Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Red iz kaosa
Europa više nije u krizi, Europa je u revoluciji.
Od Pariza do Tirane, od Milana do Bruxellesa, od Madrida do Lisabona – ulice gore. Nije riječ o izoliranim incidentima, već o bijesu koji se godinama sustavno proizvodio – osiromašenje, deindustrijalizacija i iscrpljivanje stanovništva stvorili su uvjete u kojima ljudi sve manje vide svijetlu budućnost. Ljudi jedva preživljavaju od plaće do plaće. Energija je nedostižna, hrana sve skuplja, stanovanje luksuz, a javne službe – škole, zdravstvo, promet – propadaju. Bijes kojeg ljudi sada manifestiraju na ulicama dodatno se potiče i usmjerava – jer kaos nije greška, nego alat.
Gdje sve gori
U Francuskoj su prosvjedi eskalirali u najveće nerede u godinama: tisuće uhićenih, opljačkane trgovine, spaljene javne zgrade, gradske vijećnice u plamenu. Studenti, radnici, umirovljenici – svi su na ulicama.
U Italiji su prosvjedi protiv skupoće života u Milanu, Torinu, Bologni i drugim gradovima prešli u sukobe s policijom, pljačke i palež. Maskirani prosvjednici bacali su kamenje, zapalili barikade, oštetili luksuzne trgovine.
U Belgiji su Bruxelles i Liège doživjeli žestoke sukobe: suzavac, vodeni topovi, oštećena vozila, stotine uhićenih. Studenti i mladi prosvjedovali su zbog troškova obrazovanja i opće skupoće.
U Albaniji traju danima žestoki prosvjedi u Tirani. Studenti i građani traže ostavku premijera, pale se zgrade ministarstava, policija koristi gumenе metke i suzavac.
U Španjolskoj i Portugalu rastu prosvjedi zbog stambene krize – šatorska naselja u središtu Madrida i drugim gradovima, štrajkovi učitelja, bijes zbog nedostižnih najamnina.
I na našim prostorima vidi se isti obrazac potpirivanja tenzija. U Srbiji studentski prosvjedi traju već gotovo dvije godine – od tragedije u Novom Sadu 2024. – i prerasli su u ozbiljan politički izazov. Studenti marširaju prema Beogradu, organiziraju se u izbornu listu i izravno prijete dugogodišnjoj vlasti. To nije prolazni bijes, nego trajni pritisak koji drži društvo u stanju stalne napetosti.
U Hrvatskoj, koja djeluje neaktivnije i politički letargičnije, tenzije se dižu sporadičnim, ali pažljivo odabranim akcijama. Nedavni događaji prije i tijekom utakmice Hajduk–Ajax u Splitu – sukobi na Rivi, deseci privedenih, antisemitski uzvici, bakljade koje su prekinule utakmicu – savršen su primjer. Takvi incidenti ne ostaju samo navijačka priča. Oni se koriste da uznemire šire društvo, da stvore dojam nestabilnosti i da otvore prostor za političke i medijske manipulacije. U zemlji u kojoj veliki dio stanovništva još nije izašao na ulice u masovnim prosvjedima, upravo takvi sporadični izljevi služe kao katalizatori – da se napetost održi, da se osjećaj nesigurnosti proširi i da se narod postupno navikne na atmosferu kaosa.
Slični pritisci šire se i dalje. Ovo nije lančana reakcija slučajnosti. Ovo je isti uzrok koji se manifestira na različitim mjestima – od zapadne Europe do Balkana.
Kako se gradi kolaps
Prvo su došle zelene politike. Pod krinkom „spašavanja planeta“ zatvarane su nuklearne elektrane, gušena industrija, opterećivana poljoprivreda i nametani porezi na ugljik. Rezultat: deindustrijalizacija. Europa gubi sposobnost proizvodnje, konkurentnost i radna mjesta.
Zatim sankcije Rusiji. Umjesto sigurnosti, Europa je ostala bez jeftinih energenata i sirovina. Cijene plina i struje eksplodirale su. Industrija koja je preživjela „zelene“ regulacije sada umire zbog energetske ovisnosti.
Bez vlastitih resursa, bez konkurentne proizvodnje, bez jeftine energije – kontinent je postao lagan plijen. Dok narod jedva preživljava, velike transatlantske korporacije, s BlackRockom kao jednim od najvidljivijih igrača, kupuju ono što je ostalo: nekretnine, energetsku infrastrukturu, vodovodne mreže, luke, logističke centre… po cijenama koje u normalnim okolnostima ne bi bile moguće. Kriza je za većinu katastrofa. Za kapital s dubokim džepovima – prilika stoljeća.
Isti koji su izazvali kaos – sada nude „rješenja“
Ovdje leži ključ. Oni koji su godinama provodili politike koje su Europu dovele do ovog stanja – zelenu tranziciju bez alternative, beskrajnu podršku ratu koji iscrpljuje, nekontroliranu imigraciju, fiskalnu neodgovornost i centralizaciju moći – sada su isti oni koji će nuditi „spasonosna rješenja“.
Digitalni identitet svih građana. Digitalni, potpuno nadzirani i programabilni novac. Zajamčeni osnovni dohodak koji ćete primati samo ako zadovoljite kriterije vlastodršca. Društvo u kojem će vaše potrebe za stanovanjem, kretanjem i vlasništvom biti regulirane sustavom iznajmljivanja („nećete imati ništa, a bit ćete sretni“). Život pod 24-satnim potpunim nadzorom.
Kaos nije greška. Kaos je alat. Kad narod dovedete do ruba, kad uništite njegovu ekonomsku snagu i društvenu koheziju, on postaje spreman prihvatiti bilo što što obećava stabilnost – po cijenu slobode.
Medijska konstrukcija stvarnosti
U interesu je onih koji upravljaju da svi postanu svjesni kaosa. Zato glavni mediji – koji su u velikoj mjeri pod kontrolom istih struktura – ulažu golem napor u praćenje i prikazivanje nereda. Ali ne objektivno. Kreira se lažna slika.
Uvijek se intervjuiraju bijelci, „obični građani“ koji izražavaju legitimne ekonomske frustracije. Stvara se dojam da je riječ o širokom narodnom pokretu srednje klase. Istina je često drugačija: u mnogim žarištima nasilja i pljački predvode skupine migranata i marginaliziranih, dok se mirni prosvjednici koriste kao paravan. Koriste se i stari videozapisi iz prošlih prosvjeda, montiraju se scene iz različitih godina i gradova, sve kako bi se pojačao dojam sveopćeg kolapsa. Cilj nije informirati – cilj je stvoriti atmosferu straha i beznađa u kojoj će „rješenja“ djelovati kao jedina logična opcija.
Isto vrijedi i za naše prostore. Studentski prosvjedi u Srbiji i sporadični izljevi tenzija u Hrvatskoj ne promatraju se izolirano. Oni se ubacuju u širu priču o nestabilnosti regije, o potrebi za „jačom kontrolom“ i „europskim rješenjima“.
Ordo ab Chao
Ova krilatica – koja označava stvaranje reda iz nereda, svjetla iz tame – stoljećima se koristi kao princip po kojem se iz namjerno ili dopušteno izazvanog kaosa uspostavlja novi, čvršći poredak. Nije riječ o usputnoj filozofskoj formulaciji, nego o načelu koje se stoljećima prenosi unutar struktura koje razmišljaju dugoročno i strateški.
U tom svjetlu posebno je zanimljivo što danas sve češće čujemo pozive da se Europa „vrati svojim kršćanskim korijenima“. Taj diskurs raste paralelno s rastom kaosa. Dolazi s različitih strana – od dijelova Crkve, preko konzervativnih i nacionalističkih političara, do intelektualaca koji upozoravaju na gubitak identiteta. No u kontekstu Ordo ab Chao postavlja se logično pitanje: je li to autentični narodni ili duhovni impuls, ili dio iste dijalektike?
Ako se desetljećima sustavno razgrađuje postojeći poredak – kroz ekonomske politike koje osiromašuju, kulturne politike koje relativiziraju identitet, migracijske politike koje mijenjaju demografiju i medijske narative koji potiču osjećaj krivnje i dezorijentacije – tada se u trenutku maksimalne nestabilnosti nudi „povratak korijenima“ kao spasonosno rješenje. Takav povratak rijetko dolazi kao spontana obnova odozdo. Češće se oblikuje kao kontrolirani projekt odozgo: selektivno tumačenje tradicije, institucionalno usmjeravanje i novi oblici autoriteta koji se predstavljaju kao zaštita baštine.
Drugim riječima, oni koji su dopustili ili usmjeravali kaos sada mogu nastupiti kao čuvari reda. Oni koji su pridonijeli urušavanju kršćanskog kulturnog prostora sada mogu pozivati na njegovu obnovu – ali na svojim uvjetima. To znači da postoji obrazac: stvaranje uvjeta u kojima narod postaje spreman prihvatiti snažniji poredak, a zatim ponuda tog poretka pod krinkom povratka tradiciji, stabilnosti i korijenima.
Europa danas prolazi kroz taj proces. Nije riječ o teoriji zavjere u vulgarnom smislu. Riječ je o logici moći: oni koji stvaraju uvjete za kaos ujedno su i oni koji drže ključeve „rješenja“ – bilo da se ta rješenja zovu digitalni nadzor, programabilni novac ili kontrolirani povratak „kršćanskim korijenima“.
Dok se ulice pale od Pariza do Tirane, dok studenti u Srbiji marširaju godinama, dok se u Hrvatskoj tenzije dižu kroz pažljivo odabrane incidente, dok ljudi jedva preživljavaju, dok se infrastruktura rasprodaje – sustav se priprema za sljedeću fazu. Pitanje više nije hoće li Europa ući u dublju krizu. Pitanje je hoće li građani prepoznati obrazac prije nego što „rješenja“ postanu jedina ponuda na stolu.
Jer kad jednom prihvatite digitalni novac s uvjetima, digitalni identitet kao uvjet za život i iznajmljivanje umjesto vlasništva – povratka više nema.
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
