Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Uspostava digitalnog zatvora
U eri umjetne inteligencije i masovne digitalizacije, pitanje više nije gdje se grade data centri, nego zašto se grade upravo tamo gdje se grade. Nova istraživanja otkrivaju uznemirujuću sliku: hyperscale data centri ne niču slučajno na jeftinom zemljištu, već se koncentriraju na područjima bogatim vodom koji opskrbljuju ruralne zajednice. U SAD-u su posljedice već vidljive – poljoprivrednici prijavljuju probleme s plodnošću stoke, stanovnici se žale na neprestani šum, a voda i struja postaju sve skuplji i rjeđi resursi.
Erin Brockovich, poznata aktivistica (zbog borbe protiv korporacije Pacific Gas & Electric i zagađenja vode u Hinkleyu u Kaliforniji i čija je priča ekranizirana u Oscarom nagrađenom filmu “Erin Brockovich” iz 2000. godine, u kojem ju je glumila Julia Roberts), nedavno je pokrenula platformu BrockovichDataCenter.com s interaktivnom kartom koja prikazuje stotine data centara u SAD-u – operativne, u izgradnji, planirane ili prijavljene od strane zajednica. Mnogi projekti dolaze pod strogim NDA ugovorima (non-disclosure agreements), pa lokalne vlasti i građani često saznaju za njih tek kad je gradilište već otvoreno. Prema podacima, trenutno je 33 centra operativno, 67 u izgradnji, 39 predloženo, uz više od 5.000 prijava od strane građana.
Voda – ključ svega
Analiza preklapanja karata data centara s kartama podzemnih voda pokazuje jasnu tendenciju – centri se grade gdje ima obilje vode. U Teksasu, na primjer, hyperscale objekti koncentrirani su u područjima s jačim potencijalom podzemnih voda, dok regije s već oslabljenim vodnim resursima ostaju relativno netaknute. Slični obrasci uočeni su u Georgiji i Virginiji.
Data centri troše ogromne količine vode za hlađenje servera – ponekad milijune litara dnevno. Farmeri u blizini prijavljuju da im stoka više ne ostaje bređa, a stanovnici se žale na stalni šum koji remeti san i zdravlje. Osim toga, centri povećavaju potrošnju električne energije, stvaraju svjetlosno i zvučno onečišćenje te utječu na lokalnu floru i faunu. Rezultat? Ruralne zajednice, u koje su se mnogi preselili tijekom COVID-a tražeći mir, postaju sve manje pogodne za život.
Pametni gradovi kao krajnji cilj
Maria Zeee i tim Vigilant Fox-a otišli su korak dalje. Preklapajući lokacije data centara s lokacijama pametnih gradova (prema podacima Global Covenant of Mayors), uočili su zanimljive obrasce – posebno “trokutaste” rasporede manjih edge data centara oko većih urbanih središta.
Edge data centri su manji objekti na rubu mreže koji omogućuju brzu, lokalnu obradu podataka s niskim kašnjenjem. Idealni su za IoT senzore, kamere, pametne prometne sustave, autonomna vozila i AI usluge u realnom vremenu. Dok hyperscale centri (kao oni u ruralnim područjima Teksasa – Odessa, Panhandle, Wichita Falls) služe za masovno treniranje AI modela, edge centri oko pametnih gradova omogućuju trenutnu obradu podataka o kretanju, transakcijama i ponašanju građana.
Ova distribuirana mreža stvara robustan sustav za nadzor: redundanciju, pokrivenost i minimalno kašnjenje. U kombinaciji s vizijama organizacija poput C40 Cities i Arup (koje predviđaju radikalno ograničenje potrošnje mesa, mliječnih proizvoda, odjeće, privatnih automobila i putovanja do 2030.), slika postaje jasnija. Pametni gradovi nude centraliziranu kontrolu – digitalne ID-ove, programabilne valute, praćenje i ograničavanje resursa – dok se ruralna područja postupno “oslabe” nedostatkom vode, struje i ekonomske održivosti.
Teorija koju iznose Zeee i suradnici nije teorija zavjere, već logičan zaključak na temelju dostupnih podataka: ruralni krajevi se čine manje privlačnima kako bi se stanovništvo usmjerilo prema urbanim središtima gdje je infrastruktura “pametna” i pod stalnim nadzorom. Ovo nije samo američki problem – slični trendovi vide se širom svijeta.
Lokalni otpor i budućnost
Srećom, nije sve beznadno. Do sada je doneseno preko 15 moratorija na lokalnoj, županijskoj ili državnoj razini. U Port Washingtonu je 66% birača podržalo referendum protiv data centara, a u Festusu (Missouri) smijenjena su četiri vijećnika nakon spornog glasanja. Preko 25 projekata je otkazano 2025. godine, a ulaganja u vrijednosti 156 milijardi dolara su zaustavljena otporom zajednica.
Lokalni dužnosnici često padaju na obećanja o novim radnim mjestima, ne shvaćajući dugoročne troškove za zajednicu. No građani se organiziraju, dijele informacije i traže transparentnost.
Pitanje ostaje otvoreno: što će se dogoditi kad voda presuši ili kad tehnologija učini neke centre zastarjelima? Hoće li ruralna područja ostati s napuštenim infrastrukturama i iscrpljenim resursima?
Ova priča nije samo o serverima i algoritmima. Radi se o osnovnim ljudskim pravima – pristupu vodi, miru i slobodi od stalne kontrole. Dok se AI “zvijer” trenira na ruralnim resursima, vrijeme je da se probudimo i zaštitimo svoje zajednice prije nego što postane prekasno.
Provjeri/vigilantfox.com
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
