Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Veliki reset
Dok u Njemačkoj i Austriji litra dizela i benzina opet prelazi 2 eura, a analitičari poput Ernsta Wolffa upozoravaju da smo možda samo nekoliko tjedana od pravog energetskog izvanrednog stanja, Hrvatska je dobila svoj mali, ali vrlo jasan signal. Na benzinskim postajama Ine i Petrola osvanule su obavijesti: maksimalno 300 litara po točenju. Privremeno. Zbog turističke sezone. Zbog „rasta neizvjesnosti na međunarodnim tržištima“.
Zvuči poznato, zar ne?
Wolff ne spekulira o apokalipsi, već hladno nabraja činjenice: cijene goriva u Njemačkoj i Austriji ponovno naglo rastu, „tank-rabat“ je nestao, a građani plaćaju de facto ratnu poreznu uplatu na benzinskim postajama. Wolff u istom kontekstu postavlja pitanje koje sve više ljudi šapuće, a malo tko se usudi glasno izgovoriti: jesu li ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku (posebno oko Irana) stvarno samo „geopolitičke igre“ oko teritorija i ideologije – ili su ipak alat za dublju društvenu preobrazbu?
Prijetnja prekidima opskrbe naftom i plinom, kaže Wolff, može brzo proizvesti eksploziju cijena energije, prekide u opskrbi i – indirektno – eksploziju cijena hrane. Europa neće biti prva na udaru gladi (Afrika i dijelovi Azije hoće), ali cijena i nesigurnost osjetit će se i ovdje. I dok se građani svađaju je li netko pro-ruski ili pro-američki, pro-Trump ili pro-Palestina, sustav radi svoje: slabi srednji sloj, generira nemire i legitimira nove mehanizme kontrole – od digitalnih valuta centralnih banaka (CBDC) s biometrijskom identifikacijom, preko AI-nadzora, do univerzalnog osnovnog dohotka kao instrumenta pristanka.
U Hrvatskoj se, usred sezone, dogodilo upravo ono što takvi tekstovi predviđaju kao prvi korak. Ina je 24. srpnja privremeno ograničila točenje na 300 litara po transakciji „kako bi očuvala kontinuitet opskrbe“. Petrol je učinio isto na dijelu postaja. Ograničenje ne vrijedi na autocestama ni za plovila. Rafinerija u Rijeci radi stabilno, zalihe su dovoljne – barem tako tvrde. Ali mjera dolazi točno uoči očekivanog značajnog poskupljenja koje Vlada treba potvrditi: eurosuper 95 na oko 1,65 eura (+11 centi), eurodizel na 1,81 eura (+22 centa), plavi dizel još više.
Za običnog vozača osobnog auta 300 litara nije problem. Za kamione, kombije, poljoprivrednike i one koji žele napuniti kanistere ili rezervoare – jest. I upravo to je bit. Prvi put nakon dugo vremena građani vide da gorivo više nije samo roba koju kupuješ koliko želiš. Postaje regulirana količina. „Privremeno“. „Dok ne…“.
Ovo nije panika. Ovo je praksa. Dok se na zapadu Europe cijene penju preko 2 eura i mediji još ne govore o „energetskim lockdownima“, Hrvatska je tiho uvela kvotu. Turistička sezona i „neizvjesnost“ savršeno su opravdanje. Ali tko će jamčiti da se „privremeno“ ne pretvori u „dok traje kriza“, a kriza – kao što smo naučili – traje onoliko koliko treba?
Wolff upozorava da ne treba stvarni prekid opskrbe da bi cijene eksplodirale. Dovoljna je krhkost tržišta. A kada cijene više nisu dovoljne da discipliniraju potrošnju, dolaze količinska ograničenja. Zatim možda i prioritetne liste. Zatim digitalni sustavi koji odlučuju tko smije točiti, koliko i kad.
Dok se građani u Hrvatskoj još pitaju hoće li dizel skočiti za 20 ili 25 centi, u pozadini se odvija veća priča: mobilnost, energija i osnovne slobode postupno se pretvaraju u privilegije koje se dodjeljuju ili uskraćuju. 300 litara nije kraj svijeta. Ali je jasan znak da je kraj iluzije o neograničenoj dostupnosti – barem privremeno – već počeo.
Pitanje više nije hoće li doći izvanredno stanje. Pitanje je koliko još tjedana imamo da shvatimo da se ono već tiho uvodi – litru po litru, ograničenje po ograničenje.
Provjeri/tkp.at
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
