Huškanje na represiju protiv roditelja nije briga za djecu – to je napad na slobodu i dostojanstvo obitelji

Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net

Cjepni ekstremizam

U Hrvatskoj se ponovno diže prašina oko cijepljenja djece. Mediji razvlače mantru kako su „stotine djece u Splitu i drugim dalmatinskim gradovima ostala bez mjesta u vrtiću jer roditelji nisu dostavili potvrdu o cijepljenju“. Umjesto da postave pitanje zašto roditelji sumnjaju, odmah se otvara pitanje: „Hoće li cijepljenje morati biti prisilno?“

Takav način djelovanja otkriva njegovu zlonamjernost. To nije briga za javno zdravlje. To je otvoreno huškanje na represiju.

Roditelji koji odbijaju ili odgađaju neka cjepiva ne čine to iz neznanja ili zlobe. Poučeni neugodnim iskustvima iz prošlosti, većina njih su pročitali studije, pratili štetne reakcije, vidjeli kako se iz godine u godinu mijenjaju i progušćuju rasporedi cijepljenja i kako se neke nuspojave dugo uopće nisu priznavale. Kada se pojavi istraživanje koje uspoređuje cijepljenu i necijepljenu djecu i pokazuje manje kroničnih dijagnoza, manje posjeta liječniku i niže stope određenih stanja kod necijepljenih – umjesto ozbiljne znanstvene rasprave slijedi automatsko ocrnjivanje. Studija Lyons-Weilera i Thomasa nije sveto pismo, ali nije ni razlog za proglašavanje roditelja neprijateljima društva. Prava znanost napreduje isključivo kroz sumnju i provjeru, ne kroz ucjene.

Oduzimanje mjesta u vrtiću nije „zaštita djece“. To je kolektivna kazna. Dijete koje nije cijepljeno ne postaje automatski opasno. Dijete koje jest cijepljeno nije imuno na sve. No sustav bira najlakši put: izbaciti neposlušne, umjesto da omogući informirani izbor, medicinska izuzeća i stvarnu transparentnost podataka o sigurnosti. Kada država i mediji prijetnje davno iskorijenjenim bolestima koriste kao moralni bat, a istodobno šute o rastu kroničnih bolesti kod djece, to više nije javnozdravstvena politika. To je ideološki pritisak.

Huškanje ide dalje. Ako stotine djece ostaju bez vrtića, sljedeći logičan korak u tom narativu jest: „Onda treba prisiliti.“ Prisila se nikada ne zaustavlja na jednoj točki. Danas je vrtić, sutra škola, prekosutra zdravstveno osiguranje ili pravo na rad roditelja. Tko danas traži „samo“ potvrdu o cijepljenju, sutra će tražiti potvrdu o svemu što netko proglasi obveznim.

Roditelji nisu vlasništvo države. Djeca nisu državni projekt. Pravo roditelja da procijene rizik i korist za svoje dijete nije ekstremizam – to je temelj slobodnog društva. Tko to pravo proglašava prijetnjom, zapravo priznaje da ne vjeruje u uvjeravanje, nego samo u silu.

Umjesto da se pita kako obnoviti povjerenje – kroz otvorene podatke, neovisna istraživanja i poštovanje savjesti – dio medija i struke bira stigmatizaciju. Roditelji koji traže više informacija postaju „krezubi antivakseri“, a djeca postaju taoci. To nije civilizacijski napredak. To je povratak na mentalitet u kojem država bolje zna što je dobro za tvoje dijete od tebe.

Represija se nikada ne prodaje pod imenom represije. Uvijek se prodaje pod imenom brige. Danas je ta „briga“ usmjerena protiv roditelja koji ne žele slijepo potpisati. Sutra može biti usmjerena protiv bilo koga tko odstupa, što smo vidjeli tijekom plandemije. Zato ovaj pritisak treba jasno i bez ustručavanja osuditi. Ne zbog ideologije. Zbog slobode.

Provjeri/mediji

Foto naslovnice: web screenshot

P O D I J E L I !