Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Stvarni uzrok
Kraj kolovoza 2026. godine. Na granici Nepala i Tibeta dogodila se stravična poplava. Stotine mrtvih, više od tisuću nestalih. Sela, ceste i granični prijelaz Rasuwagadhi pretvoreni u mulj i ruševine. I dok su se još brojali žrtve, u svjetskim medijima već je bila spremna gotova priča.
New York Times je napisao: „Klima zagrijava Himalaju, permafrost se topi, ledenjaci se ruše.“ Znanstvenici su govorili o „vrlo direktnoj povezanosti“. Nature je u roku od nekoliko sati objavio da je kriv „kolaps ledenjaka“ i pitao se: „Je li to tek naznaka onoga što dolazi?“
No, satelitske slike su pokazale nešto sasvim drugo…
Geomorpholog Dan Shugar sa Sveučilišta u Calgaryju rekao je jasno: „Ovdje imamo veliki kolaps temeljne stijene koji je sa sobom povukao dio ledenjaka.“ Kristen Cook opisala je isti događaj kao urušavanje ogromnog bloka stijene ispod ledenjaka. Zemlja se urušila, a led je otišao s njom. Istraživač sa Sveučilišta u Grazu potvrdio je: donji jezik ledenjaka se odlomio jer je stijena ispod popustila.
USGS je registrirao potres magnitude 5,2 na sjevernoj strani Langtang Lirunga, na oko 5200 metara. Stijena, led i krš pali su više od kilometra u dubinu, pretvorili se u prašinu, zatvorili rijeke i stvorili golemi val mulja i vode. Drugim riječima: nije ledenjak srušio planinu, već je planina praktički srušila ledenjak. Upravo suprotno od onoga što je tvrdio New York Times. Redoslijed okrenut, uzrok i posljedica zamijenjeni.
Kada je priča o „kolapsu ledenjaka“ počela pucati, u centar pažnje gurnut je permafrost. Led u pukotinama djeluje kao cement, kažu. Kad se otopi, padine postaju nestabilne. To je opća hipoteza za visoka planinska područja. I odjednom je opet moguće sve pripisati klimi.
Samo što za to u ovom konkretnom slučaju nema dokaza. Cook i Shugar izričito su rekli da se izravan klimatski uzrok trenutno ne može dokazati. Padine se urušavaju i bez globalnog zagrijavanja.
Ovo nije prvi put. Himalajski ledenjaci već desetljećima služe kao najupečatljivija i najpogrešnija kulisa za klimatske priče. IPCC je 2007. tvrdio da bi do 2035. ledenjaci mogli gotovo nestati. Ta tvrdnja nije došla iz znanstvene literature, nego iz izvještaja WWF-a koji se oslanjao na spekulativni intervju iz 1999.
U Glacier National Parku stajale su table da će ledenjaci nestati do 2020. Table su maknute. Ledenjaci su još uvijek tamo – manji, ali tamo. António Guterres i Al Gore više su puta koristili Himalaju kao pozornicu za uzbune. Svaka nova katastrofa ubacuje se u isti kalup, često prije nego što geologija uopće kaže svoje.
Nepalu i Tibetu trebaju sustavi ranog upozoravanja, senzori, evakuacijski putevi i realna procjena rizika. I dok se stvarnost i narativ razilaze, stotine ljudi i dalje leži pod muljem. Nepalu i Tibetu ne treba još jedna runda simboličke politike o ledu i klimatskim promjenama, već sustavi ranog upozoravanja, senzori, evakuacijski putevi i realna procjena rizika. Baš kao i preispitivanje dogmi uzroka potresa i mogućnosti njihovog predviđanja.
Provjeri/tkp.at
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
