Zapratite nas na Telegramu: https://t.me/provjeri_net i YouTube: https://www.youtube.com/@provjeri_net
Svjetsko prvenstvo gluposti i poslušnosti
Oduvijek sam bio svjestan da je nogomet dio politike panem et circenses – kruha i igara. Daj masama emocije, heroje u dresovima i iluziju nacionalnog ponosa, a oni će manje primjećivati lance oko gležnjeva. Sve je to postalo brutalno očito tijekom covid prevare. Stadioni su se pretvorili u kontrolne točke: bez potvrde o cijepljenju ili testu – nema ulaza. Bezumne mase, naviknute na poslušnost, gutale su poniženje samo da bi mogle navijati. Tada sam još uvijek volio pratiti uspjehe hrvatske reprezentacije. Onaj osjećaj kada Vatreni grizu, kada Modrić vuče – to je imalo smisla.
Više ga nema.
Prestao sam pronalaziti bilo kakav smisao u tome da podržavam bilo koga tko se bori za trofej naših stvarnih neprijatelja – onih koji nas žele u (digitalnim) okovima, koji nas žele pretvoriti u predvidljivo, poslušno stado. A oni se, naravno, ne mogu suzdržati da se ne narugaju svojem gojimskom stadu ovaca. To je na Svjetskom prvenstvu 2026. u SAD-u, Kanadi i Meksiku postalo kristalno jasno.
Uzmi samo jedan primjer koji je odjeknuo cijelim nogometnim svijetom: crveni karton američkom napadaču Folarinu Balogunu. “Smrtni grijeh” na terenu, automatska kazna. No onda se umiješao sam Donald Trump, nazvao Infantina i – čudo! FIFA je suspendirala suspenziju. Pravila? Što su pravila kad je domaćin u pitanju i kad treba nahraniti američku publiku spektaklom? Europski nogometni krugovi su bijesno reagirali, ali stvar je prošla. Ovce su navijale, a pastiri su se smijali.
A iznad svega toga provlačila se jedna temeljna mantra: vjerujte u tehnologiju. VAR, tehnologija polu-automatskog ofsajda, senzori koji “vide i osjećaju” sve. U HRT-ovom studiju (kao i na drugim televizijama) gosti su to ponavljali gotovo kao molitvu – tehnologija će donijeti pravdu, transparentnost, savršenstvo igre. Zvuči poznato, zar ne? “Zašto ne vjerujemo stručnjacima?” iz covid doba zamijenjeno je s “vjerujte u tehnologiju”.
Ista priča, isti autori. Zamislite tehnologiju koja može registrirati dodir vlasi kose, ali ne može osjetiti otpor lopte koja leti zrakom ili nalet vjetra koji pomakne loptu. Tehnologija koja se koristi selektivno – kad treba favorizirati domaćine ili velike sile, pravila se prilagođavaju. A mi trebamo vjerovati. I to slijepo. I nitko od oštećenih ne reagira dostojno razini prevare, svi se pokunjeno saginju svojim vladarima.
Tu dolazi i onaj ezoteričniji, gotovo sablasni sloj. Tehnologije poput VAR-a ne služe samo “pravdi”. One pojačavaju žetvu emocija na način koji je gotovo ritualan. Navijač prvo proživi sirovu, iskonsku emociju – gol pada, eksplozija radosti, urlik, suze, zagrljaji. Zatim dolazi čekanje. Ekran. Presuda tehnologije. Gol se “blagoslivlja” ili se brutalno oduzima. I emocija se ponavlja – ovaj put još intenzivnije, pomiješana s bijesom, olakšanjem ili očajem. Dvostruka doza. Dvostruka žetva.
Je li slučajnost što su nam upravo takve tehnologije nametnute? Možda je ta pojačana, ponavljana emocionalna energija neophodna hrana za entitete koji upravljaju ljudskim marionetama na vlasti. Dok mi trošimo sebe u kolektivnom transu, netko se gore (ili dolje) dobro hrani. Stadion postaje hram, VAR – oltar, a mi – dobrovoljni darivatelji. Vjerujem da se ovi rituali događaju odavno…
Kako li je samo prikladno da je neposredno prije prvenstva papa Lav XIV. objavio encikliku Magnifica Humanitas. U njoj govori o umjetnoj inteligenciji i tehnologiji gotovo istim tonom – da tehnologija nije neutralna, da mora služiti čovjeku, ali istovremeno naglašava da neke tehnologije (i modeli umjetne inteligencije) mogu biti “pravovjernije” od drugih. Čovjek se zapita, posebno kad se zna da je u predstavljanju enciklike sudjelovao i suosnivač Anthropica, jednog od vodećih AI igrača s kojima je Vatikan blisko surađivao.
I tako se zatvara krug. Od stadiona pod covid nadzorom, preko VAR-a koji “vidi sve” i žanje emocije, do enciklike koja blagoslivlje “odabrane” algoritme. Sve je to dio iste predstave: uvjeriti nas da je budućnost u rukama onih koji kontroliraju narativ, podatke i emocije.
Ja sam sišao s tribine. Ne navijam više za trofeje koji služe da nas dodatno okuju. Jer dok mi slavimo golove, oni proždiru naše emocije, slaveći što smo još uvijek tu – poslušni, uzbuđeni i spremni na sljedeću rundu kruha i igara.
A igre postaju sve sofisticiranije – dvosjekli mač. Moraju biti sve rafiniranije, tehnološki naprednije i emocionalno intenzivnije kako bi održali iluziju. To je možda najbolji pokazatelj da moraju ulagati sve veći napor kako bi zadržali publiku. Istovremeno, to jasno govori da sve više ljudi shvaća prevaru i polako se budi. Iluzija puca, a pastiri postaju nervozni.
Foto naslovnice: web screenshot
P O D I J E L I !
