Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Nenaučene lekcije iz prošlosti
Dok škotska vlada uvodi ograničenja cijena jaja, mlijeka i kruha, a povijest nam nudi oštru opomenu iz vremena Francuske revolucije, Hrvatska već godinama živi u vlastitom eksperimentu s državnom kontrolom cijena hrane. I rezultati su sve jasniji: umjesto jeftinije i dostupnije hrane, imamo rastuću ovisnost o uvozu, pritisak na domaće proizvođače i upozorenja da bi cijene iduće godine mogle skočiti i do 40 posto. No cijene nisu jedini alat kojim se sustavno ruši domaća proizvodnja. Paralelno se, pod firmom zaštite od zaraznih bolesti, uništava svinjogojstvo i peradarstvo, a sve se to odvija na pozadini sve ekstremnijih, vrlo sumnjivih, vremenskih obrazaca – dugotrajnih suša koje isušuju polja, nakon kojih kiša, kad se napokon pojavi, dolazi u obliku razornih nevremena i tuče.
Što nam govori prošlost
Frédéric Bastiat je sredinom 19. stoljeća opisao kako slobodno tržište svakodnevno hrani milijunski Pariz bez centralnog planiranja. Nasuprot tome, predvidio je bijedu, oskudicu i glad ako bi se država umiješala i odlučivala što, koliko i po kojoj cijeni treba proizvoditi i prodavati.
Francuska revolucija to je potvrdila. Nakon loših žetvi, vulkanskih erupcija, rata i inflacije, vlasti su 1793. uvele maksimalne cijene žita i drugih namirnica. Umjesto obilja, uslijedile su nestašice, redovi, prisilne rekvizicije, zatvaranja trgovaca i pad proizvodnje. Seljaci nisu imali poticaja proizvoditi jer su im troškovi rasli, a cijene bile zamrznute. U nekim krajevima ljudi su padali na ulici od slabosti. Kada su kontrole napokon popustile, situacija se počela popravljati. Lekcija je bila jasna: cijene nisu uzrok oskudice, nego signal koji koordinira proizvodnju i potrošnju. Gušenjem tog signala država stvara ono što je htjela spriječiti.
Hrvatski primjer: od 30 do 100 proizvoda pod kontrolom
Hrvatska vlada već godinama primjenjuje istu logiku. Od rujna 2022., a posebno od 2023. i 2025., donosi odluke o izravnim mjerama kontrole cijena osnovnih prehrambenih proizvoda. Lista je proširivana: prvo 30, zatim 70, a u studenome 2025. na 100 artikala i kategorija. Među njima su miješani nepakirani kruh (do 1,70 €/kg), UHT mlijeko, jaja, brašno, ulje, meso, mliječni namazi, med, zimska salama, toast, listovi za pite i niz drugih proizvoda iz svakodnevne košarice.
Trgovci moraju imati barem jedan artikl iz svake kategorije po ograničenoj cijeni, jasno označen. Cilj je, kako ističu premijer Andrej Plenković i ministar gospodarstva Ante Šušnjar, zaštititi najranjivije od inflacije. No ekonomska logika upozorava na obrnuti učinak. Kada država nametne maksimalnu cijenu ispod tržišne, proizvođači gube motivaciju. Domaći poljoprivrednici suočavaju se s rastućim troškovima, dok im se prodajna cijena drži na umjetno niskoj razini. Posljedica je smanjenje proizvodnje ili prelazak na druge kulture. Hrvatska je već visoko ovisna o uvozu hrane. Savjetnica ministra poljoprivrede Tatjana Radić u kolovozu 2026. upozorila je da bi posljedice suše mogle iduće godine donijeti poskupljenja od 20 do 30 posto, a prema nekim procjenama i do 40 posto.
Uništavanje domaće proizvodnje pod firmom bolesti
Kontrola cijena samo je jedan dio priče. Drugi, možda još razorniji, odvija se pod firmom suzbijanja zaraznih bolesti. Afrička svinjska kuga (ASK) od lipnja 2023. „harala“ je istokom Hrvatske. Do kraja te godine zabilježeno je preko 1100 „izbijanja“, a ukupno je od tada eutanazirano ili uginulo više desetaka tisuća svinja – prema nekim procjenama preko 50.000, što je oko 5 posto nacionalnog fonda, s potencijalom da se dramatično poveća ako se bolest proširi na velike farme. U 2025. godini uslijedio je „novi val“, osobito u Osječko-baranjskoj županiji, s ulaskom virusa i na velike objekte s tisućama grla. Zone zaštite i nadziranja, zabrane premještanja, prisilno klanje, zabrana svinjokolje izvan odobrenih objekata i drastično smanjenje populacije divljih svinja ostavili su devastirajući trag. Broj aktivnih uzgajivača u najpogođenijim županijama drastično je pao, proizvodnja se urušila, a domaće svinjogojstvo – koje je prije desetak godina pokrivalo znatno veći dio potreba – sada je sve ovisnije o uvozu.
Sličan obrazac, iako manjeg intenziteta, vidi se i u peradarstvu. „Visokopatogena“ ptičja gripa (H5N1) redovito se „potvrđuje“ kod divljih ptica, a mjere koje slijede – obvezno zatvaranje peradi, zone ograničenja, zabrane kretanja i rizik od preventivnog usmrćivanja cijelih jata – dodatno opterećuju proizvođače. Iako do sada nije bilo masovnih epizoda kao kod ASK-a, stalna prijetnja i stroge biosigurnosne mjere povećavaju troškove i smanjuju fleksibilnost, osobito manjih uzgajivača. U kombinaciji s ograničenjem cijena jaja i pilećeg mesa, rezultat je jasan: domaća proizvodnja se guši, a prostor za uvoz raste.
Vrijeme koje ne daje predah: suše, pa razorna nevremena
Na sve to nadovezuje se i vremenski obrazac koji posljednjih godina postaje sve izraženiji. Dugotrajne suše isušuju tla i uništavaju usjeve – u 2025. godini same štete od suše procijenjene su na oko 320 milijuna eura od ukupnih 358 milijuna eura prijavljenih šteta na prinosima. Poljoprivrednici već sedmu godinu zaredom bore se s nedostatkom vode, a savjetnica ministra Radić upozorava da bi posljedice ovogodišnje ekstremne suše mogle iduće godine donijeti poskupljenja hrane od 20 do 40 posto. Kada kiša napokon dođe, često ne dolazi kao blagotvorna oborina, nego u obliku snažnih oluja i tuče koje dodatno uništavaju ono što je suša ostavila.
Hrvatska je, usput, jedina članica EU čija nacionalna meteorološka služba ima zakonsku obvezu provoditi operativnu obranu od tuče zasijavanjem oblaka srebrovim jodidom – sustav koji postoji desetljećima i pokriva desetke županija s stotinama generatorskih postaja. Iako znanstvena zajednica i sam DHMZ upozoravaju da nema pouzdanih dokaza o stvarnoj učinkovitosti te metode, ona se i dalje provodi. U javnosti se sve češće postavlja pitanje šire kontrole vremenskih prilika: zašto se dugotrajne suše izmjenjuju s razornim pljuskovima i tučom upravo na način koji maksimalno šteti domaćoj proizvodnji? I što nam se to ispušta u zrak nad glavama u obliku avionskih tragova? Dok se službeno govori o „klimatskim promjenama“, obrazac – isušivanje, zatim udar nevremena – dodatno pritišće već iscrpljene poljoprivrednike koji se bore i s cijenama i s bolestima.
Kombinacija je smrtonosna. S jedne strane cijene se umjetno drže nisko kako bi se „zaštitili građani“, s druge se proizvodnja sustavno smanjuje kroz masovna usmrćivanja i administrativne zabrane, a s treće strane (namjerno uzrokovani) vremenski ekstremi dodatno urušavaju prinose. Seljak koji preživi bolest, eutanaziju i sušu suočava se s cijenama koje mu ne pokrivaju troškove. Onaj koji odustane ostavlja prazninu koju puni uvoz. Dugoročno, Hrvatska postaje sve ovisnija o vanjskim izvorima hrane – upravo ono što bi svaka ozbiljna politika sigurnosti hrane trebala izbjegavati.
Zašto se ovo ponavlja
Politika cijena, drastične mjere protiv bolesti i sve izraženiji vremenski ekstremi daju dojam akcije i kontrole. „Radimo nešto za narod“, „štitimo zdravlje životinja“ i „borimo se s klimatskim promjenama“ zvuče bolje od priznanja da sustav funkcionira upravo onako kako to predstavljaju „teoretičari zavjera“. No, kao što je Bastiat ukazao, i kao što je Francuska revolucija pokazala, država nema informacije ni poticaje koje tržišne cijene prenose milijunima sudionika. Hrvatska nije Francuska 1793., ali mehanizam je isti: gušenje signala cijena, administrativno uništavanje proizvodnih kapaciteta i sve nepovoljniji vremenski uvjeti dugoročno ugrožavaju opskrbu.
Dok se lista reguliranih proizvoda širi, svinjogojstvo i peradarstvo trpe udarce pod firmom bolesti, a polja se izmjenično pale sušom i tuku tučom, vrijedi se zapitati: koliko još puta trebamo ponoviti istu grešku da bismo shvatili da kontrola cijena, prisilne mjere i sve nepredvidivije vrijeme ne hrane narod – one ga ostavljaju ovisnim i ranjivim? Pravo rješenje nije više administrativnih naredbi, nego uklanjanje prepreka proizvodnji, poticanje ulaganja u navodnjavanje, domaću proizvodnju hrane i dopuštanje cijenama da odražavaju stvarnost. Samo tako tržište može, kao u Bastiatovom Parizu, svakodnevno hraniti milijune bez drame, nestašica i postupnog nestanka domaćih proizvođača. Ali za to treba korjenita promjena društva… i sustava vlasti…
Provjeri/mediji
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
