Zapratite nas: TelegramYouTubeFacebook
Deus vult!
Dok se obični Hrvati bore s računima, ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić-Radman radi na višoj razini. Uskoro postaje vitez Suverenog malteškog viteškog reda. Onog drevnog, onog s plaštom, onog koji brani vjeru i pomaže siromašnima. Geslo je jasno: Tuitio fidei et obsequium pauperum. Zaštita vjere i služenje siromašnima.
Samo što u Hrvatskoj ta priča ima jedan mali, mirisni dodatak.
Obiteljska tvrtka Agroproteinka, u kojoj ministar drži oko 20,5 posto dionica (a brat Ivica i sestra Irena još po toliko, pa obitelj kontrolira većinu), nije baš klasična humanitarna organizacija. To je kafilerija. Firma koja zbrinjava uginule životinje. Lešine. Nusproizvode. Kosti. Masnoću. Sve ono što drugi ne žele vidjeti, a kamoli mirisati. I ne samo da to radi – ona je praktički monopolist. Jedina u državi s odobrenjem za određene kategorije animalnog otpada. Desetogodišnja koncesija od države. Poslovi s ministarstvima. I, naravno, lijepi prihodi kad se pojavi „uvijek nezgodna“ afrička svinjska kuga (ASK). Jer što je bolje za kafileriju od tisuća ubijenih svinja zbog jednog „uvijek neugodnog pozitivnog“ PCR testa? Jedna farma u Baranji – pola milijuna eura. Još jedna „kriza“ za poljoprivredu, katastrofa za poljoprivrednike, ali blagdan za dioničare.
Svake godine ministru na račun sjedne nekoliko stotina tisuća eura dividende. Ponekad i preko 800.000. Ranije ih nije ni prijavljivao u imovinsku karticu, dok ga Povjerenstvo nije opomenulo i kaznilo. Ali evo, sad je sve čisto. Čak i plašt će sam platiti. Državni proračun neće financirati njegov ulazak među vitezove. Kakva skromnost. Kakva etičnost.
A dok se u Rimu sprema ceremonija oviteženja, u Kaknju u BiH mještani su se digli protiv planova za sličnu tvornicu. Bioorganika, firma povezana s Agroproteinkom, htjela je proširiti carstvo lešina preko granice. Narod nije bio baš oduševljen. Čudno. Tko bi se bunio protiv mirisa spaljenih životinjskih ostataka u svom dvorištu?
I tako, dok jedni vide u Malteškom redu drevni katolički red „humanitaraca“, drugi vide elitni klub s diplomatskim imunitetom, putovnicama i vezama koje sežu do onih krugova o kojima se više šapće nego govori. Službeno – nisu masoni. Oni to izričito naglašavaju. Što je, priznajmo, savršen način da se kaže: „Mi smo nešto starije i čistije.“ A Gordan? On samo želi braniti vjeru. I pomagati siromašnima. Onima koji, slučajno, nemaju lešine za zbrinjavanje.
Zamislimo sada scenu u veljači 2027. Vitez Grlić-Radman u crnom plaštu s bijelim malteškim križem. Možda čak i ceremonijalni mač. Ne onaj za rezanje vrpce, nego onaj pravi. Onaj koji se oštri. Jer, znate kako to ide. Prvo „humanitarna“ suradnja. Onda „diplomatski“ odnosi. Pa onda… tko zna. Svijet je nemiran. A Sveta Stolica, ta vječna institucija „dobra“, možda napokon treba novog viteza spremnog za klanje… pardon, obranu. Modernu. Humanitarnu. S pečatom međunarodnog prava.
U međuvremenu, Agroproteinka i dalje radi. Lešine odlaze. Dividende dolaze. A siromašni… pa, oni će nekako. Bitno je da vjera bude zaštićena. I da plašt bude čist.
Deus vult, dragi Gordane.
Deus vult (ponekad pisano i Deus lo vult ili Dieu le veut) latinski je izraz koji znači: „Bog hoće“ ili „Bog to želi“. U povijesnom kontekstu to je bio bojni poklič križara tijekom Prvog križarskog rata (1095.–1099.). Kada je papa Urban II. 1095. godine na saboru u Clermontu pozvao kršćane da krenu u oslobađanje Svetog groba u Jeruzalemu, mnoštvo je navodno odgovorilo upravo tim riječima: „Deus vult!“. Od tada je postao jedan od najpoznatijih simbola križarskih ratova.
Provjeri/mediji
Foto naslovnice:web screenhot