Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
„Ovo je pljačka!“
Ursula von der Leyen prošli je tjedan na konferenciji Medef u Parizu jasno rekla što misli o ušteđevini Europljana. Oko deset milijardi eura leži na bankovnim računima i štednim knjižicama, a Ursula poručuje: „Nažalost, ova ušteđevina propada“. Velik dio europskog kapitala, tvrdi, odlazi s kontinenta, a rješenje je – staviti taj novac „u službu europskih poduzeća“.
Drugim riječima, vaš novac na štednoj knjižici više nije samo vaš. On je postao politički problem.
Riječ je o projektu „Štedno-investicijske unije“ koji je Komisija predstavila još u ožujku 2025. Ne najavljuje se izravno oduzimanje depozita, ali se planira njegovo „usmjeravanje“: poticaji, novi investicijski proizvodi, usklađivanje bankovnih i osiguravajućih pravila. Cilj je da što više privatnog novca prijeđe s računa na tržište kapitala i u „produktivne investicije“.
Prema podacima Komisije, oko 70 posto ušteđevine europskih kućanstava stoji kao bankovni depoziti. Europska središnja banka računa da bi se, kada bi se Europljani ponašali više kao Amerikanci, do osam milijardi eura moglo preusmjeriti u tržišne plasmane.
Ova skandalozna najava podiže sve više prašine. Novac pripada građanima. Odlučuje li netko držati ga na štednoj knjižici, ulagati u dionice ili štedjeti za obitelj i starost – to je njegova stvar, a ne sirovina za industrijsku, klimatsku, vojnu ili proračunsku politiku.
Pravi problem, upozoravaju kritičari, nisu štedne knjižice. Problem su cijene energije, birokracija i konkurentski nedostaci koje je EU sama stvorila. Tko želi više privatnog kapitala u europskim poduzećima, mora ulaganja učiniti privlačnima – a ne razmišljati kako politički preusmjeriti ono što su građani godinama odvajali.
U isti politički kontekst spadaju i dva druga koraka.
Prvi je Direktiva (EU) 2024/1260 o oduzimanju i konfiskaciji imovine, koju države članice moraju prenijeti do 23. studenoga 2026. Primjenjuje se u kaznenim postupcima, ne kao opća provjera imovine svih građana. Članak 16. dopušta oduzimanje „neobjašnjene imovine“ ako sud smatra da potječe iz organiziranog kriminala i donosi značajnu gospodarsku korist. Pojedinačna predkaznena djela ne moraju uvijek biti dokazana. To nije opća pretpostavka krivnje za nasljednike, vlasnike zlata ili štediše, ali oslabljuje klasična pravila dokazivanja i otvara rizike za vladavinu prava i jamstvo vlasništva.
Drugi je studija Glavne uprave za poreze od 15. travnja 2026. o porezima na imovinu, kapital i izlaznim porezima, koja priznaje da porezi na imovinu povijesno donose malo. Izlazni porezi na iseljavanje – uključujući nerealizirane dobitke – već postoje u nekim državama. EU-široki porez na imovinu nije donesena, ali planovi postoje.
Iako sadržaj von der Leyenina govora ne upućuje direktno na pljačku štednih knjižica, on je de facto moralna diskreditacija štednje na računu, politički pritisak na preusmjeravanje, oštrija konfiskacija u kaznenom pravu i intenziviranje porezne rasprave o imovini. On je pokušaj da se uzdrma postojeća situacija u kojoj sam građanin odlučuje što će s vlastitim ušteđenim novcem i pokušaj da se ta odluka prebaci na Komisiju.
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
