Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Pogled u krivom smjeru
U Međugorju se dogodio incident koji je, prije svega, uzdrmao javnost, ali iza sebe ostavio čitav niz pitanja. Dok su se naslovnicama medija redali opisi poput: razbijeno, oskrnavljeno, uznemireno… i prije nego što je policija izgovorila ime osumnjičenog, politički refleks je već radio punom parom. Darijana Filipović i Željana Zovko, pratilje i glasovi kruga oko Dragana Čovića, odmah su kvalificirale događaj kao „napad na katolički puk“, kao još jedan „dokaz“ sustavnog pritiska na kršćane u Bosni i Hercegovini. Narativ je bio spreman: muslimani, ugroženost, civilizacijski sukob.
Zatim je stigla pomalo neočekivana vijest. Osumnjičeni je državljanin Poljske. Katolik iz zemlje iz koje u Međugorje godišnje stižu deseci tisuća hodočasnika.
Ironija nije samo brutalna. Ona je dijagnostička.
Jer cijeli mehanizam nije čekao činjenice. Čekao je potvrdu. Mjesecima se gradi priča o kršćanima pod pritiskom, o muslimanima koji žele Bosnu samo za sebe, o potrebi da se svijet „probudi“. Svaki vandalizam, svaka išarana ograda, svaka razbijena klupa postaje dokaz civilizacijskog rata – dok se ne pokaže da je počinitelj „svoj“. Tada se brzo povlači, optužuju mediji, traži se kontekst. Problem nije u zaštiti vjernika. Problem je u održavanju napetosti koja homogenizira biračko tijelo i opravdava političke zahtjeve.
Ali Međugorje nije izolirani slučaj. Ono je samo lokalni odraz šireg europskog obrasca.
Masovno dovođenje migranata – pretežno muslimana – u Europu nije slučajnost ni puka humanitarna katastrofa. Postoji razlog. Postoji politika. Postoje oni koji su godinama otvarali granice, financirali rute, moralizirali i prozivali svakoga tko je upozoravao na demografske, kulturne i sigurnosne posljedice. I zanimljivo, svi se oni, u velikoj većini, izjašnjavaju kao kršćani. Katolički političari, protestantski lideri, …sam vrh Crkve. Papa Lav IV. nedavno je na Lampedusi p(r)ozivao europske čelnike da „pomognu jadnim migrantima“, dok istovremeno milijuni autohtonih Europljana gube osjećaj doma, sigurnosti i kontinuiteta. Za njih očigledno nema “molitve”…
Reflektori su godinama usmjereni na „žrtve“ i „mržnju“ onih koji se usude reći da masovna migracija mijenja karakter Europe. Pitanje nije hoće li se jednog dana usmjeriti i na same migrante – njihove stope kriminala, paralelna društva, zahtjeve za šerijatom, pritisak na žene…. Pitanje je kada. Jer realnost se ne može zauvijek držati u medijskoj karanteni.
Primarni problem, međutim, nisu migranti. Oni su posljedica. Primarni problem su oni koji su ih doveli, koji su ih pozivali, koji su kriminalizirali svaku sumnju i koji su, dok su se predstavljali kao branitelji kršćanskih vrijednosti, sustavno razgrađivali upravo one okvire koji su kršćanstvo i europsku civilizaciju učinili mogućima: granice, suverenitet, demografsku stabilnost, kulturnu samosvijest.
Povijest poznaje križarske ratove. Pokretane „u ime obrane kršćanstva“, često su bile mješavina vjerskog žara, političkih interesa, pljačke i osvajanja. Danas se postavlja pitanje: čeka li nas još jedan?
Po svemu sudeći – da.
Mase je lako zavesti i teško je očekivati da bi se novi „križarski“ impuls mogao usmjeriti prema istinskom neprijatelju – onima koji su, u ime kršćanstva, otvorili vrata, razmontirali obranu i sada se prave iznenađenima kad se stvarnost počela odvijati prema njihovim planovima. No, i dalje tinja mala nada a raspiruje je i ovaj događaj iz Međugorja. Mogu li ljudi konačno shvatiti odakle im dolazi stvarna opasnost na temelju jedne provokacije koja se možda nije u potpunosti odvila prema njihovom planu? Ima li nade za pogled u pravom smjeru?
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
