Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Sloboda u papiru
Ako ste mislili da će gotovina biti ukinuta preko noći, prevarili ste se. Neće biti nikakvog „velikog zakona“ ili dramatične najave, a umjesto toga dolazi nešto daleko opasnije i efikasnije – spor, sistematski proces isušivanja. Gotovina se ne ukida zabranom – ona se guši iznimkama, naknadama, zatvorenim bankomatima i umirujućom frazom da je digitalni euro „samo dopuna“.
Ljeto 2026. ostat će zapamćeno kao period kada se u Briselu događali tzv. „pregovori“ o paketu jedinstvene valute između EU Komisije, Parlamenta i Vijeća, dok su se paralelno dogovarala pravila o „suživotu“ gotovine kao, još uvijek, zakonskom sredstvu plaćanja i digitalnog eura, kojem je već dano zeleno svjetlo. Službeno će oba postojati jedno pored drugog. Praktično, kako upozorava ekonomski profesor Christian Rieck, gotovini prijeti status relikta – nečega što formalno postoji, ali se sve teže koristi.
Samo naivnima ovo može izgledati kao napredak. Supermarketi, kafići i restorani trebali bi u principu i dalje prihvaćati gotovinu. Dakle, natpisi „Ne primamo gotovinu“ i slične klauzule u općim uvjetima bit će ograničene i nedopuštene. No, kako kaže Rieck, prava moć leži u iznimkama. Dok će gotovina i digitalni euro biti zakonska sredstva plaćanja, a platitelj bi trebao moći birati, prodajna mjesta – kao što su parkirni automati, autobusi, vlakovi, toaleti, bazeni, samoposlužni dućani – smiju odbiti gotovinu ako postoji digitalna opcija. To se već i događa, pa tko želi platiti papirnatim novcem, ostaje uskraćen tom uslugom. Teško da ćete primijetiti da se netko buni na ovo, ali time se krug korištenja gotovine postupno sužava. Manje gotovine kod trgovaca znači manje uplata u banke, manje potrebe za bankomatima, još manje gotovine u optjecaju. Radi se o klasičnoj spiralnoj eroziji.
Na državnoj razini situacija je slična. Analiza Bundesbanke, koju Rieck citira, pokazala je da osam od trideset državnih ureda uopće ne prima gotovinu. Uredba dopušta državama ograničenja iz „javnog interesa“: borba protiv pranja novca, naplata poreza, efikasnost. Interni dokumenti Vijeća eksplicitno spominju upravnu efikasnost. Bivši potpredsjednik Bundesbanke Franz-Christoph Zeitler upozorio je da velike iznimke mogu postati prekretnica nakon koje gotovina jednostavno nestane.
I sami svjedočite kako bankomati nestaju. Nema tvrde EU-pravne obveze o tome koliko blizu građanima mora biti bankomat. U Švedskoj se ponekad 25 kilometara smatra dovoljnim. Banke smiju zatvarati automate i uvoditi naknade; trgovci snose rastuće troškove uplate gotovine. Trgovački savezi upozoravaju na kolaps infrastrukture. Digitalni euro, nasuprot tome, treba biti besplatan i uvijek dostupan – asimetrični standard koji unaprijed favorizira jednu stranu.
Christine Lagarde i drugi eurokrati redovito uvjeravaju da će gotovina ostati. No sve je manje onih koji im vjeruju – i to s razlogom. Sloboda ugovaranja već je dovela do toga da pekare, restorani, parkirni uređaji i uredi odbijaju gotovinu. Kada sama država preferira digitalno, šalje jasan signal: gotovina je nezgrapna, zastarjela, nepotrebna. Potražnja pada, ponuda slijedi, a opravdanje za nove iznimke raste.
Ovo nije tehnološki napredak. Ovo je politički projekt kontrole prekriven plaštom praktičnosti. Gotovina je jedino sredstvo plaćanja koje ne ostavlja trag, koje ne ovisi o struji, serverima ili političkoj volji. U trenutku blackouta, kvara sustava ili ciljane blokade računa digitalno plaćanje postaje bezvrijedno. Gotovina ostaje. Upravo zato se mora ukloniti – ne odjednom, nego korak po korak, dok građani ne primijete da više nemaju izbora.
Proces je već daleko odmakao. Ne zato što građani to žele, nego zato što se događa tiho, kroz tehničke detalje i iznimke koje malo tko čita. Dok se govori o „dopuni“ i „izboru“, stvarnost se mijenja. Gotovina neće nestati jednim potezom pera. Ona će umrijeti od tisuću malih rezova – osim ako se taj proces ne zaustavi.
Provjeri/tkp.at
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
