinkt. Ljubav ne bi bila samo osjećaj, već prirodno stanje svijesti. Zamislite društvo u kojem sebičnost nestaje, ne jer je zabranjena, već jer više nema smisla.
Naravno, tranzicija ne bi bila trenutna. Navike, traume i stare strukture moći opirale bi se promjeni. Ali svijest bi neumoljivo vodila prema jedinstvu.
4. Evolucija svijesti: Od intelekta do mudrosti
Znanost bi se preobrazila. Umjesto isključivog fokusiranja na materiju – atome, galaksije, formule – istraživala bi unutarnji svemir svijesti. Meditacija i introspekcija postale bi jednako važne kao eksperimenti. Tehnologija bi služila buđenju svijesti, a ne samo potrošnji. Zamislite uređaje koji pomažu ljudima pronaći unutarnji mir, poput alata za meditaciju ili praćenje emocionalne hramonije, umjesto aplikacija za beskonačno skrolanje i sakupljanje potrošačkih bodova.
Obrazovanje bi se promijenilo. Djeca bi učila kako prepoznati unutarnji glas, živjeti u skladu s prirodom, voljeti sebe i druge. Znanje bi postalo put prema mudrosti, a ne samo alat za karijeru.
5. Novi svijet: Život u skladu s izvorom
U takvom društvu, vrijednosti bi se preokrenule. Umjesto “imati više”, težili bismo “biti više”. Umjesto posjedovanja, stvarali bismo. Umjesto natjecanja, surađivali bismo. Starost bi se cijenila kao vrijeme mudrosti, a smrt bi se slavila kao prijelaz, poput cvijeta koji se vraća zemlji.
Religije bi se rastopile u univerzalnu duhovnost, vođe bi postali učitelji, a novac – tek alat za zajedničko dobro. Ljudi bi živjeli da stvaraju, istražuju i rastu, a ne samo da prežive. Zemlja bi ponovno postala dom, a ne resurs za iskorištavanje.
Zaključak: Prisjećanje na zaboravljeno
Ova vizija nije utopija, već potencijal koji već tinja u nama. Nešto duboko u našim srcima zna da je ovo istina. Ne moramo vjerovati – moramo se samo prisjetiti. Jer ovo smo odavno znali, ali smo skrenuti s puta. A kada se sjetimo, svijet se ne mijenja izvana. Mijenja se iznutra.
I upravo tu počinje prava revolucija.
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
